Skip to content

Vrijeme odluke


Na početku vjeronaučne godine, na kraju ljeta i početkom jeseni imamo nedjelju zahvalnicu i cjelodnevno klanjanje. Članovi kuda „Seljačka sloga“ su u narodnim nošnjama. Oltari okićeni plodovima jeseni, izložena pokaznica na Gospinu oltaru. Misa, mnoštvo djece na klanjanju prema rasporedu do večernje Mise. Misli i poruke s roditeljskih sastanaka.

Pohvala i opomena. Pitanje svima: “Jesi li odlučio?

Ima ih koji su gluhi i taj dan ne dolaze iako svaki sat zvone zvona.

Što je to u čovjeku? Što sam stariji teže prihvaćam nesigurnost, nemar mnogih koji se nikako da odluče za prakticiranje vjere. Ja imam kratke nagovore onima koji dolaze, zahvalan na njihovoj vjeri, svjedočanstvu.

Imam kolega koji se toliko uznemire, raspale po onima koji dolaze, dok oni drugi to i ne čuju, da se i prisutnima više ne ide. Propovijed i opomena, osuda i galama.

Život je kratko vrijeme u kojem svatko mora donijeti odluku. „Čovjek sve može ako hoće“, kaže pjesnik. Tako je malo odlučnih ljudi. Kako je lijepo sresti, razgovarati s nekim koji ima čvrste odluke. Drži se onoga što je izabrao. Kako je previše “ljigavih”, koji nisu „ni vrući ni hladni“, kako kaže Biblija, nego bljutavi. Tolike životne faze proživljavamo. U svakoj je i Bog  u izboru.  Dok su  djeca zabava, igra. U naše doba i elektronika. U crkvu ga ne vode „da ne plače, hoda, i još stotine kojekakvih izgovora.

Kad je mlad i nađe djevojku, od zaljubljenosti slabije uči, moli, u Crkvu ne ide, osim kad mora, jer je red primiti sakramente.

Kad se oženi za ženu, oženi se i za mnoštvo obveza. Treba misliti na obitelj, razonodu, prijatelje, sport, posao. Bog se mnogima ne uklapa u to  razdoblje, osim tu i tamo kad su krstitke, sakramenti na koje je red da dovode djecu.

I u tim trenucima za sve imaju vremena, ali za ispovijed i pričest nemaju. Kod mene roditelji vode dijete na pričest, pa hoće-neće pričesti se. Ima ih koji se ne uklapaju u ovu shemu, a dobri su roditelji i odgojitelji u vjeri.

Njima se pridružuju prezaposleni. Radi i nedjeljom, a na Boga računa kad ostari i ode u mirovinu. Dođe starost. Prekopava po prošlosti, boluje, ako u Crkvu nije išao prije, sad i kad bi htio, ne ide. To su iznimke koje poznaješ. Ne ispovijeda se u bolesti, bolesničko pomazanje je kraj, kako misli, pa ga ne treba.

Groblje. Grob i truli vijenci. Sad je prekasno. Tko nebo ne nosi za života u sebi, ne mora ga nakon smrti tražiti, zar ne? Što ti je čovjek?  Što učiniti?

Vlč. Slavko Vranjković

Vlč. Slavko Vranjković

Župnik u Nuštru, književnik i slikar.
Vlč. Slavko Vranjković

Latest posts by Vlč. Slavko Vranjković (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Na svetost pozvani Kakvi smo mi kršćani ljudi? Imamo na tisuće ciljeva koji nisu daleko od zemlje, uspjeha, novca, karijere. Koji je to cilj mojeg života kao krš...
Čemu nas uči Marija u doba krize identiteta? Nalazimo se u „Marijinom“ mjesecu svibnju u kojemu s posebnim žarom srca „Izabranoj od žena“ dajemo dužnu hvalu za njenu suradnju u dinamizmu ...
O stanju liturgijske glazbe u našim župama Ovim osvrtom želim pokazati kakvo nam je stanje liturgijske glazbe i liturgije u našim župama i kako ona, nažalost, pridonosi veoma suptilno (...
Postoje li dva života… Većina kršćana govori da nam je Bog podario dva života: ovaj ovdje i drugi na nebu nakon smrti. Koliko stvarno života imamo? Ima li razlike i...
Uskrsnuće Kristovo O uskrsnuću Kristovu govorimo jezikom vjere, manje jezikom iskustva. To je stvarnost koja nadilazi naše poimanje, spoznaju. Uskrsnuće Kristovo...