Je li moguće da se iz čista mira čovjek u potpunosti promijeni, tako da, na primjer, kradljivac prestane krasti, nasilnik postane miran kao janje, nevjeran muž oličenje vjernosti i pažljivosti? Obično smo prema takvim ljudima vrlo, vrlo skeptični. Ali evo, razgovarao sam s bivšim alkoholičarom koji apstinira dvadeset godina. Pripovijedao je kako je – dok je pio – doslovno sve izgubio: ušteđevinu, kuću, obitelj, prijatelje. Kada se jednoga dana nakon pijanke probudio u kanalu, napola smrznut, rekao je sam sebi: „Sad je stvarno dosta.“ I prestao je. Bez bolnice, bez lijekova, bez liječničke pomoći. Dakle, moguće je.
Vrlo je sličan slučaj nadcarinika Zakeja u Lukinom evanđelju (Lk 19, 1-10). U ono vrijeme carinici nisu vršili svoju službu samo na granicama nego su bili i ubirači poreza. Budući da je tada kontrola državnih službenika bila gotovo nepoznata, carinici su redovito bili duboko korumpirani. K tome, oni su redovito bili domaći ljudi u službi osvajača Rimljana, tako da su kao „prodane duše“ bili osobito omraženi. Ako je tako bilo s carinicima, kako li su tek gledali na jednog nadcarinika! A da netko ne bi pomislio da je Zakej bio jedan od rijetkih poštenih carinika, Luka precizira: „bijaše on nadcarinik, i to bogat“. Međutim, Zakej u sebi ipak nije imao mira. Htio je vidjeti Isusa. Znao je da mu kao veliki grešnik nije mogao tek tako prići. Zato – budući da je bio niska rasta – popeo se na smokvu, da barem tako vidi Isusa koji je onuda imao proći. I onda se dogodilo nešto posve neočekivano: Isus se zaustavio i obratio se Zakeju: „Žurno siđi, jer danas mi je proboraviti u tvojoj kući.“ Isusovi pratioci su ostali zaprepašteni. Obratio se grešniku, gulikoži, prodanoj duši! I još k tome ulazi u njegovu kuću! I dogodio se još jedan obrat. Usred gozbe Zakej ustaje i govori: „Gospodine, polovicu svoga imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.“
Hoćemo li i mi vezano uz Zakeja upozoriti Isusa da vuk dlaku mijenja, a ćud nikada? Budimo pošteni. Kad naše dijete uporno i uporno čini nepodopštine i ludosti, ne sudimo ga, nego, naprotiv, vjerujemo da će ga to proći i da će se promijeniti? Itekako je moguće da se svaki čovjek promijeni. To je slučaj i Petra i Pavla. To je slučaj i Zakeja, kao i onog ovisnika o drogama ili o alkoholu. Pogledajmo još ovo: ako smo uvjereni da se neki čovjek nikako ne može promijeniti na dobro, nije li problem možda u nama? Isus, naprotiv, vjeruje u čovjeka. On je rekao da nije došao radi pravednih, nego radi grešnih. Na ovoj otvorenosti i na ovom optimizmu počiva budućnost našega svijeta.
Profesor liturgike na KBF-u u Đakovu i župnik u Čepinu 3