»Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte i duša će vam živjeti.« (Iz 55,3)

18. nedjelja kroz godinu (A) – komentar evanđelja


I jeli su svi i nasitili se


Mt 14,13-21

Kad je Isus to čuo, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike. Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: “Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.” A Isus im reče: “Ne treba da idu, dajte im vi jesti.” Oni mu kažu: “Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.” A on će im: “Donesite mi ih ovamo.” I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.


 PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


Toliko je bitan i važan događaj dijeljenja kruha i ribe da ga donose sva četvorica evanđelista. U njemu ne vide samo znak koji Gospodin učini, nego u njemu prepoznaju i predstavljaju euharistijsku gozbu. Dakle, cijeli je ulomak anticipacija – ujedno i značenje – dubokog smisla Isusove euharistijske večere.

Stoga, u ovom tekstu Matej daje određene smjernice kako bi se razumjelo – pažnja! – ne prepričava samo neki kronološki događaj nego prenosi jednu teološku istinu. Upravo zato u ovom poglavlju nalazimo i anticipaciju Posljednje večere.

Piše Matej da su uvečer učenici pristupili Isusu dok ga je silan svijet slijedio čime je započeo novi Izlazak, novo oslobođenje. Učenici su, dakle, solidarni s narodom ali ga ne razumiju. Stoga od Isusa traže da ih otpusti, „da odu po selima kupiti hrane“. Još uvijek nisu prihvatili duh Blaženstava – a to je Duh dijeljenja.

Isus im odgovora – ovdje se nalazi duboko značenje euharistije – „Ne treba da idu.“ Onima koji su upotrijebili glagol – kupiti – Isus uzvraća glagolom – dati. Ne treba ništa kupiti, nego treba dati, dijeliti, podijeliti!

Isus reče: „Dajte im vi jesti.“ To je značenje euharistije! U euharistiji Isus postaje kruh, hrana za život, kako bi oni koji ga prime postali sposobni postati kruhom, hranom života za druge. Nije dovoljno narodu dati kruha, potrebno je postati kruhom za narod. To je razlog zašto evanđelist koristi izraz „dajte im vi jesti“.

I to je pravo značenje euharistije. U euharistiji se ne daje samo kruh, nego se postaje kruhom za druge. Učenici odgovoriše da ono što imaju nije dostatno; štoviše, odgovaraju: „… pet kruhova i dvije ribe.“ Sabrano daje broj sedam koji u hebrejskoj simbologiji znači sve ono što imaju.

Kada se za sebe zadrži ono što se ima, biva nedostatno; kada se to dijeli postaje preobilno!

Isus traži da mu ih donesu. U ovome što slijedi nalazimo indikacije euharistije. Najprije Isus narodu naređuje da sjedne. Zašto im naređuje? Zato što je prisutan otpor. A zašto da sjednu? Bolje se jede sjedeći nego stojeći.

Pri svečanim gozbama jelo se na rimski način – ispruženi na ležaljkama. Tko je tako mogao jesti? Samo oni koji su imali sluge da ih poslužuju. I evo nam vrijedne smjernice koju nam Matej daje: euharistija služi kako bismo se osjetili „gospodom“. Stoga učenici, koji su slobodni ljudi, postaju poslužitelji, sluge onima koji se smatrahu robovima društva, posljednji, odbačeni, isključeni, kako bi ponovno otkrili puninu dostojanstva, onu gospode.

A zašto Isus mora narediti? Jer postoji otpor. Ljudi vole biti podjareni i ne vole slobodu. Evanđelist nam sada donosi iste čine koje će Isus učiniti pri Posljednjoj večeri. „On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo…“ – znači božansko očitovanje – „… izreče blagoslov“ – blagosloviti znači ono što se ima nije u vlastitom posjedovanju nego je primljeni dar i kao takav treba ga dijeliti da bi se multiplicirali učinci stvaranja.

„Pa razlomi i dade kruhove učenicima“ – isti čini koje će Isus ostvariti pri Posljednjoj večeri kada uze kruh, blagoslovi ga, razlomi, dade učenicima „a učenici mnoštvu“. Učenici nisu vlasnici tog kruha nego njegovi djelitelji, njegove sluge. Njihova je zadaća uzeti taj kruh – euharistiju – i razdijeliti ga mnoštvu bez postavljanja ikakvih uvjeta ili ograničenja.

Prije svega odsutna je Isusova naredba o čišćenju. Zašto Isus ne naređuje mnoštvu da se najprije očisti? Prije blagovanja bijaše predviđen itekako poznati obred pranja. To nije bio samo neki higijenski obred – oprati ruke – trebalo ih je oprati slijedeći točno propisane molitve i obrede. Svaki put kada se Isus nalazi na nekom ručku ili objedu –  koji u evanđelju uvijek anticipiraju euharistiju – nikada ne zahtijeva pranje ruku.

Što to znači? Nije točno da se ljudi moraju očistiti kako bi sudjelovali pri Gospodnjoj gozbi, nego upravo suprotno. Čovjek ne mora biti dostojan sudjelovati na gozbi, nego ga njegovo sudjelovanje na gozbi čini gospodinom, čini čistim. Zbog toga se Isus čini kruhom, a od učenika traži da ga daruju, podijele svijetu bez ograničenja i uvjeta.

„I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara.“ Broj 12 je broj izraelskih plemena, a evanđelist označuje da se po dijeljenju rješava glad u svijetu. Evo nam jednog vrijednog detalja: „A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca.“ Matej donosi isti broj osoba koje, prema Djelima apostolskim u 4,4, bijaše broj prve kršćanske zajednice.

No, zašto upravo broj 5 tisuća? U Bibliji množenje s pedeset označava djelovanje Duha. Proroci, po Duhu vođeni, išli su u grupama po pedeset. Pentecoste ne znači ništa drugo doli pedeseti, pedeseti dan nakon Pashe, a to je dan kada Duh silazi na kršćansku zajednicu. Ne više neki izvanjski zakon koji treba obdržavati, nego Duh, unutarnja snaga koju treba prihvatiti. Dakle, množenje s pedeset označava djelovanje tog Duha. Tim brojem evanđelist poručuje da je s kruhom dan i Duh koji je temelj tog dara.

Završni detalj: „… osim žena i djece“. Čemu taj detalj? Jer u sinagogalnom kultu slavlje je moglo početi samo ako je bilo prisutno 10 odraslih muškaraca. Sinagoga je mogla biti ispunjena ženama i djecom, no ukoliko ne bijaše deset odraslih muškaraca, kult nije mogao započeti.

Tim detaljem „osim žena i djece“ – koji je jedan od načina brojanja prisutnih – evanđelist želi reći da je s Isusom, u ovom događaju dijeljenja kruha, nastao novi kult. Novi kult koji se više ne događa u sinagogi nego svuda gdje je prisutno življenje Blaženstava odnosno velikodušno dijeljenje. Taj novi kult ne kreće više od ljudi prema Bogu, nego od Boga prema ljudima jer, prema Mateju, Bog je Bog s nama koji traži da bude prihvaćen jer s njime i kao on čovječanstvo postaje hrana za druge, snaga za one koji ga trebaju.