Skip to content

Vrijeme odluke


Na početku vjeronaučne godine, na kraju ljeta i početkom jeseni imamo nedjelju zahvalnicu i cjelodnevno klanjanje. Članovi kuda „Seljačka sloga“ su u narodnim nošnjama. Oltari okićeni plodovima jeseni, izložena pokaznica na Gospinu oltaru. Misa, mnoštvo djece na klanjanju prema rasporedu do večernje Mise. Misli i poruke s roditeljskih sastanaka.

Pohvala i opomena. Pitanje svima: “Jesi li odlučio?

Ima ih koji su gluhi i taj dan ne dolaze iako svaki sat zvone zvona.

Što je to u čovjeku? Što sam stariji teže prihvaćam nesigurnost, nemar mnogih koji se nikako da odluče za prakticiranje vjere. Ja imam kratke nagovore onima koji dolaze, zahvalan na njihovoj vjeri, svjedočanstvu.

Imam kolega koji se toliko uznemire, raspale po onima koji dolaze, dok oni drugi to i ne čuju, da se i prisutnima više ne ide. Propovijed i opomena, osuda i galama.

Život je kratko vrijeme u kojem svatko mora donijeti odluku. „Čovjek sve može ako hoće“, kaže pjesnik. Tako je malo odlučnih ljudi. Kako je lijepo sresti, razgovarati s nekim koji ima čvrste odluke. Drži se onoga što je izabrao. Kako je previše “ljigavih”, koji nisu „ni vrući ni hladni“, kako kaže Biblija, nego bljutavi. Tolike životne faze proživljavamo. U svakoj je i Bog  u izboru.  Dok su  djeca zabava, igra. U naše doba i elektronika. U crkvu ga ne vode „da ne plače, hoda, i još stotine kojekakvih izgovora.

Kad je mlad i nađe djevojku, od zaljubljenosti slabije uči, moli, u Crkvu ne ide, osim kad mora, jer je red primiti sakramente.

Kad se oženi za ženu, oženi se i za mnoštvo obveza. Treba misliti na obitelj, razonodu, prijatelje, sport, posao. Bog se mnogima ne uklapa u to  razdoblje, osim tu i tamo kad su krstitke, sakramenti na koje je red da dovode djecu.

I u tim trenucima za sve imaju vremena, ali za ispovijed i pričest nemaju. Kod mene roditelji vode dijete na pričest, pa hoće-neće pričesti se. Ima ih koji se ne uklapaju u ovu shemu, a dobri su roditelji i odgojitelji u vjeri.

Njima se pridružuju prezaposleni. Radi i nedjeljom, a na Boga računa kad ostari i ode u mirovinu. Dođe starost. Prekopava po prošlosti, boluje, ako u Crkvu nije išao prije, sad i kad bi htio, ne ide. To su iznimke koje poznaješ. Ne ispovijeda se u bolesti, bolesničko pomazanje je kraj, kako misli, pa ga ne treba.

Groblje. Grob i truli vijenci. Sad je prekasno. Tko nebo ne nosi za života u sebi, ne mora ga nakon smrti tražiti, zar ne? Što ti je čovjek?  Što učiniti?

Vlč. Slavko Vranjković

Vlč. Slavko Vranjković

Župnik u Nuštru, književnik i slikar.
Vlč. Slavko Vranjković

Latest posts by Vlč. Slavko Vranjković (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Danas Skloni smo odgađanju  koječega uvjeravajući se da imamo vremena. U Bibliji piše: Sve ima svoje vrijeme. Sve na svijetu pod nebom ima svoje vr...
Dobra vijest Snimio: Teo Trosmann Kakve vijesti sam danas nekomu donio: dobre, loše ili tek obične informacije? Kriza... To su teme koje su svaki dan u optj...
Obitelj i alkoholizam Upoznao sam dječaka u jednom slavonskom selu, nekadašnjeg svoga vršnjaka, koji je imao oca alkoholičara. Kad bi se vraćali iz škole on bi prod...
Zapovijedi su da se krše? „Znam ali ne marim. Živjet ću po svome, po pravilima koja mi trenutačno gode, daju snagu, ugodu.“ Koliki ovako razmišljaju i toga se drže. „Bo...
Hodočasnik Želja za upoznavanjem drugih krajeva i ljudi je duboko usađena u čovjeka. Svjedoci  smo velikog mnoštva u pokretu, osobito za Marijine blagdan...