28. nedjelja kroz godinu (B) – homilija
Uvod i pokajnički čin
Često čujemo krilaticu – pogotovo prije izbora – da bi Hrvatska trebala biti zemlja znanja. I stvarno, teško da možemo zamisliti razvoj društva bez obrazovanja. Nema napretka ni blagostanja bez učenja i istraživanja. Međutim, jesu li znanje i materijalna sigurnost jedini preduvjeti da budemo mirni, spokojni i doista sretni? Gdje možemo naučiti vještinu dobra i mirna življenja? Današnja nam Božja riječ govori o takvom umijeću – o Božjoj mudrosti, onom životnom umijeću razborita i sretna življenja. Neka nas Gospodin prosvijetli svojim duhom i svojom mudrošću, da bismo plodonosno mogli njegovu riječ razumjeti, prihvatiti i u životu provoditi.
- Gospodine, svojom mudrošću i svojom ljubavlju stvorio si sav ovaj svijet, a nas učinio suradnicima tvoga stvaranja. Gospodine, smiluj se!
- Kriste, Sine Božji, ti si vječna Mudrost Očeva. Kriste, smiluj se!
- Gospodine, ti nas pozivaš da živimo po tvojoj mudrosti i tako uspostavljamo tvoje kraljevstvo na svijetu. Gospodine, smiluj se!
Nacrt za homiliju
Što je to mudrost? Riječ zvuči danas zastarjelo. U prvi mah bismo mogli pomisliti da je mudrost manje-više isto što i znanje. Prema tome, onaj tko bi puno toga znao, bio bi mudar. Netko bi onda mogao reći da je onda računalo mudro, jer je u njemu pohranjeno mnoštvo podataka. Mudrost je, očito, nešto drugo. Možda bismo mogli reći da je mudrost skup određenih načela prema kojim čovjek vodi svoj život tako da osjeća da je u skladu sa svojim najdubljim težnjama. Mudar je čovjek onaj koji stekne mir u sebi, mir s drugima i mir sa svojim Bogom. Nije to naučeno znanje. To je čisti Božji dar da čovjek razumije sebe, život, svijet oko sebe, smisao života, da razlikuje dobro i zlo. Zato je mudrost od Boga, Bogu vodi i u Bogu nalazi smisao. Tako se stvarno može dogoditi – a i događa se, hvala Bogu! – da ima ljudi koji nisu obrazovani, a da u isto vrijeme pokazuju veliku životnu mudrost.
Pomolih se i razbor dobih
U starom je svijetu mudrost bila na velikoj cijeni. Tako, na primjer, u Starome zavjetu postoji Knjiga mudrosti i Knjiga mudrih izreka. Danas smo u prvome čitanju čuli odlomak upravo iz Knjige mudrosti (Mudr 7, 7-11). Pomolih se i razbor dobih; zavapih i primih duh mudrosti. Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja. U čemu je tolika posebnost mudrosti? Pogledajmo. Zamislimo nekoga tko je vrhunski obrazovan, izuzetno cijenjen kao stručnjak na svome području, te da k tome ima sjajan posao i da dobro zarađuje. Je li to jamstvo da vodi miran i sretan život? Nažalost, itekako se često događa da upravo takvi ljudi nemaju životne mudrosti, nego da naprotiv luduju tako da vode neuredan život, da upropaštavaju svoj brak i svoju obitelj, te da u svojoj silnoj potrebi da budu još bogatiji i još moćniji izobličuje i sebe i svoje bližnje šireći oko sebe nemir, tjeskobu, zavist, nasilništvo, oholost, nepravdu. Mudar čovjek, naprotiv, stavlja u ravnovjesje svoj život i svoj odnos prema drugima. Međutim, mi moramo ići korak dalje: mudar čovjek živi po Božjim zapovijedima, jer ga samo to može ispuniti trajnim mirom i srećom i ovdje na zemlji i u vječnosti. Zato Sveto pismo predstavlja našega Gospodina Isusa Krista kao samu Mudrost. Upravo zato današnja riječ veli na početku dvije stvari. Prvo, za pravu životnu mudrost čovjek se mora pomoliti Bogu i drugo, ona se samo od Boga dobiva. Ohol i umišljen čovjek nikada je ne može pronaći i uživati njezine blagotvorne plodove, pogotovo ne vlastitom snagom. Zato Pavao govori o pravoj mudrosti, onoj koja nije vidljiva očima ovoga svijeta. Veli: Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi. I onda im govori veoma utješan primjer: Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake (1 Kor 1,22-27). Evo nam, konačno, najboljeg primjera: u očima ovoga svijeta Isus Krist je bio lud, jer je prihvatio sramotnu smrt na križu, ostavljen od svih, osim od nekolicine najbližih. A pokazalo se upravo suprotno. Tako i mi: slijedimo Božju mudrost i time ispunjamo mirom i radošću svoj ovozemni život, nadajući se vječnome miru, sreći i ispunjenju u nebeskom kraljevstvu.
Sve je zlato pred njom kao malo pijeska
Veli dalje sveti pisac o mudrosti: Ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom. Nisam je htio uspoređivati ni s draguljima, jer je sve zlato pred njom kao malo pijeska, a srebro je prema njoj kao blato. Ovdje nam valja biti razborit. Ovdje pisac ne govori da prezire srebro i zlato. Veli samo da bogatstvo malo vrijedi u usporedbi s mudrošću. I mi bismo htjeli imati takvu razboritost. Zahvaljujemo Bogu za sve dobre darove kojima nas obasiplje. Molimo za hranu i piće, za posao i zdravlje, za dobar društveni život i napredak, ali ga iznad svega molimo da nas sačuva u svojoj mudrosti, to jest da nas održi na putovima svojih zapovijedi da bismo postigli mir i radost u ovome životu unatoč svim poteškoćama, te da bismo tako – po primjeru našega Gospodina Isusa – dospjeli do nebeske proslave, prema njegovoj riječi da je jedino on Put, Istina i Život. Mudrost se prvenstveno sastoji u tome da čovjek živi u skladu s Bogom, s njegovim zapovijedima, vršeći njegovu volju. Naprotiv, okrenuti se od Boga, tražiti neke vlastite putove koji se protive Bogu, a time, naravno, i vlastitoj čovjekovoj naravi, ludost je i čovjekova propast.
A s njome su mi došla sva dobra
Pogledajmo, što se dalje događa. Kada čovjek stavlja na prvo mjesto Boga i njegove zakone, kada se trudi ostvarivati kraljevstvo Božje, gle, već ovdje na zemlji ne ostavlja ga Bog bez kruha svagdanjeg. Zato današnje čitanje na koncu veli: A s mudrošću su mi došla sva dobra i od ruku njezinih blago nebrojeno. Ne znači to, naravno, da će Bog pobožna čovjeka nužno obdariti velikim bogatstvom ovdje na zemlji. Radi se o tome da uz Božji blagoslov čovjek s radošću i zahvaljivanjem uživa u svakodnevnim Božjim darovima. Upravo o tome govori jedna druga mudrosna knjiga Svetoga pisma: Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago i s njime nemir. Bolji je obrok povrća gdje je ljubav nego od utovljena vola gdje je mržnja (Izr 15,16).
Bog nas želi osloboditi tjeskobe. Poučava nas da trebamo prvenstveno tražiti njegove putove, njegovu volju, a on će nam onda dati sve što nam je u životu stvarno potrebno da vodimo miran i spokojan život. Zato nam Isus sa svim mirom veli: Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati (Mt 6,33). Evo nam mudrosti. Životne mudrosti. Vječne mudrosti. Dao Bog da od nje i po njoj živimo ovoga tjedna i tijekom cijeloga svoga života, da bismo onda zavrijedili u vječnosti drugovati s Isusom Kristom, vječnom Božjom Mudrošću i sa svima svetima.