18. nedjelja kroz godinu (C): Nema više Grk – Židov

18. nedjelja kroz godinu (C): Nema više Grk – Židov


Čitanja: Prop 1,2; 2,21-23; Ps 90,3-6.12-14.17; Kol 3,1-5.9-11; Lk 12,13-21


U Isusovo vrijeme Židovi su bili iste vjere, tako da je riječ „Židov“ označavala i vjeru i nacionalnu pripadnost. Međutim, kršćani su bili veoma šaroliko društvo kako u nacionalnom, tako i u društvenom smislu. I onda su se među njima počela javljati ružna nadmetanja i podjele: tko je kojeg podrijetla, društvenog položaja, tko je bolji kršćanin. I onda Pavao u Poslanici Kološanima govori za ono vrijeme na nečuven način. „Tu više nema: Grk – Židov, obrezanje – neobrezanje, barbar – skit, rob – slobodnjak, nego sve i u svima – Krist. Pogledajmo. Grk – Židov. Velika je to bila razlika. S jedne strane grčka kultura i danas stoji u temeljima europske kulture: filozofija, književnost, slikarstvo, kiparstvo, matematika, zvjezdoznanstvo… Zato su Grci bili veoma ponosni, a druge su prezirali. Sa svoje pak strane Židovi su također bili veoma ponosni. Oni su odabrani narod. Njima je Bog govorio po prorocima. A kako su tek jedni i drugi gledali na „divlje“ narode, barbare! A što reći o robovima? Prodavali su ih i kupovali na tržnicama, kao stoku. Nadalje, Pavao dodaje da su po dostojanstvu izjednačeni i muškarac i žena, dok u ono vrijeme žene nisu imale nikakvih društvenih prava. Pavao dakle ustaje protiv onodobnih strašnih društvenih podjela. Za kršćane je jasno da svi imaju jednako dostojanstvo te da je svima jedan Bog Stvoritelj i jedan Spasitelj – Krist.

Međutim, mi se ipak volimo dijeliti i uzdizati jedni iznad drugih, unatoč jasne kršćanske poruke da u Boga nema razlike među ljudima. Iako naš Ustav jasno kaže da su pred zakonom svi ljudi jednaki, ipak se često čuju povici: „Ja sam stariji! Ja sam akademski obrazovan! Ja sam roditelj! Ja sam se borio za ovu zemlju! Ja te hranim! Ja i moja obitelj živimo ovdje već tristo godina! Ja sam vjernik od rođenja. Ja sam bio ministrant još u prvom razredu! Ja sam svake nedjelje na misi! Ja imam sina svećenika!“ A onda slijede uvrede: „Ti si seljak, običan fizički radnik, senilan, zaostao…“

A evo, Biblija govori da je svaki čovjek vrijedan, da je neponovljiv, da  u sebi odražava cijeli svemir, da je istinska slika Boga, Božje ljepote i Božje mudrosti. Bilo bi prekrasno kada bismo jedni druge susretali u takvom ozračju, s takvim poštovanjem, s takvom susretljivošću i s takvom ljubavlju. Nemoguće? Za one koji vjeruju Isusu vrijedi pravilo: „Ljudima je nemoguće, ali (u) Bogu je sve moguće.“