2. nedjelja došašća (C): Pripraviti put
Čitanja: Bar 5,1-9; Ps 126,1-2ab.2cd-3.4-5.6; Fil 1,4-6.8-11; Lk 3,1-6
U našem zdravlju i vanjskom izgledu ništa ne ide samo od sebe. Tu je osobna higijena, zdrav način prehrane, i odijevanja, briga oko uravnoteženosti posla i odmora.
Sve treba održavati. I sobne biljke i voćke i automobil i glazbene instrumente. Tako i na sebi trebamo raditi. Kršćanima koji iščekuju Božić, slavlje Isusova rođenja, upućena je ova riječ: „Pripravite Gospodinu put kroz pustinju… Nek’ se povisi svaka dolina, nek’ se spusti svaka gora i brežuljak. Što je neravno, nek’ se poravna, strmine nek’ postanu ravni.“ Upravo tako. Kao što neprestano trebamo voditi brigu o vlastitom zdravlju, tako bismo se trebali skrbiti oko vlastite duše, vlastite osobnosti. Prorok veli da treba nešto „sniziti“, „izravnati“. Što nam valja sniziti? Zar ne da u nama ima toliko i nestrpljivosti i oholosti i sebičnosti i ljutnje i zavisti i lijenosti i nemara i neuviđavnosti u ophođenju sa svojim bližnjima, kod kuće, na poslu, u susjedstvu. Ne čini li nam se da je naše ponašanje isuviše „hrapavo“, na žalost onih koji nas okružuju, i to onih najbližih, a da o ostalima i ne govorimo. A što nam valja „uzvisiti“? Pa, naravno, ljubav, dobrohotnost, strpljivost, marljivost, vjerno vršenje dužnosti, ustrajnost u dobru, poštovanje prema Bogu i bližnjemu.
U našem se životu i ponašanju ništa ne može samo tako pretpostavljati. Kao što svaka biljčica treba brigu i njegu, kao što se itekako uvijek iznova trudimo oko vlastitog zdravlja, tako se čovjek neprestano treba truditi oko izgradnje vlastite osobnosti i duhovnosti. Kao što tjelovježbom itekako blagotvorno utječemo na vlastito zdravlje, tako neprestanim vježbanjem u strpljivosti, dobrohotnosti, marljivosti izgrađujemo svoju osobnost i svoju duhovnost, postajemo kvalitetnije osobe, postajemo otvoreniji prema duhovnome, prema Bogu. Samozadovoljstvo može biti opasno, jer redovito znači nazadovanje. Blagost Božića, Božje milosti i Božje miline stoji pred nam. Tako u Knjizi otkrivenja Bog se obraća čovjeku: „Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.“ Obnovljena duha zasigurno ćemo ga dočekati s puno više radosti i mira u nama i u vlastitoj obitelji. A što je vrednije od nutarnjeg mira i istinske sreće koja dolazi iz nutrine, iz svijesti da se trudimo ljubav i mir unositi u sebe i u okruženje u kojem živimo?