Skip to content

3. korizmena nedjelja (B) – komentar evanđelja


Razvalite ovaj Hram i ja ću ga u tri dana podići


Iv 2, 13-25

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užetâ te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.

Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.

Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sâm se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao  i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.


PIŠE: Alberto MAGGI; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


U 2. poglavlju Ivanova evanđelja, pri opisu gozbe u Kani Galilejskoj, evanđelist nam predstavlja promjenu saveza između Boga i ljudi i to pretvaranjem vode u vino. Voda je služila za čišćenje, budući je Zakon činio da se ljudi osjećaju uvijek krivim te potrebnim neprestanog pranja, čišćenja kako bi zadobili i zaslužili Božju ljubav. Pri gozbi u Kani imamo nešto novo, sasvim drugačije: vino je slika besplatne ljubavi. Bog Isusa ne ljubi zbog ljudskih zasluga, nego zbog njihovih potreba. Taj novi odnos između Boga i ljudi dovodi do nestanka institucijâ starog saveza, među prvima Hrama. O tome nam govori Ivan u današnjem ulomku.

„Blizu bijaše židovska Pasha“ – čudan je ovaj pridjev. Naime, u Starom zavjetu uvijek se govori o Pashi, blagdanu Gospodinovog oslobođenja svog naroda iz egipatskog ropstva. Zašto onda Ivan govori o židovskoj Pashi, i to tri puta u ovom evanđelju?  Kada Ivan govori o Židovima, misli na religiozne vlasti. Radi se o blagdanu narodnih starješina a narod je pri tom bio iskorištavan i podjarmljen. Oni koji slave nisu narod nego glavari.

„Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe…“ – ovo je prvi put da Isus ulazi u Hram i evanđelist nam već sada govori da su Isus i Hram nespojivi. Jedno zahtijeva eliminaciju drugog. Za Isusa će to uvijek biti trenutak raznih sukoba a koji će, kao što ćemo kasnije vidjeti, dovesti do njegove eliminacije, ubojstva.

„U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova.“ Kako je to moguće? Svaki muški Židov bijaše obvezan uzići u Jeruzalem te o Pashi prinijeti janje i ostale životinje. Tri tjedna prije započinje prodaja. Gdje? Te životinje su morale imati određenu kvalitetu i garanciju. Bijaše jedan veliki tor na padini Maslinske gore u kojem su se mogle kupiti životinje za prinos raznih žrtvi u Hramu. Vlasnik tog tora je bio veliki svećenik Ananija zajedno sa svojim sinovima. Ali ne samo oni. Oni koji su mesarima izdavali dozvole bijahu svi ostali članovi obiteljskog klana svećenika Ananije. Bijaše to velika trgovina, veliki biznis. A upravo to Isus pronalazi u Hramu.

Osim životinja, Isus pronalazi „i mjenjače gdje sjede“. Istinski bog Hrama je novac, a ne Otac. „I načini bič od užetâ“ – Mesiju su predstavljali s užetom u ruci koji mu je služio za kažnjavanje grešnikâ. Ovdje, pak, Isus ne kažnjava grešnike – isključene iz Hrama – nego one koji bijahu duša Hrama – prodavače kao predstavnike cijele religiozne institucije.

„Te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama“ – ovce su slika Božjeg naroda a Isus je došao izvesti ljude van iz ovčinjaka religiozne institucije – „i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče“ – čudno, osim svih navedenih životinja, Isus se obraća samo prodavačima golubova. Zašto? Golub bijaše životnija koju su si mogli priuštiti oni najsiromašniji kako bi prinijeli žrtvu u Hramu za oproštenje vlastitih grijeha.

Bog Isusa i bog Hrama ne idu zajedno. Jedan traži, i to neprestano, pa čak i od najveće sirotinje. Drugi daje, nudi sebe. Stoga im Isus reče: „Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.“ Evo na što je spao Hram koji su vodile religiozne vlasti Jeruzalema. Postao je mjesto trgovanja, kao neka velika banka. Isus i Hram su nespojivi jer se u Hramu predstavlja bog koji neprestano traži prinose i žrtve. Bog Isusa ne traži žrtve, nego će On biti taj koji će se žrtvovati za sve.

Učenici, pak, to ne shvaćaju: „Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.“ Ovo je citat psalma 69. Učenici misle da je Isus neka vrsta Ilije koji je nasiljem nametnuo obnovu i obdržavanje Mojsijeva zakona.

Reagiraju i Židovi, tj. religiozne vođe: „Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?“ Isusov odgovor upućuje na nešto potpuno drugačije, potpuno novo: „Razvalite ovaj hram“ – evanđelist ne koristi grčki izraz koji bi se odnosio na cijeli Hram kao takav, nego izraz „svetište“ – mjesto u kojem prebiva Bog. Dakle, „razvalite ovo svetište i ja ću ga u tri dana podići“. Očito, ni učenici, a još manje Židovi, ne razumiju što im to Isus govori.

Isus, eliminirajući Hram, mijenja poimanje svetišta. Nema više potrebe da čovjek odlazi u Hram, kamo nisu svi mogli ući. Naime, postojali su određeni uvjeti za ulazak u Hram te su zbog toga neki bili i isključeni. Nema potrebe jer Bog Isusa nije Bog koji traži, nego Bog koji se nudi; nije Bog koji apsorbira energiju ljudi, nego im daruje svoju.

Bog Isusa je Bog koji od svake osobe traži da bude prihvaćen u njegovu životu kako bi mu dao onu snagu svoje ljubavi koja će ga učiniti sposobnim postati pravo i jedino svetište iz koje isijava ta ista božanska ljubav. U takvo svetište ljudi ne trebaju ići nego će svetište  – živi čovjek – ići prema njima. Prema kome? Prema svim onima koje su društvo i religija marginalizirali, isključili, odbacili.

dr. Zdenko Ilić

dr. Zdenko Ilić

Crkveni sudac i profesor crkvenoga prava na KBF-u u Đakovu
dr. Zdenko Ilić

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Trgovati (s) Bogom – razmišljanje uz 3. kori... U današnjem evanđeoskom odlomku iz Ivanova evanđelja (Iv 2, 13-25) u središtu pozornosti je Isusova reakcija na sve što se događalo u Hramu Bo...
3. korizmena nedjelja (B) – homilija Uvod i pokajnički čin Pravnici već od starine tvrde: Gdje je društvo – tamo je i pravo. Za život zajednice važna su pravila i zakoni: k...
3. korizmena nedjelja (B) – nacrt za homilij... Uvod i pokajnički čin Bog nas poziva da slušamo njegov glas, da vršimo njegove zapovijedi. I Sin je čovječji bio podložan tim zapovijed...
3. nedjelja korizme (B) Izl 20,1-17 Dajući Izraelu deset zapovijedi Bog svom narodu upućuje pouku kako će živjeti i kako hoditi putem života da bi bio Njegov s...
Saznati što je u čovjeku – razmišljanje uz 3... Opisujući događaj izgona prodavača i mjenjača iz Hrama i Isusov boravak u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, sveti Ivan će zaključiti da se Isus n...