4. nedjelja došašća (C) – nacrt za homiliju

4. nedjelja došašća (C) – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


“Bog se oholima protivi, a poniznima daje svoju milost” (Jak 4,6; 1 Pt 5,5) uče nas apostoli Petar i Jakov. Nitko, naravno, ne može zabljesnuti Boga nekom svojom veličinom ili sposobnošću. Ta sve je do njega! A ono u nama što zasigurno nije od Boga, naša je oholost i umišljenost. Zato danas na početku ove svete mise, imajući pred očima Mariju, neznatnu službenicu Gospodnju, želimo u poniznosti priznati svoje slabosti i zazvati na nas Božje milosrđe, pa ćemo tako biti dostojni ovih svetih otajstava.

  • Gospodine, ti si Davida, najmlađega među svojom braćom, izabrao za kralja čiji će potomak po tijelu biti tvoj jedinorođeni Sin. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, Božji Sine, ti si se udostojao roditi od Marije, neznatne službenice Gospodnje. Kriste smiluj se!
  • Gospodine, ti i nas pozivaš da nasljedujemo Mariju u njezinoj poniznosti i njezinoj vjernosti. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Kada čitamo bajke, onda često susrećemo likove koji su bili obični i maleni, pa su postali veliki. Tako npr. običan pastir postaje kraljev zet, sirota Pepeljuga postaje kraljica, a prostodušna Snjeguljica preživljava sve zlobne spletke svoje suparnice. Djeca, pa i odrasli, rado čitaju takve priče sa sretnim završetkom. Međutim, mi odrasli znademo da su to tek bajke i da je redovito život bitno drukčiji. Štoviše, ponekad nam se čini da tek u bajkama dobrota i plemenitost pobjeđuju, a u životu da je sve drukčije, reklo bi se čak – obratno.


Najmanje među kneževstvima


Međutim, kad čitamo Sveto pismo, čini se da takve priče nisu nipošto nestvarne bajke, nego da je to upravo način Božjeg djelovanja. Bog redovito slabe i one koji su u očima ljudi maleni, uzima za velika djela. Tako smo u prvom čitanju (Mih 5, 1–4a) čuli kako Bog izabire Betlehem, kao najmanji od svih kneževstava. I doista! iz toga Betlehema Bog izabire Davida, najmlađega među svojom braćom da bude izraelski kralj. Tom je istom Davidu Bog više puta pokazivao i dokazivao da on, David, bez njegove potpore i snage ne bi ništa postigao. Biblija je prepuna takvih primjera gdje Bog izabire slabe da postidi jake, malene da postide velike, lude ovoga svijeta da postidi mudre. A sve to, očigledno, zbog toga, da se “ni jedan smrtnik ne bi hvastao pred Bogom”, kako veli sveti Pavao.

Međutim, u današnjem evanđelju (Lk 1, 39-45) Bog kao da ispreda najljepšu priču, priču koja izgleda kao jedinstvena bajka i kaže nam da je ona itekako stvarna i da se ona itekako može primijeniti na svakoga od nas. Današnje nam evanđelje pred oči stavlja lik Blažene Djevice Marije, majke Isusove. 


Blagoslovljena ti među ženama


Marija dolazi iz Nazareta, neznatnog grada, koji se nijednom ne spominje u Starom zavjetu, a koji se, usput, nalazi u prezrenoj Galileji. Nadalje, Marija u očima svojih suvremenika ni po čemu nije bila posebna. U očima svojih sugrađana bila je poput svih djevojaka u Nazaretu – obična, siromašna, neznatna. Pa ipak nju je Bog počastio najviše što se može jedan čovjek uopće počastiti. Ona je začela, nosila i rodila utjelovljenoga Božjeg Sina! Elizabeta prima Mariju u svoju kuću s ushićenjem svjesna da uglednijeg gosta nije mogla primiti. Doista, braćo i sestre, sva Božja dobrota, sva Božja naklonost prema malenima, neznatnima, odbačenima i prezrenima, sva Božja ljubav prema onima koji su čista i jednostavna srca našla je vrhunac u Mariji, Isusovoj majci. Bog ju je obdario posebnom milošću te nije bila okužena niti sjenkom grijeha. Bog ju je ispunio mudrošću, jakošću i vjernošću. Ispunio ju je predanjem u životni poziv koji joj je Bog povjerio. Konačno, dao joj je najveće moguće odlikovanje – postala je Bogorodica, po njoj je prosinulo Sunce spasenja cijeloj zemlji. Međutim, braćo i sestre, Marija je u isto vrijeme znak nade i radosti svima nama običnima, malenima i potrebitima Božje milosti.


Bog nas zamilova


Braćo i sestre, isto se čudo ostvarilo, isto se čudo događa i danas među nama. Nas, obične malene ljude, nas, slabe i grešne, nas, nestalne i nesigurne Bog izabire za svoje prave sinove i kćeri. U Isusu Kristu Bog nas je od početka svijeta odredio za sebe. On nas je po Isusovoj smrti i uskrsnuću otkupio, a snagom Duha Svetoga po krštenju učinio dionicima neba. Zato nam je Marija “jutarnja zvijezda Danica”, zato je ona “početak boljega svijeta”, jer nam svojim primjerom utire pravi put, pokazujući nam na vlastitom primjeru kako je nepredvidiva, neizmjerna i sveobuhvatna Božja ljubav, koja se na poseban način iskazuje i želi iskazivati na malenima i slabima. Iako se, naravno, ne možemo s Marijom mjeriti u svetosti, ipak smo i mi oni maleni, obični i neznatni, oni na kojima na poseban način počiva Božja ljubav. I dokle god budemo s poniznošću zazivali Božje ime, možemo računati na Božju milost i Božje izabranje. Zato, odbacimo svaku uznositost, oholost, nadmetanje, traženje isprazne svjetske slave. Naprotiv, kao maleni i jednostavni ljudi hodimo hrabro i s pouzdanjem putem dobrote, poniznosti i ljubavi. Ako se kajemo za svoje grijehe, Bog nam prašta, ako smo slabi, Bog nas jača, ako smo u očima svijeta prezreni, Bogu smo dragocjeni. Jer, Bog nam pokazuje da nije malen dar kojim smo obdareni: “djeca se Božja zovemo i jesmo”.

Eto, za koji dan ćemo proslaviti otajstvo Onoga koji je radi nas postao malen, Onoga koji se zaogrnuo našim siromaštvom da nas obogati svojim božanstvom. U svome Sinu, konačno, Bog nam pokazuje da mu se sviđa put poniznosti i blagosti. Zato, ovih dana budimo dobrostivi, dobrohotni, dobronamjerni, jednostavni, pažljivi, ljubazni prema svakome, a osobito prema malenima i slabima. Pa će i na nas ovih dana pasti kiša osobitog Božjeg blagoslova i ljubavi. Dao Gospodin da se to ostvari na svakom pojedinom od nas!