Petak, 23 travnja

1. nedjelja došašća (B) – komentar evanđelja


BDIJTE: JER NE ZNATE KAD ĆE SE DOMAĆIN VRATITI


Mk 13,33-37

»Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas.

 Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe.«

»Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!«


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


Markovo 13. poglavlje je bez sumnje najsloženije cijelog njegova evanđelja. I on sâm je svjestan toga jer u 14. retku piše „tko čita, neka razumije“ – jer zna da govori o nečemu doista kompliciranom.

Još k tomu tu je i izbor liturgičara koji, na primjer, u današnjem odlomku, mijenjaju početni redak, onaj koji pomaže u samom razumijevanju teksta. Pogledajmo, stoga, 13. poglavlje, počevši od 32. retka, ispuštenog u današnjoj liturgiji.

Isus, govoreći o svršetku Jeruzalema i kraju svih vlasti koje tlače i ponižavaju čovjeka – zbog čega traži suradnju svojih učenika – naviješta pojedinačni kraj svakog pojedinog učenika.

Reče: „A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac“. Izraz „o onom času“ do sada se u njegovu evanđelju pojavljuje tri puta i to uvijek u odnosu prema Isusovoj smrti i proslavi, odnosno Isusovoj pobjedi nad smrću. Sada se, pak, odnosi na njegove učenike s namjerom da razumiju da ni smrt njegovih učenika neće biti kraj, nego početak, neće biti gubitak nego pobjeda.

Nastavlja Isus: „ne bojte se jer Otac zna“. To – znati – nije samo neko obično poznavanje nego znanje potrebno za djelovanje. U trenutku vlastita kraja, pa čak i dramatičnog i traumatskog kao onog kod Isusa, Otac će biti prisutan koji će svojima doći u pomoć.

Dakle, radi se o odlomku koji poziva na povjerenje a ne na brige. Nije važno znati trenutak vlastita kraja nego znati da je taj trenutak u Očevim rukama. Stoga je Isusova poruka potpuno pozitivna i ona je poziv na povjerenje. To rekavši, Isus s dva imperativa kaže: „Pazite! Bdijte!“ Bdjeti znači odreći se spavanja. San je u evanđeljima slika odreknuća djelovanja. Dakle, poziv je ostati djelotvorni jer iako znate da vam je kraj blizu, on je u Očevim rukama a na vama je surađivati u vjernoj djelotvornosti na poruci Radosne vijesti.

Zatim Isus daje ovu sliku: „Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću…“ Prijevod koji slijedi kaže: „upravu povjeri slugama“. No, u stvari kaže: „ista je vlast dana njegovim slugama“. Ovdje je gospodar kuće sâm Isus nakon svoje smrti. Isus nema sluge; u ovom je evanđelju jasno rekao: „Nisam došao biti služen nego da služim“.

Radi se o slugama zajednice, odnosno o jednima koji služe drugima. Stoga Isus onima koji stavljaju vlastiti život na službu drugima daje svoj vlastiti autoritet. Što je to autoritet? U Markovu evanđelju to je sposobnost vršiti božansku službu kojom se naviješta život.

Po daru Duha Isus prosljeđuje taj autoritet; isti taj Duh daruje svojim učenicima.

… svakomu svoj posao i zapovijedi…“ Glagol – zapovjediti – pojavljuje se samo jednom u ovom evanđelju i odnosi se na Mojsijeve zapovjedi. Ovdje se, pak, radi o Isusovoj zapovijedi. A to je novi odnos s Bogom koji se ne temelji više na Mojsijevu zakonu nego na prihvaćanju Isusove ljubavi.

A koja je to zapovijed? Vratar daje zapovijed a u kulturi onog vremena bijaše to ona odgovorna osoba čiji je zadatak sigurnost svih onih koji se nalaze iza vrata. Radi se o zajedničkom liku koji obuhvaća cijelu zajednicu.

… a vrataru zapovijedi da bdije“. Glagol – bdjeti – ponavlja se tri puta a već znamo da broj tri znači ono što je potpuno, kompletno.

Isus poziva sve članove svoje zajednice da vrše trajnu službu koja ih čini prepoznatljivim. Ne radi se o nekoj privremenoj službi nego o službi koja je prepoznatljivi znak zajednice. Ako ona postoji, ne treba ju brinuti kraj jer Otac dolazi u pomoć.

I Isus nastavlja: „Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti“. Ovaj domaćin je suprotnost onomu gospodaru vinograda o kojemu je Isus već govorio gdje vinograd bijaše slika Izraela. Ovdje se radi o kući, obiteljskoj slici, jer Isusova poruka nije više ograničena na jedan narod ili naciju ili religiju nego je to univerzalna poruka a kuća je slika koju cijelo čovječanstvo može razumjeti.

A sada Isus dijeli noć na četiri dijela  – večer, ponoć, prvi pijetlovi i jutro – i to ne prema židovskom nego rimskom običaju. Time želi reći da njegova poruka nije ograničena na jedan narod ili naciju nego na cijeli ljudski rod. Poruka je to koja vrijedi za sve ljude, svih prilika, ponašanja i načina života.

I evo nam ponovno Isusove opomene: „ako iznenada dođe“ – iznenada – znači nenadani dolazak koji ne dopušta  vrijeme za promjenom ponašanja.

da vas ne bi našao pozaspale“ – kao što će ih takve naći prilikom hapšenja u Getsemanskom vrtu – nesposobne ostati uz Isusa u najvažnijem trenutku njegova života.

I zaključak: „Što vama kažem, svima kažem…“ Isusova poruka je poruka za cijeli ljudski rod. Služenje – kao prepoznatljivi znak njegova učenika  – treba biti svakodnevno, trajno i očito.