3. nedjelja kroz godinu (C) – homilija
Uvod i pokajnički čin
Uvijek iznova vidimo i susrećemo ljude koji se pokazuju kao znalci, kao mudraci, koji bi htjeli biti vođe, koji smatraju da su iznad ostalih znanjem, vještinom, vizijom. Prepune su reklame iscjelitelja i onih koji nude neka nova i spasonosna sredstva za zdravlje i dug život. A tek političari! Nastupaju kao da sve znaju, sve razumiju, kao da su jedini koji znaju i mogu donijeti spas zemlji i narodu. Danas nam Božja riječ predstavlja Krista kao jedinog Spasitelja, kao jedinog Gospodina. Htjeli bismo, poštujući druge sposobne i dobronamjerne ljude, shvatiti i prihvatiti Gospodina Isusa kao svoga pravog i jedinog Spasitelja. Neka nas njegovo oproštenje učini dostojnima njegove riječi i ovog svetog euharistijskog slavlja.
- Gospodine Isuse, tebe su naviještali svi proroci. Gospodine, smiluj se!
- Kriste, u punini vremena za naše si spasenje umro i uskrsnuo. Kriste, smiluj se!
- Gospodine Isuse, ti nas danas spasavaš po ovom svetom misnom slavlju. Gospodine, smiluj se!
Nacrt za homiliju
Većina ljudi – bilo vjernici bilo nevjernici – s poštovanjem gledaju na lik Isusa iz Nazareta. Njegov evanđeoski nauk mnogi će s poštovanjem smatrati izvrsnim putokazom za radostan i miran život ljudi na zemlji. Za nas vjernike Isus iz Nazareta jest Krist i Gospodin, sin Božji i Spasitelj, onaj koji u jedinstvu s Ocem i snagom Duha Svetoga sve čini novo. U današnjem evanđelju (Lk 1, 1-4; 4, 14-21) nam u tome smislu sam Krist Gospodin govori o sebi i o svom poslanju.
Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza!
Čuli smo u Evanđelju. Isus dolazi u Nazaret, mjesto gdje je odrastao i gdje su ga svi poznavali. U Židova je bio tada običaj da svaki odrastao muškarac može subotom u sinagogi čitati odlomak iz Svetog pisma. Budući da se čitalo na hebrejskom jeziku, koji tada nije bio govorni, jednako je tako svaki odrastao muškarac mogao protumačiti ono što je pročitao. Tako je Isus te subote u sinagogi uzeo čitati odlomak iz knjige Izaije proroka: Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! To je takozvani „mesijanski“ odlomak Izaije proroka, dakle proroštvo koje govori o budućem Mesiji koji ima doći. Isus, dakle, veli: Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! Izraz „jer me pomaza“, označava upravo hrvatski Pomazanika, hebrejski Mesiju odnosno prema grčkom jeziku, Krista.
Važno je imati to na pameti u današnjem vremenu koje izravno i neizravno nude idole, „spasitelje“ i „izbavitelje“. Mi priznajemo Isusa Krista za jedinog Spasitelja koji nas je svojom smrću i uskrsnućem spasio od grijeha, pri tome prihvaćamo njegovo Evanđelje kao najsigurniji put spasenja i njegove sakramente kao najsigurnije sredstvo spasenja. Koliko god moglo izgledati „nemoderno“ slijediti npr. put Isusovih blaženstava, za nas je vječna i sigurna mudrost slijediti Krista koji veli: „Blago krotkima, oni će baštiniti zemlju, blago gladnima i žednima pravednosti, oni će se nasititi“. Koliko god to izgledalo „nepametno“, mi ćemo slijediti njegove zapovijedi o praštanju, o ljubavi prema neprijatelju, o poštivanju oca i majke, o tome da prvo tražimo kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, da bi nam onda sve ostalo bilo nadodano. Jedini sigurni put spasenja jest Isus Krist, raspeti i uskrsnuli. U tome smislu nam jasno govori i nauk sv. Petra koji pred glavarima i svećenicima i pismoznancima hrabro svjedoči: („Isus Krist Nazarećanin) je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti“ (Dj 4,11-12).
On me posla blagovjesnikom biti siromasima
U odlomku proroka Izaije koji je Isus pročitao dalje stoji: Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje. To je ono što Bog čini po Isusu Kristu. Kad se bolje zamislimo, mi smo siromasi, jer nemamo u sebi dovoljno duhovne snage, mi smo sužnji, jer nas zarobljavaju strast i grijeh, slijepi smo, jer ne vidimo jasno Božju mudrost, potlačeni smo i zalančeni našim strastima. ne možemo se sami spasiti. Zato Krist i dolazi: da nas prosvijetli, da nas oslobodi okova naših slabosti i grijeha, da nam očisti misli i srce od zlih misli, od zavisti i od mržnje. Bog je onaj koji sve to čini po Kristu, snagom Duha Svetoga. Zato nikada ne bismo trebali dopustiti da nas zahvati malodušnost. Bog je onaj koji po Kristu u nama i s nama čini velike stvari, kako veli Pavao: Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati (Fil 2,13). On samo traži našu vjeru i našu suradnju s njegovom milošću.
Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.
Kad je pročitao Izaijin proročki tekst, Isus mirno zaključuje i veli: Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima. Isusovi su sumještani bili zgroženi. Zar da je on Mesija, onaj Isus kojega su poznavali od djetinjstva, kojemu, kako su vjerovali, poznaju oca i majku, djedove i bake!
A, evo, danas i mi to s punim pravom možemo ustvrditi. Što to? Pa to, da se danas, među nama, po ovom euharistijskom slavlju, po ovoj misi, ostvaruje djelo spasenja. Krist nas danas spašava po ovim svetim otajstvima, on nas sada čini svojom braćom i sestrama, po ovom svetom slavlju mi danas postajemo dionici Kristove božanske naravi, baštinici nebeskog kraljevstva. I danas bi se neki mogli zgražati. Zar da po nekom obredu bivaju tako velike stvari! Upravo to. Zato i misu nazivamo otajstvom, tajnom. Bogu se sviđa tako djelovati. Baš kao što je htio da njegov utjelovljeni Sin naizvan bude običan i neugledan, tako je Krist odlučio po ovim vanjskim znacima, među nama, nedostojnim njegovim vjernicima, činiti velike stvari. To vjerujemo i tome se otajstvu klanjamo. Zato i smatramo nedjeljnu euharistiju temeljem i vrhuncem našeg kršćanskog života i spasenja. Dao Bog da svaku misu tako doživljavamo i puni zahvalnosti slavimo.
