Petak, 23 travnja

2. vazmena nedjelja (B) – komentar evanđelja

Daniel Seiter, Nevjerni Toma

Iv 20, 19-31

I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«

Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«

I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!«

Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus:

»Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«

Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


Nakon osam dana dođe Isus


Prvi dan u tjednu dan je Isusova uskrsnuća. Na taj dan učenici su se već počeli okupljati na slavlje euharistije o čemu nam govori 20. poglavlje Ivanova evanđelja. Euharistija je bitan, nužan i dragocjen trenutak za osobni i zajedničarski rast cijele zajednice.

Zajednica je, dakle, okupljena prvog dana u tjednu. Ivan zapisa: „Dođe Isus“. Svaki put kada se zajednica okuplja, dolazi i Isus. Evanđelist izbjegava glagol „ukaza“ jer se ne radi o ukazanjima, nego susretima, uobičajenim Isusovim očitovanjima onda kada se zajednica okuplja. „Stane u sredinu“ – ovo je vrlo bitno. Isus je uvijek u sredini, u središtu. Što to znači? Isus se ne postavlja naprijed niti iznad, nego u središte. To znači da u euharistiji ne postoje hijerarhije važnosti, nego su svi jednaki; svi su okupljeni oko Isusa. Iz tog središta Isus komunicira svoju ljubav kako bi zajednica mogla tom istom ljubavlju ići drugima ususret.

Nakon što je stao u sredinu, tri puta ponavlja iste riječi: „Mir vama!“ To nije neka želja ili poziv; Isus ne kaže: „Mir neka bude s vama“, nego je to dar – Isus im daruje mir. Izraz „mir“ sadrži sve ono potrebno za puninu čovjekova života, odnosno za radost. Dakle, Isus se predstavlja s darom koji se zove punina radosti. Isusova prisutnost u euharistiji donosi mir. Zatim im odmah pokazuje zašto trebaju biti radosni – pokazuje im ruke i bok, to jest trajne znakove ljubavi po kojima je dao život svoj za svoje učenike. Za zajednicu to znači sljedeće: Isusova prisutnost u zajednici dokaz je njegove ljubavi zauvijek; ljubavi koja štiti, koja privlači, koja zauvijek prati njegove učenike.

U trenutku hapšenja Isus je vojnicima rekao: „Ako mene tražite, pustite ove da odu.“ To je pastir koji je dao život za svoje ovce. Isus ponavlja svoj dar mira, ali sada kako bi ga oni ponudili svijetu.

„I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina.“ Radosni su jer osjećaju da su ljubljeni. Imamo jedan pučki izraz: „Sve je u Božjim rukama“ – ne samo kada se radi o životnim poteškoćama, nego se ono odnosi na iskustvo Gospodinove prisutnosti u zajednici.

Nakon ponovljenog: „Mir vama“, Isus dodaje: „Kao što mene posla Otac“ – Otac je poslao Sina da pokaže ljubav do kraja – „i ja šaljem vas“.

Isus poziva svoje učenike da dalje nude njegovu ponudu života. Zbog toga im daje svoju sposobnost ljubiti, odnosno daje im Duha Svetog. Isusovo djelovanje, koje je u ovom evanđelju opisano kao Jaganjac koji oduzima grijeh svijeta – on oduzima grijeh svijeta izlijevajući Duha Svetoga na ljude – biva nastavljeno u njegovoj zajednici.

Ta zajednica mora svakoj osobi predložiti i ponuditi puninu života, puninu ljubavi. Isus zatim nadodaje: „Kojima izbrišete grijehe, biti će im izbrisani; kojima ne izbrišete, neće im biti izbrisani.“ To je glagol koji evanđelist koristi – izbrisati! Što to Isus želi reći? On ne daje moć nekima, nego sposobnost, odgovornost svima.

Zajednica mora biti kao svjetlo koje svijetli u tami. Oni koji se, živeći u tami, osjete privučeni te uzmu udjela u djelovanju te ljubavi, njihova prošlost biva potpuno izbrisana. Oni koji se, iako vide to svijetlo, još više povuku u tamu – Isus je rekao: „Tko čini zlo, mrzli svjetlo“ – ostaju pod težinom svojih grijeha, pod težinom tame i smrti.

Toma ne bijaše nazočan pri susretu Isusa s učenicima. Kako to da ga nije bilo? Učenici su se sakrili zbog straha da ne bi završili kao Isus. Toma se ne boji. Toma je onaj koji je u trenutku Lazarova uskrsnuća rekao: „Idemo i mi umrijeti s njime.“ To je razlog zašto Toma bì nazvan „Blizanac“, onaj koji sliči Isusu. Toma nije prisutan, a kada mu rekoše da im se Isus ukazao on ne izriče svoju nevjernost nego očajnu potrebu za vjerom.

To čini ovim riječima: „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala…“ – ili, našim rječnikom – „Ne mogu vjerovati! Ma nije moguće!“ Tako govoreći ne negiramo činjenicu ili događaj nego zapravo želimo reći da je previše dobro ili prelijepo za povjerovati.

„Nakon osam dana“ – ritam je slavlja euharistije u kojoj Isus biva prisutan te očituje svoju ljubav. Isus se pokazuje Tomi koji se ne usuđuje staviti svoj prst u njegove rane nego izriče najvišu ispovijest vjere svih evanđelja.

Na početku evanđelja Isus je bio opisan kao Bog kojega nitko nikada nije vidio, a u kojem se on objavio. Toma to shvaća te se Isusu obraća riječima: „Gospodin moj i Bog moj.“ Odlomak završava jednim blaženstvom. Vjernici svih vremena nisu uskraćeni s obzirom na one koji su imali to iskustvo. Naprotiv, oni su u prednosti jer posjeduju jedno blaženstvo koje nije bilo rečeno učenicima: „Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju.“ Isus ih proglašava blaženim.

One koji traže znak kako bi povjerovali, Isus poziva da oni budu taj znak kako bi drugi  – po njima – mogli vidjeti i povjerovati.

To je Isusova Radosna vijest koju je zajednica njegovih učenika pozvana nositi i naviještati.