Utorak, 11 svibnja

4. vazmena nedjelja (B) – komentar evanđelja

5


Pastir dobri život svoj polaže za ovce


Iv 10,11-18

»Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir.

Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.«


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


Slika Isusa kao Dobrog Pastira bez sumnje je najpoznatija i najomiljenija u kršćana, slika puna različitih značenja. Unatoč tome, čudno je da, kada se Isus tako predstavlja – kao Dobar Pastir – židovski poglavari se ljute na njega, smatraju ga luđakom te će ga na kraju htjeti kamenovati. Jesmo li mi ti koji su ga krivo shvatili u toj slici ili su židovske vođe dobro razumjeli i odbili ga?

Pogledajmo što kaže evanđelist Ivan. Prije svega, Isus se predstavlja kao onaj koji posjeduje božansku puninu. Kada se u Ivanovu evanđelju Isus predstavlja sa „Ja jesam“ ili „Ja sam“, to predstavlja božansko ime. Kada je Mojsije u događaju gorućeg grma upitao za ime, Bog ne odgovara dajući mu vlastito ime, jer ime ograničuje stvarnost, nego odgovara opisujući djelatnost koja ga čini prepoznatljivim. Odgovara „Ja sam koji jesam“. Hebrejska tradicija je taj Gospodinov odgovor uvijek tumačila kao onoga koji je uvijek blizu svom narodu. Stoga, u Isusovo vrijeme izraz „Ja jesam“ ili „Ja sam“ označava Boga. Time se želi reći da je Isus božanskog podrijetla.

Isus potvrđuje: „Ja sam“ ne Dobri Pastir – nego „Pastir Dobri“. U čemu je razlika?  Evanđelist ne govori o Isusovoj dobroti. Naime, kada govori o njegovoj dobroti, koristi grčki izraz „agatos“, od čega dolazi ime Agata što znači „dobrota“.

Ovdje, pak, Isus izjavljuje da je on Pastir i koristi grčki izraz „kalos“ od čega dolazi kaligrafija – vještina pisanja lijepim rukopisom, što znači „lijepo“, „istinito“. Prema tome, Isus ne govori o svojoj dobroti nego označava nešto različito, nešto puno značajnije. Što to znači Pastir Dobri? U knjizi proroka Ezekiela u 34. poglavlju nalazi je jedno proroštvo u kojem Gospodin prekorava pastire naroda koji, umjesto da su se brinuli za stado, mislili su samo na sebe. I stoga Gospodin prijeti: „Ja ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti.“ Gospodin će biti jedini pravi Pastir naroda. Stoga se Isus nadovezuje na to proroštvo i govori da je došao taj trenutak. A to je razlog zašto su religiozne vođe bijesne – bijesni su jer se osjećaju svrgnutima s vlasti, jer ih Isus naziva lopovima i kradljivcima budući su za sebe uzeli ono što im ne pripada – stado, narod.

Prema tome, Pastir, onaj pravi, onaj najizvrsniji, biva identificiran i prepoznat u Isusu. A po kojoj to karakteristici Isus biva prepoznat kao Pastir Dobri? Isus odgovara: „Pastir Dobri život svoj polaže za ovce.“ Ovim riječima Isus nadilazi Ezekielovo proroštvo. Dok je prema Ezekielu pastir onaj koji štiti svoje stado i brine se za njega, s Isusom pastir dolazi do trenutka davanja vlastita života za svoje ovce.

Isus nastavlja svoj govor o pastiru ali ne prema slici zlog pastira nego najamnika. Tko je najamnik? Najamnik je onaj koji djeluje na temelju vlastite računice. Podsjetimo se, na ovim stranicama evanđelist Ivan ne ulazi u polemiku s hebrejskim svijetom od kojega se bez sumnje prva kršćanska zajednica već odvojila. Ivan upozorava samu kršćansku zajednicu da ne ponovi iste pogreške. Stoga tko u kršćanskoj zajednici djeluje isključivo radi vlastitih interesa i računice – radi privilegija ili povlastica, taj, prema Isusovim riječima, ne biva prepoznat kao pastir nego kao najamnik.

Na temelju čega Isus može reći da je Pastir? On je Pastir jer je on Jaganjac. Samo onaj koji je spreman dati svoj život za druge, samo taj može biti Pastir stada.

I nastavlja: „Ja poznajem svoje ovce i mene poznaju moje.“ Značenje te rečenice? Postoji intiman odnos, rastući, onaj koji nadilazi sve dosadašnje a to je ljubav između Isusa i njegova stada, između Isusa i njegovih učenika odnosno vjernika a koji je sličan onom odnosu između Isusa i njegova Oca.

„Kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce.“ Postoji dinamika ljubavi između one ljubavi primljene od Boga i one koja se je transformirala u ljubav prema drugima. Što je veća mjera primljene i dalje darivane ljubavi, tim je veće ostvarenje jedne stvarnosti s Bogom koji čovjeku ne oduzima energiju nego mu dariva svoju.

„Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka.“ Isus je došao osloboditi svakog čovjeka. A što je to ovčinjak? Ovčinjak je nešto što daje sigurnost ali oduzima slobodu. Stoga Isus izjavljuje da je došao i donio proces oslobođenja cijelog ljudskog roda. Taj proces se ne odnosi samo na one koji su zatvoreni u „religiozni ovčinjak“ nego se odnosi na sve one ovčinjake koji čovjeku uskraćuju njegovu slobodu.

„Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem…“ Glagol „trebam“ je tehnički izraz kojim evanđelist označuje ispunjenje Božje volje. Prema tome, proces oslobođenja je Božja volja. Religija posjeduje draž jer daje sigurnost ali oduzima slobodu. Daje sigurnost jer kada jednom uđeš u taj prostor, ne trebaš više misliti nego samo biti poslušan; trebaš samo obdržavati ono što religija propisuje. Međutim, takav odnos drži čovjeka u jednom djetinjastom i nezrelom odnosu. Isus, pak, želi svakog čovjeka dovesti do punog rasta i zrelosti.

„I glas će moj čuti.“ Glas Gospodinov se nikada ne nameće nego predlaže. Kako se razlikuje njegov glas? Dok religiozne vlasti – budući su prve koje ne vjeruju u njegovu poruku – nameću ga, Isus, svjestan da je njegova poruka Božji odgovor na potrebu za puninom života, dovoljno mu je da predloži tu poruku. Stoga ovce, stado, vjernici, tu poruku mogu razumjeti i prihvatiti je.

„I bit će jedno stado, jedan pastir.“ U prošlosti, zbog pogreške u prijevodu i zbog zbrke oko pojma „ovčinjak“ – što je najvjerojatnije posljedica prijevoda sv. Jeronima – latinski prijevod kaže „jedan ovčinjak i jedan pastir“. Posljedično tome, kroz mnoga stoljeća, sve do II. Vatikanskog sabora, Crkva je smatrala da je ona jedini ovčinjak u kojem se nalazi spasenje. Stoga i nasta slogan: „Izvan Crkve nema spasa.“

Isus nije došao istrgnuti ovce iz izraelskog ovčinjaka da bi ih uveo u drugi, svetiji ovčinjak. Ne! Isus je došao dati potpunu slobodu. Jedno stado, jedan Pastir.

Što to znači?

Jedino pravo svetište u kojem će se od sada očitovati veličina i ljepota Božje ljubavi jest sam Isus i njegova zajednica. Dok su u starom svetištu ljudi morali dolaziti u njega a u isto vrijeme mnogi bili isključeni iz njega, u novom svetištu se događa suprotno: to novo svetište – sam Isus – ide ususret svim isključenim i odbačenim od strane religije.