»Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.« (Rim 14,9)

25. nedjelja kroz godinu (A) – komentar evanđelja


Zar si zavidan što sam ja dobar?


Mt 20, 1-16a

“Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: Idite i vi u moj vinograd, pa što bude pravo, dat ću vam. I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad iziđe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: Zašto ovdje stojite vazdan besposleni? Kažu mu: jer nas nitko ne najmi. Reče im: Idite i vi u vinograd. Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih. Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu. Nato on odgovori jednomu od njih: Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je tvoje oko zlo što sam ja dobar? “Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.”


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


Nije lako prihvatiti Boga koji, umjesto da dobre nagradi, a zle kazni, on „čini da sunce izlazi nad dobrima i zlima“ (Mt 5,45), svima nudeći svoju ljubav. Takav se Bog čini nepravednim, kao i gospodar u ovoj prispodobi. Radi se o domaćinu koji najmi radnike za svoj vinograd. Važnost posla ili rada naglašena je činjenicom da sâm domaćin ustaje rano te osobno odlazi u potragu za radnicima. Plaća bijaše u visini jednog denara. Zbog velikog broja radnika bijaše dovoljan samo jedan poziv da bi se posao mogao završiti u jednom danu. No, evo nam iznenađenja, oko devet ujutro ponovno izlazi van u potragu za drugim radnicima. Ne čini to zbog obujma posla – prvi radnici su više nego dovoljni – nego ih poziva jer su besposleni, a u ono vrijeme biti bez posla značilo je ne jesti. Dakle, gospodar misli na njihove potrebe te im obećava naknadu s obzirom na količinu posla („pa što bude pravo“).

Oko podneva ponovno upošljava nove radnike, isto tako i oko tri popodne. Sad već ima i previše radnika u vinogradu, no gospodar je više zabrinut zbog činjenice da ima radnika bez posla. Na koncu dana, oko pet popodne, ponovno odlazi u potragu za radnicima. Nedostaje samo jedan sat do zalaska sunca i zasigurno ih nitko više neće trebati za posao. Jer nisu radili, ne mogu niti jesti. Ako nitko na njih nije mislio, to ipak čini ovaj gospodar te ih poziva u svoj vinograd bez spomena o određenoj naknadi za odrađen posao – radit će samo jedan sat te mogu očekivati eventualno koju koricu kruha.

Vani nema više niti jednog besposlenog radnika, svi su u vinogradu. Oni koji su radili od same zore, vjerojatno su bili sretni vidjevši druge pristigle radnike u pomoć. Stoga radni dan ne bijaše toliko naporan. Njihova radost postaje još veća nakon što su vidjeli da upravitelj isplaćuje radnike počevši od posljednjih. No, onima koji su radili samo jedan sat, upravitelj daje po denar – to nije plaća nego dar! Ako je njima dao po denar, onda će onim prvim radnicima, koji su podnosili „svu tegobu dana i žegu“, barem dati trostruko.

Ali, nakon što su i oni primili po denar – tako se gospodar pogodio s njima – negoduju i razočarani su jer bijahu uvjereni „da će primiti više“ te smatraju da je gospodar nepravedan.

Gospodar vinograda nije nepravedan nego – pogođeno – isplaćeno. On je darežljiv. Ništa ne oduzima onima koji su radili cijeli dan ali želi dati istu plaću i posljednjima. Svoje ponašanje gospodar opisuje dobrim i poštenim: „Zar si zavidan što sam ja dobar?“

U ponašanju ovog gospodara Isus prikazuju ponašanje svog Oca.

Bog nije okrutni gospodar nego darežljivi gospodin koji ne uzvraća ljudima prema njihovim zaslugama nego prema njihovim potrebama, jer ON svoju ljubav ne daje kao nagradu nego kao dar. Ono što ga potiče na djelovanje je čovjekova potreba – a to je njegova sreća. Ako se nekomu takvo ponašanje čini nepravednim i ne prihvaća ga, to je zato što je „njegovo oko zlo“ – to je oko zavidnika, škrtoga, onoga koji sve čini zbog vlastitih interesa. A Bog je sama dobrota, On je dobar!

Takav nikada neće moći razumjeti djelovanje Boga koji „ne traži vlastite interese“ nego one čovjeka!

A što je s Isusovim učenicima? Jesu li oni to razumjeli? Možeš si mislit! Odmah nakon ovog događaja doći će majka sinova Zebejedevih moliti Isusa za prva i najvažnija mjesta svojih sinova.