»Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu.« (Rim 6,10)
Shadow

4. vazmena nedjelja (B) – homilija


Uvod i pokajnički čin


Gotovo je nevjerojatno što sve kruži u našem kršćanskom svijetu i među nama kršćanima. Toliko nam se prirodnih lijekova i načina života nudi da bismo postigli i sačuvali zdravlje. Do nas dopiru i različiti istočnjački recepti za postizanje mira, bezbrižnosti, sreće… Savjetuju nas kako uspjeti u poslu, kako ostvariti nezaboravan provod ili godišnji odmor. Čak nam neki osobito pobožni kršćani nude neke molitve koje nude stopostotnu djelotvornost. A što reći o magiji i čarobnjaštvu koji prijekim putem nude mir i sreću…? Današnja nas Božja riječ podsjeća da je od Boga i po Bogu sve, te da je jedini Spasitelj i Otkupitelj naš Gospodin Isus Krist, po kojemu je sve i od kojega je sve.

  • Gospodine, ti si po svome Sinu sve stvorio. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, ti si Put, Istina i Život. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, ti nas pozivaš da se samo tebi klanjamo. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Prvih dana naviještanja evanđelja Petar i Ivan su jednom zgodom išli u hram. Na hramskim su vratima vidjeli čovjeka hroma od rođenja, koji je od njih očekivao milostinju. Petar mu reče: Srebra i zlata nema u mene, ali što imam – to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj! Zbog toga što su tim povodom naviještali spasenje u Isusu Kristu i Petar i Ivan su završili u zatvoru. Sljedećega dana Petar hrabro svjedoči pred svećeničkim glavarima, i to je ono što smo danas čuli u prvome čitanju (Dj 4, 8-12).


Po kome je ovaj spašen?


Veli Petar: Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnom čovjeku? Po kome je ovaj spašen? Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista! Evo, u ovome je snaga apostolskog propovijedanja i djelovanja. Pogledajmo. Petar i drugi apostoli činili su silna čudesa. Tako se na jednom drugom mjestu svjedoči za Petra: Na trgove su iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih (Dj 5,15). Zbog svega toga apostolska je riječ silno odjekivala. Međutim, Petar danas jasno svjedoči: sve se to dogodilo po imenu Isusa Krista! Sam po sebi Petar ne bi mogao ništa od svega toga učiniti. Božje je to djelo. Kada su se jednom prigodom vjernici u Korintu počeli dijeliti po tome čiji su sljedbenici Petrovi, Pavlovi ili onoga kršćanskog propovjednika Apolona, Pavao tumači kako nije bitan navjestitelj, nego onaj koga oni naviještaju. Veli: Ta što je Apolon? Što je Pavao? Poslužitelji po kojima povjerovaste – kako već komu Gospodin dade. Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti. Tako niti je što onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti (1 Kor 3,5-7).

Evo važne pouke za nas. Svatko od nas ima nekih sposobnosti. Hvala Bogu, kadri smo činiti dobro, koji puta i velika dobra djela u obitelji i u društvu. Evo najočitijeg primjera: nije li veliko i veličanstveno djelo roditi i odgojiti dijete? Nije li, nadalje veliko djelo pomoći čovjeku, oprostiti, smjerno i vjerno vršiti svoje dužnosti? Pri svemu tome valja nam, zajedno s Petrom i ostalim apostolima imati na pameti: Božje je to djelo. Bog čini dobro po nama i u nama. Ima li netko milosrdno srce? Božji je to dar. Je li netko ustrajan i vjeran u molitvi? Božji je to dar. Je li netko čestit roditelj, vjeran suprug ili supruga, je li netko sposoban učitelj, vjeroučitelj ili svećenik? Božji je to dar. Je li netko uspješan u svome poslu, cijenjen i poštovan od svojih kolega? Božji je to dar. Za sve što jesmo, za sve što znamo, za svaku svoju sposobnost i dobru osobinu znamo i vjerujemo da je od Boga. Radujemo se svemu tome, ali smo svjesni da je sve to dar koji smo od Boga dobili za izgradnju zajednice. I kad to znamo i tako postupamo, veseli smo zbog darova, ali se ne oholimo, jer znamo da to nije od nas.


On je onaj kamen zaglavni


U svojoj propovijedi Petar dalje za Isusa veli: On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. Prisjetimo se: Pilat je prezreo Isusa jer u njemu nije vidio nikakvu ovosvjetsku silu: govori da je kralj, a nema vojnika! Isusa su prezreli i narodni glavari, jer nije pokazao da na zemlji može ostvariti Božje kraljevstvo u političkom smislu. Raspeti Isus predstavlja onaj odbačeni kamen. Kasnije će Pavao kazati: Mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost (1 Kor 1,23-24). Židovima je sablazan bilo i pomisliti da bi pravi Sin Božji prihvatio smrt na križu, a za Grke je to bila čista ludost: za njih su bili jaki i dostojni časti samo oni koji su u životu mudri, a u ratu pobjednici. Slabi, bolesni i oni koji umiru kao robovi za njih nisu bili vrijedni poštovanja ni divljenja. Međutim, vidjeli smo, Bog je baš po „ludosti“ križa spasio svijet, što se ostvarilo u konačnici Kristovim uskrsnućem.

Kako li se samo povijest ponavlja. I mi, djeca ovoga svijeta, skloni smo s divljenjem gledati one koji su u ovome svijetu bogati, uspješni, poznati… Pa onda i ne primjećujemo tolike koji vjerno i s ljubavlju nose svoje križeve, koji praštaju, koji uporno čine dobro, koji s vjerom podnose svoje nevolje, koji vjerno vrše svoje dužnosti… A upravo su ovi slika Krista, onoga Krista koji je bio odbačen, ali je pokazao istinsku i nadspoznatljivu vrijednost smrti na križu, jer je to bio izraz njegove vjernosti Bogu. To je i naš put. Možda ćemo u očima ovoga svijeta biti i slabi i ludi i gubitnici, ali mi želimo uporno slijediti svoga učitelja koji je bio podložan i poslušan svome nebeskom Ocu, pa i do smrti na križu. Mi slijedimo evanđeoski put unatoč protivljenjima ovoga svijeta i unatoč našim ljudskim slabostima i napastima. Na njegovu smo putu smireni i puni pouzdanja. Ta on je onaj kamen, koji su, istina, graditelji odbacili, ali koji je postao kamenom zaglavnim.


Nema ni u kom drugom spasenja


Zaključuje Petar govoreći o Isusu: Nema ni u kome drugom spasenja. Važno je da to svi mi uvijek iznova stavljamo pred oči. Često nam se zamuti pogled i često nas ponese i zanese ovaj svijet. Pa onda svi mi se volimo pouzdavati u svoje veze, u svoju materijalnu sigurnost, u svoje sposobnosti, u svoju obitelj, pa onda govorimo kako je najvažnije zdravlje, kako je najvažnija obitelj ili kako su u našem životu apsolutno na prvom mjestu vlastita djeca, a sve su to Božji darovi. Naš je jedini Spasitelj Krist Gospodin. On je Put, on je Istina i on je Život. Po njemu i u njemu određujemo i uređujemo svoj život. On je središte našega života. A Bog će nam, onda, u njemu i sve drugo darovati, da bismo mogli mirno i s pouzdanjem kročiti ovim životom.