Skip to content

Za let si, dušo, stvorena…


Oni koji rade u školi iz godine u godinu uočavaju mnogostruke promjene na novim generacijama učenika, a jedna od značajnijih je i njihova sve primjetnija umrtvljenost, nektiričnost ili barem sve veća suzdržanost u javnom iznošenju svoga mišljenja i branjenja osobnih stavova argumentima. Takva pasivnost se posebno može uočiti u prvim satima jutarnje smjene, kada većina učenika doslovno spava, oni pristojniji otvorenih očiju, a oni se bezočniji pokušavaju i izravno poduprti na torbu koja im služi kao jastuk. Što se tiče discipline, takav je sat nastavnicima prilično lako održati, ali što se tiče interakcije i uspostave nekakvog zdravog dijaloga i uopće odnosa učenik-nastavnik, stvari nisu nimalo jednostavne. Niti im se mogu na normalan način prenijeti određeni sadržaji, niti su ih učenici spremni i sposobni prihvatiti. Drugim riječima, prilično je jalov takav rad i svodi se manje-više na nastavnikov monolog. Štoviše, kad učenici počinju dolaziti k sebi, tamo negdje u zadnjim satima, nastavnici su već umorni, pa opet trpi kvaliteta nastave, i s obzirom na odgojnu i s obzirom na obrazovnu dimenziju. Vjerojatno će s vremenom stanje postajati još ozbiljnije, a ne vidi se baš na vidiku neko smisleno rješenje.

Vrlo je lako dijagnosticirati uzrok takvomu stanju i vrlo je lako odrediti najbolju terapiju, koja sigurno daje uspjeh, ali je problem u tomu što se ta terapija ne želi provoditi. Dijagnosticiranje problema nas tako vodi do činjenice da su učenici dugo u noć, štoviše do jutarnjih sati, na društvenim mrežama i trajno su umorni i neispavani. Oni će sve manje naći vremena i želje da taj manjak sna nadoknade u neko drugo vrijeme, jer im je iznimno važno u svakoj prilici biti na mobitelu i računalu, pa će opet i tijekom dana, kad im se ukaže prilika da odspavaju, radije opet napregnutih snaga biti na tim uređajima. U tom smislu znatno manje spavaju nego ranije generacije, znatno su i trajno su iscrpljeni, nemaju volje ni želje za ambicijom, za onim uspjehom za čije se postignuće itekako trebaju upregnuti snage, nego zapravo iz dana u dan životare, nadajući se i obećavajući sebi kako će se sutra ipak naspavati i odmoriti. I tako iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec…

Takva neprestana neispavanost i umornost ne samo da utječu na fizičku tromost i izazivaju nastanak mnogih bolesti, nego još više djeluju na psihu i izazivaju mnogostruka depresivna stanja, do toliko ozbiljne mjere da je već prilično uobičajena činjenica da se u svakom razredu srednje škole u prosjeku nađe barem  jedan učenik koji se liječi(o) na psihijatriji. Ako se tomu još pridoda kako većina njih ne živi u cjelovitim obiteljima, nego obično rastrgani između vremena koje im posvećuju njihovi rastavljeni roditelji, kako ih prate i neki drugi životni problemi, a uz to načelno nemaju nikakvih obveza i ne trebaju gotovo ništa raditi, nego imaju vremena napretek, jasno je da će depresivnost postati jedan od temeljnih problema našega društva.  I ne samo društva, nego i Crkve.

Iako je rješenje problema, kako smo već rekli, vrlo jednostavno, odnosno potrebno je samo biti što manje na Internetu i ići ranije spavati, jasno je kako je to ovisnost koja odbacuje svaku pomisao na uzimanje takvoga lijeka.

No, nije to samo bolest djece i mladih, nego zapravo svih, jer smo svi manje-više ovisnici o Internetu, ili barem o televiziji, a djelovanje na raspoloženje jednoga i drugoga nije bitno različito. Opet je, naime, posljedica – depresija.

A sve to, naravno, možemo gledati i iz vjerničke perspektive pa se, ne po načelu psihološke introspekcije, nego po načelu ispita savjesti, zapitati što to činimo, i zašto ne činimo ono što bismo trebali. Biti depresivan, naime, itekako znači da s našom vjerom nešto ozbiljno nije u redu, jer je nemoguće da onaj tko doista vjeruje u Boga, tko doista vjeruje da Bog vodi njegov život, bude životno nesretan i nezadovoljan, pa ma kakvi bili njegovi životni uvjeti. To nipošto ne znači priželjkivati životne tragedije, bolesti ili bilo kakve druge uzroke žalosti, nego ako i oni dođu htjeti ih barem pokušati razumjeti i prihvatiti kao one koje nam Bog daje s razlogom. A vjernik bi, ako je doista vjernik, neizostavno trebao imati pouzdanja u Božju providnost i znati da Bog svakomu daje milost dostatnu. Onu koja će mu i u takvim teškim situacijama pomoći prihvatiti Božju volju.

Ili, ako pogledamo drugačije i vratimo se na tematiku trajne neispavanosti i posljedično depresivnosti, možemo zaključiti kako to nije samo fizički i psihički problem, nego još više duhovni. Onaj tko svoje vrijeme iz dana u dan doslovno baca u vjetar, a taj osjećaj svakako imamo ako provodimo sate i sate na Internetu ili uz televizor, itekako griješi, ne samo djelom i mišlju, nego još više – propustom, jer je doista propustio posvetiti vrijeme i Bogu i svomu bližnjemu. Ili, ako pogledamo iz one druge, poželjne i pozitivne perspektive, onaj tko je shvatio i prihvatio uzroke takvoga svoga zanemarivanja Boga i čovjeka, i zazvao Božju milost da mu pomogne u borbi s takvom ovisnošću, jasno će razumjeti koji su mu životni prioriteti i vrlo brzo će staviti na prvo mjesto Boga, a onda i svoga bližnjega. Njemu će tako biti samorazumljivo da ide rano spavati da bi se rano – naspavan i odmoran – ujutro ustao i da bi svoj dan započeo hvalom Bogu. Bit će mu također samorazumljivo da se cijeli dan trsi biti što bolji u svakom pogledu, a bit će mu i samorazumljivo da na kraju svakoga tako ispunjenoga dana iskreno kaže: Bogu hvala!

Eh, samo kad bi taj jednostavan i snažan lijek razumjela i prihvatila ona silna vojska depresivaca koja prenapučuje današnje društvo, i postala Božja vojska  koja u sebi i oko sebe širi radost, onu najdublju životnu radost kojoj je izvor i uvir – samo u Bogu… Jer, kako bi to Tin sročio: Za let si dušo stvorena…, a sveti Augustin nadopunio: Nemirno je srce moje dok se ne smiri u Tebi, Bože… Dao Bog da nam se srce na takav način svakodnevno smiruje u Bogu.

mr. Snježana Majdandžić-Gladić

mr. Snježana Majdandžić-Gladić

Vjeroučiteljica u Osijeku i urednica portala
mr. Snježana Majdandžić-Gladić

Latest posts by mr. Snježana Majdandžić-Gladić (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

U radosti i žalosti Božića… Da je Božić komercijaliziran i da se za mnoge pretvorio u takav oblik slavlja koji rado otvara vrata svemu i svačemu, samo ne malomu Isusu koj...
Na pragu došašća Snimio: Igor Brautović Slijedeći ritam i rasporedbu liturgijske godine, svakomu se vjerniku nudi postupni, ali stalni rast u izgradnji osobne vj...
Na svetost pozvani Kakvi smo mi kršćani ljudi? Imamo na tisuće ciljeva koji nisu daleko od zemlje, uspjeha, novca, karijere. Koji je to cilj mojeg života kao krš...
Čemu nas uči Marija u doba krize identiteta? Nalazimo se u „Marijinom“ mjesecu svibnju u kojemu s posebnim žarom srca „Izabranoj od žena“ dajemo dužnu hvalu za njenu suradnju u dinamizmu ...
O stanju liturgijske glazbe u našim župama Ovim osvrtom želim pokazati kakvo nam je stanje liturgijske glazbe i liturgije u našim župama i kako ona, nažalost, pridonosi veoma suptilno (...