17. nedjelja kroz godinu (A) – homilija

Uvod i pokajnički čin

Danas je riječ o mudrosti. O mudrosti? Ta što je to? Ako je čovjek mlad, zdrav, uspješan, što mu još treba? Mi se divimo uspješnim, inteligentnim slavnim i bogatim ljudima, onima koji prednjače, koji su u nečemu prvaci… Što da radimo s mudrošću? Božja nam riječ danas govori kako mudrost dolazi od Boga i kako je pravi čovjek tek onaj koji mudrost od Boga traži, od njega je dobije i po njoj živi. Svaki grijeh priječi put do Boga i njegove mudrosti, jer je, veli psalmist, početak mudrosti strah Gospodnji! (Ps 111,10) Zato ćemo se pokajati za svoje grijehe moleći Gospodina da nam udijeli svoju mudrost. Tako ćemo danas onda moći samu Božju riječ bolje shvatiti i prihvatiti a onda i ova sveta otajstva dostojno proslaviti.

• Gospodine, ti si sve mudro stvorio. Gospodine, smiluj se!
• Kriste, ti si vječna Božja riječ, vječna Mudrost koja od njega proizlazi. Kriste smiluj se!
• Gospodine, ti i nad nas izlijevaš Duha svoje Mudrosti. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju

Tijekom svoga školovanja i studija naišli smo na doista vrsne profesore. Činilo nam se da gotovo sve znaju. Pa smo onda naučili kako je u povijesti bilo doista velikih umova, pravih genija… Do prije kojeg stoljeća bilo je i takozvanih polihistora, ljudi koji su poznavali sve znanje svoga vremena. Sve znanje! I onda smo kao mladi ljudi znali maštati kako je to stvarno nešto posebno i kako bi bilo prekrasno da mi imamo barem deseti dio njihovog znanja i njihove inteligencije.

Pronicavost i mudrost

A evo, danas je u prvom čitanju (1Kr 3, 5. 7-12) govor o mudrosti. Što je to mudrost? Inteligencija? Poznavanje određene grane znanosti? Određena vještina? Sad se već ne bismo lako složili. Jer, čujemo koji puta, da je netko veoma sposoban profesor i stručnjak na svome području, a da je u isto vrijeme u svom životu zapravo nezreo, tako da padne u neku ovisnost i upropasti svoje zdravlje i razori vlastitu obitelj.

Što je onda mudrost? Rekli bismo jednostavnim riječima da je za čovjeka prava mudrost ona sposobnost da živi u skladu s onom slikom na koju ga je Bog stvorio. Prava mudrost je vraćanje onom temeljnom idealu, vraćanje Bogu. Poznate su nam one priče o čovjeku koji je dušu prodao sotoni da bi postigao veliko znanje ili visok položaj ili neizmjerno bogatstvo. I što je bilo na koncu? Bez duše, to jest bez one povezanosti s Bogom sve se pokazalo ispraznim. Mudar je onaj čovjek koji slijedi glas savjesti, koji osluškuje svoje srce. Za nas kršćane mudar je onaj čovjek koji prihvaća Isusov nauk, koji se jača njegovom riječju i njegovim sakramentima. Danas, nakon dvije tisuće godina, što ćemo reći: je li bio mudar Pilat, koji je čuvajući svoju stolicu osudio nevina čovjeka ili je – naprotiv – bio mudar đakon Stjepan koji je molio za svoje ubojice? Pavao će kasnije ustvrditi da je, istina, raspeti Krst ludost poganima, sablazan Židovima, ali nama vjernicima Božja snaga i Božja mudrost. Štoviše, veli Pavao, ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi (1 Kor 1,23-25). Sagledamo li vrijeme u kojem danas živimo, upitajmo se, je li i danas stvarno mudar onaj čovjek koji je – lukavo ne kršeći nikakav zakon – uzeo ono što nije njegovo, obogatio se na nesreći drugih, ne znajući danas ni sam koliko novca ima i što sve posjeduje; ili je – ipak! – mudar onaj koji usteže ruku da ne primi mito, koji je siromah duhom, koji je krotak, milosrdan, progonjen poradi kraljevstva nebeskoga? Kao vjernici mirno možemo reći: mudar je onaj čovjek koji se uz pomoć Božju trudi izbjegavati zlo a činiti dobro, koji na mržnju odgovara ljubavlju a na uvredu praštanjem. Sve drugo je ispraznost i pusta taština sve ako se i zemlje nazivale imenima njihovim (Ps 49,12).

Dar Božji

U današnjem prvom čitanju vidimo kako Salomon na početku svoje kraljevske službe moli za mudrost, da bi mogao pravedno vladati. Svjestan da je ona dar Božji. Prava mudrost, ona koja dolazi od Boga, daje se poniznima. Zato su istinski mudri ljudi uvijek bili ponizni molitelji, Eno nam uvijek dragog primjera svetoga Leopolda Mandića. Za ovaj svijet Leopold je bio priprosti i neugledni franjevac, daleko od svjetskih tokova moći i ugleda. Pa ipak, kao čovjek duboke i ustrajne molitve, pokazivao je veliku mudrost kojom je onda mogao pomagati tolikim ljudima da pronađu svoj pravi životni put. Mudrošću koja je za nj bila čisti Božji dar otvarao je ljudima pameti i srca i vodio ih na put spasenja, iako su neki među njima bili i obrazovaniji i ugledniji od njega!

Proda sve

Samo do Boga dolazi istinska mudrost, ona koja otkriva smisao našega življenja, ona koja nas vraća našem praizvoru – Bogu. To je ona mudrost koja nam otvara vrata vječnosti gdje ćemo sve znati i sve imati, gdje će Bog koji je ljubav biti sve u svemu. To je jedino istinsko blago. Pa zato možemo razumjeti duboki smisao današnje Isusove prispodobe (Mt 13, 44-52). Čovjek je pronašao blago zakopano na njivi. Prodao je sve što je posjedovao, sav radostan je otišao i kupio tu njivu. Zar ćemo reći da je čovjek izgubio sve što je posjedovao? Ne. Reći ćemo: čovjek je zadobio veliko blago u usporedbi s kojim sve ono što je posjedovao nije spomena vrijedno.

Tako je i nama danas. Poradi evanđelja izgubili smo mogućnost nepoštene zarade? Poradi evanđelja podnosimo strpljivo nevolje i nepravde? Poradi evanđelja trudimo se obdržavati sve svoje ljudske i vjerske obveze? Poradi evanđelja čuvamo svetost vlastitog i tuđega braka? Povučeni Kristovom riječju, ne hlepimo za blagom što ga rđa nagriza, moljci rastaču a lopov krade? U tome slučaju ne trebamo se brinuti. Time ništa nismo izgubili, odnosno, neznatno je ono što smo izgubili u usporedbi s blagom koje od Boga dobivamo: to je mir duše, to je suglasje s Božjom slikom na koju smo stvoreni, to je naša osposobljenost za vječni život pred licem Božjim. U tome svjetlu sada razumijemo ono što Isus govori na drugome mjestu: Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga. Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi (Mk 8,35-36)?

Zajedno sa Salomonom i mi danas molimo: Bože, daj nam mudrost da upoznamo tvoju volju. Daj nam snage da je u svome životu i vršimo. Daj nam odlučnosti i radosti da tvoju volju i tvoje Kraljevstvo stavimo iznad svega. Tako ćemo zadobiti duboki mir u ovome životu i vječnu radost u budućem.