3. korizmena nedjelja (C): Ja jesam
Čitanja: Izl 3,1-8a.13-15; Ps 103,1-4.6-8.11; 1Kor 10,1-6.10-12; Lk 13,1-9
Mojsije u pustinji vidi grm koji gori, a nikako da izgori. I onda mu iz toga grma Bog progovara i šalje ga da izbavi njegov narod iz Egipta. Mojsije tada pita Boga kako mu je ime, a Bog odgovara: „Ja sam koji jesam“, hebrejski „Jahve“. Neobično ime, blisko nekim filozofskim definicijama. Filozofi naime sve što postoji, svako biće smatraju „nenužnim“. Što to znači? Evo. Ja mogu postojati, ali ne nužno. Jednako tako Europa kao kontinent. Zemlja postoji, ali po sebi je mogla i ne postojati. Sve što postoji po sebi i ne mora postojati. Sve je „nenužno“, rekli bi filozofi. Sve je nastalo, sve je postalo, sve je stvoreno, pa onda znači da je moglo i ne postati. Jedino biće koje je „nužno“, koje jednostavno jest, uvijek, neuvjetovano, nestvoreno, može biti samo Bog, kojega onda Aristotel naziva „Nepokrenuti Pokretač“.
Pobožni Židovi, kao i kršćani mogu se složiti s ovakvim umovanjem. Međutim, za Židove i za kršćane Bog je još nešto više: on jest, ali on jest s nama, on jest, ali uz nas, on je onaj koji nam je blizak, onaj kojemu je stalo do nas, Bog je Emanuel – s nama Bog, kako veli prorok Izaija. Konačno, Bog svoju bliskost s čovjekom pokazuje tako da je vječna Božja Riječ, Sin Božji, postao čovjekom, kako Ivan veli: „Riječ je tijelom postala.“
Ljudi su od prapovijesti sa strahom i velikim poštovanjem pristupali svojim božanstvima. Za njih su oni bili silni vladari, koji borave u nebeskom okružju na vrhovima gora prekrivenim sjajnim oblacima. Zamišljali su ih kao ćudljive i osvetljive. Smatrali su da se trebaju silno truditi da bi im omiljeli. A evo Biblija prikazuje Boga u njegovoj veličini, ali i u tome da je dobrostiv, da je blizak ljudima, da je „čovjekoljubac“. Zadnja biblijska definicija Boga jest ta, da je Bog ljubav. Zato kršćani ne žive u smrtnom strahu pred Bogom. Klanjaju se njegovoj veličini ali mu još više zahvaljuju za njegovu dobrotu, za njegovo čovjekoljublje, za njegovu ljubav. Oni se i trude da ga nasljeduju u dobroti, u strpljivosti i u ljubavi, ne iz straha, nego iz zahvalnosti, znajući koliko im Bog daje. Prema biblijskom nauku kršćani svoju vječnost vide u tome da budu s Bogom koji je „Onaj koji jest“, koji je „S nama Bog“, koji je velik upravo po svojoj dobroti i ljubavi. Veli Isus: „Tko ima uši, neka čuje.“
