Ponedjeljak, 24 siječnja

32. nedjelja kroz godinu (B): Sav svoj žitak


Čitanja: 1Kr 17, 10-16; Ps 146, 6c-10; Heb 9, 24-28; Mk 12, 38-44


Kada god netko učini bilo kakvo dobro djelo, to treba cijeniti. Bez obzira na moguće prizemne razloge ili na poreznu olakšicu. Istinita je ona krilatica: „Dobro je činiti dobro!“ No s druge strane, valja imati oko i srce da bismo uočili i one siromašne koji daju malene darove, ali koji mogu biti znak velike ljubavi i dobrote. Upravo o tome je Isus govorio kada je jednom prilikom sjeo nasuprot hramske riznice i gledao kako su mnogi bogataši ubacivali mnogo. I onda je došla neka siromašna udovica  i ubacila dva novčića. Isus se tada obrati učenicima: „Ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.“

Istinski dar, dar je srca, on izražava ljubav koju imamo prema onome kome ga dajemo. Jeste li doživjeli da vam nekada dijete – jer ste mu osobito dragi – dadne svoju igračku? To je „do neba“ veliko. Jeste li doživjeli – kad ste bili djeca – da vam je baka stisnula u šaku neku sitnicu? Jeste li doživjeli kako se roditelj više raduje daru kojeg – iz silne ljubavi – daruje svome djetetu, nego što se samo dijete raduje? Jeste li doživjeli da vam netko doslovno pruži pola svoga sendviča? Konačno, zar ne da smo svi doživjeli da roditelji doslovno „sav svoj žitak“, sve što imaju, pa i svoje zdravlje doslovno žrtvuje za svoju djecu. To je ljubav. I svaki dar darovan iz te ljubavi, „do neba“ je velik. O tome Isus govori.

Ljubav prema bio kojem potrebitom, izraz je onog božanskog u nama, jer, Bog je prvi Darovatelj. Veli Biblija: „Od njegove punine svi mi primismo.“ Darivanje od srca dvostruka je radost. On oplemenjuje i darivatelja i darovanoga, jer u iskrenom daru čovjek nužno daje (dio) sebe, a koji puta je to „sav svoj žitak“. Upravo je to učinio Isus. Život je svoj položio za nas. Po ljubavi, po daru srca mi smo istinski ljudi, mi smo bogoliki. Stvoreni samo za ono istinsko, ono vječno, ono uzvišeno. A to je ljubav, darivanje od srca. Ne mora to nužno biti materijalni dar. Možemo darovati osmijeh, sućut, oprost, blagonaklonost, susretljivost… Samo nas to može ispunjavati istinskim mirom i radošću. Sve drugo je, kako veli Pavao, „mjed što ječi i cimbal koji zveči”. Ljubav je jedina istinska mjera. Jer, veli Isus, mjerom kojom mjerite, vama će se zauzvrat mjeriti.