Skip to content

Vjeronauk i „preslagivanje“


Svake godine imam priliku s učenicima razgovarati o molitvi. Uvijek ih upitam kako mole i koji je sadržaj njihovih molitava? Da bih konkretizirao, pitam ih kako mole kada je škola u pitanju, primjerice prije ispita ili usmenog odgovaranja? Odgovori su šaroliki, ali daleko najviše ih kaže da većinom moli prije samog ispita: jedni za sreću s pitanjima, drugi za ocjenu – dvojku ili peticu, treći za to da ih profesor ne uhvati u švercanju, a četvrti da im se razbistri pamet kako bi naučeno mogli što bolje primijeniti na ispitu. Bude naravno i onih koji javno priznaju da mole Boga kako bi izvukli što veću ocjenu sa što manje truda. Onda ih pitam mole li naprimjer mjesec dana prije ispita, da im Bog da snage kako bi kroz redovito učenje temeljito savladali gradivo, stekli dugoročna znanja i radne navike za budućnost? Bude i takvih. Svi se na kraju slože da bi to bio najbolji put, kojim će onda dobre ocjene doći same po sebi. Priznaju da je lakše ići prečicom iako teži put donosi bolje rezultate.

Nastavim dalje, pa ih pitam za što mole kada je život u pitanju? Tu onda zaredaju klasični odgovori: za zdravlje, za obitelj, za unosan (dobro plaćen) posao jednog dana, za uspjeh u školi, sportu… Uglavnom, u središtu molitava je njihova volja – ispunjenje njihovih, pretežno materijalnih želja. Ako osjetim da je u razredu to jako naglašeno, onda upotrijebim sliku Boga kao džuboksa, u koji ubaciš određenu svotu i on ti svira pjesmu koju želiš. Nastavim dalje pa ih pitam mole li ikada da budu bolji kao ljudi, imaju jači karakter, širu dušu i duh, da stvaraju bolje ozračje i sudjeluju u kreiranju boljih međuljudskih odnosa? Mole li da ih Bog oslobodi sebičnosti kako bi se mogli suživjeti s drugima, razviti svoje talente i staviti ih u službu zajednice? Mole li ikada da im Bog da snage zalagati se za istinu i pravdu premda morali zbog toga i trpjeti? Mole li da im postane jasnija Božja volja – da „zapjevaju“ Njegovu vječnu pjesmu, a ne samo da On pjeva po njihovim trenutačnim željama? Bude svakakvih odgovora, pa i onih koji su duhovno zreli.

Sve to iskoristim kako bih im na kraju protumačio što znači moliti najprije za Kraljevstvo Božje i da će se sve ostalo onda nadodati. Na koncu ih uputim na Isusa kao molitelja po kojem je Kraljevstvo Božje došlo na dohvat ruke, tu među nas.


Preslagivanje


Zadnje vrijeme obilježio je famozni pojam „preslagivanje“. Naravno, radilo se o političkom preslagivanju ne bi li se pod svaku cijenu u rukama zadržala politička vlast. Preslagivanje su predvodili oni koji sebe vole nazivati demokršćanima. Vidjeli smo o kakvom preslagivanju se radilo, o preslagivanju koje nije imalo nikakve veze s voljom naroda i građana, a o Božjoj volji da ne govorimo. Vijest tko će u konačnici s kim preslagati, odjeknula je poput eksplozije, mnoge je zaslijepila poput kakvog velikog praska. Još uvijek ne vide dobro.

Kada se iz tog praskovitog preslagivanja vratimo unatrag, onako kako se svojedobno isusovac Georges Lemaitre vratio unatrag kada je kroz svoju teoriju Velikog praska objašnjavao kako je došlo do „slaganja“ današnjeg svemira, doći ćemo do mladića i djevojaka koje sam spomenuo na početku i njihovog molitvenog života. Doći ćemo do simboličnog „trenutka nula“ u kojem je počelo stvaranje uvjeta i ozračja za takvo današnje demokršćansko preslagivanje. Jer kada se netko deklarira demokršćaninom pretpostavka je da ima nekakav odnos s Bogom i Isusom Kristom, i da mu iz tog odnosa proizlaze obrasci ponašanja, a jedan od temelja tog odnosa stvara se molitvenim životom. Molitveni obrasci često su taj „trenutak nula“ koji nagovještaju kakav će životni stil (duhovni „svemir“) u budućnosti nastati kod konkretnog kršćanina/katolika/demokršćanina.

Pa budimo konkretni: moliti u mladosti samo netom prije ispita, moglo bi kasnije u politici značiti da se želiš okoristiti s onim što ti situacija nudi, a bez da držiš do trajnih vrijednosti i principa.

Moliti za sreću s pitanjima – priželjkivati napredovanje koje će se dogoditi samo od sebe – spletom okolnosti, bez puno muke i truda. Nadati se da ćeš sresti još puno takvih sličnih tipova i da ćeš kroz dilove s njima dotaknuti zvijezde.

Moliti za ocjenu – po svaku cijenu u javnosti stvarati primamljiv izvanjski dojam bez obzira na unutarnji sadržaj. Biti politički šminker i blefer, kačiti se na IN teme kako bi postizao jeftine političke bodove.

Moliti da te profesor ne uhvati u švercanju – kršiti zakon kada nema kontrole, a praviti se da si pošten kada si pod kontrolom. Pronalaziti veze koje će te štiti od zakona koji bi ti trebao presuditi kada kriminal postane evidentan.

Moliti za što veći uspjeh sa što manje truda – poslušništvom,  ulizivanjem i bespogovornim dizanjem ruke preko negativne selekcije promarširati kroz stranačke i institucionalne strukture.

Moliti samo za svoje i zdravlje svoje obitelji – materijalno i financijski preko političkog položaja osigurati sebe i svoju rodbinu, srediti javne poslove kumovima i prijateljima.

Moliti za unosan posao i uspjeh – koristiti moć koju ti daju institucije kako bi, bez obzira za opće dobro, postigao što veći karijerni uspjeh i osobni interes.

U svemu tome fotelje, korupcija, pljačka, neprincipijelne koalicije, obožavanje javnog novca, skandalozno pogodovanje tajkunima, institucionalno zataškavanje njihovih nedjela i zlodjela, uništavanje javnih poduzeća, seljaka, obrtnika, osiromašivanje građana, opća zapuštenost unutarpolitičkih i vanjskopolitičkih strategija, ubijanje pozitivnog ozračja, urušavanje pravednosti, solidarnosti i povjerenja, demografski slom samo su simptomi širenja (ekspanzije) onoga što je kod našeg današnjeg demokršćanina u politici prasnulo u njegovom molitvenom životu u mladosti.

Tako je danas, nažalost, posloženo i presloženo takozvano domaće demokršćanstvo. Puno religije, malo vjere. I kada čovjek sve to proanalizira može zaključiti da je novim, politički ambicioznim mladim ljudima kojima je zbilja stalo do demokršćanstva, hitno potrebno novo i drukčije preslagivanje, koje će početi od sasvim suprotnih molitvenih obrazaca. Preslagivanje duše, duha i pameti kako bi u nekoj novoj ekspanziji koja tek dolazi bolje posložili ovaj naš mali dio svemira i kugle zemaljske. A gdje može bolje prasnuti poticajna iskra tog novog i drukčijeg molitvenog života nego na vjeronauku i župnoj katehezi.


Isusovo preslagivanje


Nakon antologijskog preslagivanja javili su se mnogi propovjednici idealizma, praveći jedan gotovo duhovnjački i dualistički odmak od te „grozne domaće stvarnosti“. Neki su se u svom odmicanju i odricanju pozivali i na Isusa, ne razumijevajući da Isus nije izbjegao okršaj s tom „groznom stvarnošću“, nego ju je doživio kroz sličnu problematiku židovskog društva prije dvije tisuće godina. Otac mu nije bio toliki idealist da ga ne bi poslao da se utjelovi/materijalizira. Došao je presložiti tadašnji poredak tako da u njega utisne Očev poredak. Znao je da će zbog toga platiti visoku cijenu i da će se rezultati vidjeti tek nakon smrti i izvan njegova naroda. I upravo zbog Isusova preslagivanja mi danas imamo sreću da nismo osuđeni birati između vulgarnog „demokršćanskog“ političkog materijalizma i apolitičnog duhovnjaštva. Imamo alternativu u Isusovom preslagivanju. A u njegovom preslagivanju puno toga kreće od molitve za Kraljevstvo Božje, a ne od molitve za bezbroj sekundarija, jer će se u kasnijoj ekspanziji naše vjere one ionako nadodati ako su dobre.


Tekst je objavljen u VĐONSB-u, 7-8/2017.

Miroslav Čolić

Miroslav Čolić

Vjeroučitelj u Osijeku.
Miroslav Čolić

Latest posts by Miroslav Čolić (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Vjeronauk i znanje Zadnjih godina često se govori o vrsti znanja koja se stječe u našim školama i vrstama koje bi se trebale stjecati ako želimo biti u korak s v...
Vjeronauk i papa Franjo Veći Zapad od Zapada U našim krajevima često možemo čuti uzrečicu: „praviš se veći papa od pape“. To obično kažemo nekome tko nešto ne ...
Vjeronauk i nacija Jedna od tema s kojom se u Hrvatskoj još nismo razračunali i oko koje ne postoji društveni i narodni konsenzus je odnos vjere i nacionalnog iden...
Vjeronauk i duh vremena Nedavno je objavljeno istraživanje koje pokazuje kako skoro 79% mladih vjeruje u Boga, naspram 19% onih koji su to tvrdili sredinom '80.-tih g...
Vjeronauk kao odgoj i obrazovanje za svijet koji t... Tradicionalizam i formalizam, dva prijatelja iz klupe Nakon što novopečeni srednjoškolci pristupe prvim satima vjeronauka, mi vjerouči...