Skip to content

2. nedjelja kroz godinu (B) – komentar evanđelja

567


VIDJEŠE GDJE STANUJE I OSTADOŠE KOD NJEGA


Iv 1,35-42

Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: »Evo Jaganjca Božjega!« Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi« – što znači: »Učitelju – gdje stanuješ?« Reče im: »Dođite i vidjet ćete.« Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.

Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: »Našli smo Mesiju!« – što znači »Krist – Pomazanik«. Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!« – što znači »Petar – Stijena«.


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


U 12. poglavlju knjige Izlaska opisuje se oslobođenje Židova iz egipatskog ropstva. U tom poglavlju Bog po Mojsiju zapovijeda svakoj Izraelskoj obitelji da zakolje jedno janje i da ga pojede. Zašto? Meso janjeta dalo bi energiju potrebnu da se započne hod oslobođenja prema Obećanoj zemlji a krv bi ih zaštitila od prolaska anđela Zatornika koji će smrt posijati.

I sâm evanđelista ima pred sobom te teološke linije pri predstavljanju Isusova lika.

Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa…“ Glagol – ugledati – pojavljuje se u Ivanovu evanđelju samo dva puta i to jedino pri ovom događaju. – ugledati/pogledati – znači otkriti najdublju tajnu jednog pojedinca. Ovdje Ivan Krstitelj ugleda, odnosno objavljuje najdublju stvarnost o Isusu te će na koncu ulomka Isus ugledati, pogledati Šimuna, objavljujući mu najdublju stvarnost.

Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: »Evo Jaganjca Božjega!«“ – evo Jaganjca kojega Bog posla svom narodu. Isusovo meso biti će snaga, sposobnost i energija kako bi se započeo taj hod prema punini slobode. A krv neće osloboditi od fizičke smrti nego od smrti zauvijek. Krv jaganjca prenijet će čovjeku sâm božanski život. Stoga će mu dati život nazvan – vječni – ne toliko zbog svog trajanja (zauvijek) nego zbog svoje nerazorive kvalitete.

Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom.“ Započinje, dakle, proces oslobođenja. Isus je označen kao jaganjac i već imamo prve učenike koji napuštaju Ivana Krstitelja i slijede Isusa jer u sebi osjećaju potrebu za puninom života, za oslobođenjem.

Doista, Isus koji ide ususret potrebâ ljudi, vidjevši da ga slijede, „obazre se i vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?«“ Isus ne pita „koga tražite?“ nego „što tražite?“ Ako traže puninu života, ako traže odgovore na vlastiti želju za životom, srećom, mogu nastaviti; no, ako traže časti, vlasti i bogatstva neizbježno će se razočarati Isusovim likom.

Oni mu rekoše: »Rabbi« – što znači: »Učitelju – gdje stanuješ?« Reče im: »Dođite i vidjet ćete.« Mjesto gdje Isus stanuje ne može se saznati samo na temelju puke informacije nego na temelju iskustva jer Isus prebiva u punini božanske ljubavi. Isus je u ovom evanđelju označen kao „Riječ, Božja riječ koja se nastani u nama“. Stoga, ići prema Isusu znači ući u dimenziju Božje ljubavi.

Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan.“ Početak je to fuzije između Isusa i njegovih učenika. Učenici su ti koji odlaze prebivati s Isusom; kasnije će Isus biti taj  u poglavljima 14-23 koji će od učenika tražiti da stanuju, prebivaju jedni kod drugih, jedni u drugima. Reći će im: „Tko mene ljubi, ja i moj Otac doći ćemo k njemu i nastaniti se u njemu“. Riječ je, stoga, o fuziji između učenika i Isusa koja će postati – a to je nit vodilja ovog evanđelja – jedna stvarnost kojom se Bog očituje.

Evanđelista  naglašava da je „bila otprilike deseta ura.“ – ili četiri sata poslije podne. Svaki detalj kojega nam evanđelje donosi nije nepotreban nego ima svoje dublje značenje. Dan se bliži kraju i započinje novi dan. S prvim učenicima koji slijede Isusa započinje nova stvarnost.

Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija…“ Andrija će se u ovom evanđelju pojaviti još dva puta: zajedno s Filipom u događaju dijeljenja kruha i kada će Grci tražiti da vide Isusa.

Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: »Našli smo Mesiju!« – što znači »Krist – Pomazanik«.

Čudno, no od Šimuna nemamo nikakvu reakciju, nikakav odgovor niti entuzijazam. Očito ga njegov brat Andrija dovede do Isusa.

Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov!“

Što to znači – sin Ivanov – ? I tko je taj Ivan? To je Ivan Krstitelj. I Šimun bijaše njegov učenik, štoviše, bijaše učenik ideal; zato ga Isus nazva „sin“. Bijaše učenik model Ivana Krstitelja.

Isus, pogledavši ga, reče: „Zvat ćeš se Kefa!« – što znači »Petar – Stijena«. Petar označuje čvrstoću, jogunstvo, tvrdoglavost.  Za sada ovaj Šimunov nadimak ostaje misterij koji će se tijekom evanđelja polako otkrivati jer će taj učenik biti uvijek protiv, biti uvijek opozicija Isusu i svemu onome što će Isus činiti.

dr. Zdenko Ilić

dr. Zdenko Ilić

Crkveni sudac i profesor crkvenoga prava na KBF-u u Đakovu
dr. Zdenko Ilić

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Isus na zemaljskim putovima – razmišljanje u... Nakon krštenja na Jordanu, premda ga je Ivan Krstitelj označio kao onoga koji je jači od njega i koji će krstiti Duhom Svetim, Isus ipak nikak...
2. nedjelja kroz godinu (B) – homilija Uvod i pokajnički čin Zašto se trebamo čuvati grijeha? Da Bogu ugodimo? Svakako. Međutim, kad nas poziva da ne griješimo Gospodin nam, za...
2. nedjelja kroz godinu (B) – nacrt za homil... Uvod i pokajnički čin Gospodin nas je okupio oko svojega stola, Gospodin je svakoga od nas imenom zazvao i doveo do ovog mjesta i do ov...
Meditacija uz 2. nedjelju kroz godinu (B) DOĐITE I VIDJET ĆETE Ima susreta koji nam za cijeli život ostaju urezani u sjećanje. Veliki, silni Ivan Krstitelj, lav koji riče u pust...
Druga nedjelja kroz godinu (B) RAZMIŠLJANJA UZ SVETOPISAMSKA ČITANJA 1 Sam 3,3b-10.19 Samuel, služeći ostarjelom i obnevidjelom svećeniku Eliju, čuva Kovče...