Utorak, 11 svibnja

5. vazmena nedjelja (B) – komentar evanđelja

1


Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda


Iv 15, 1-8


»Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovime se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.«


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


Postoje određeni evanđeoski ulomci koji, jednom ispravno shvaćeni, duboko i radikalno mijenjanu odnos s Bogom i s drugima. Jedan od tih ulomaka je i današnje 15. poglavlje Ivanova evanđelja u kojem se Isus predstavlja kao istinski trs.

Isus govori: „Ja sam“ – time se ponovno nadovezuje na puninu božanske stvarnosti jer izraz „Ja sam“ je u stvari Božje ime.

„Ja sam istinski trs.“ U izraelskoj kulturi vinova loza bijaše slika Izraelskog naroda. Postoji poznata pjesma o ljubavi Gospodnjoj prema vinogradu koju nalazimo u 5. poglavlju kod proroka Izaije. Također i prorok Jeremija govori o Izraelu kao vinovoj lozi. Isus izjavljuje da je „istinski trs“ – što znači da postoje i lažni. Dakle, Isus nastavlja proces promjene stvarnosti Izraela s vlastitom osobom i to na sljedeći način:

  • nije mana s neba ona koja narodu život daje nego On je pravi kruh života;
  • On je pravo svjetlo, a ne Zakon;
  • On je istinski trs koji predstavlja narod nakalamljen na Gospodina.

A Otac moj je „vinogradar“. Dakle, imamo različite uloge. Isus je trs preko kojega teče životna limfa a Otac je vinogradar. Kakav je vinogradarov interes? Da loza donosi roda, odnosno, kako piše evanđelist Ivan, „svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe“. Što to znači? Evanđelist govori o kršćanskoj zajednici u kojoj je prisutna ljubav koja dolazi od Gospodina – ljubav od njega primljena koju je potrebno transformirati u ljubav prema drugima i za druge. A to je karakteristika Euharistije. U Euharistiji se Isus prihvaća kao kruh – izvor života – kako bismo i mi postali kruhom – izvorom života za druge. No, postoji rizik da neka osoba u zajednici upija tu životnu limfu, ljubav, kruh ali se ne pretvara u hranu za druge. Ona je pasivni element zajednice koji misli samo na sebe i vlastite interese, to jest, ne komunicira život.

Niti Isus niti druge loze nego je Otac taj koji siječe lozu bez roda jer je beskorisna.

„A svaku koja rod donosi…“, odnosno tom lozom teče životna limfa a to se događa u Euharistiji kada se prima Isus kao kruh koji pak postaje hranom za druge – takva loza donosi više roda. Nažalost, u službenom prijevodu nalazimo glagol „donosi“ kojega ne nalazimo u originalnoj verziji. Naime, Ivan koristi glagol „čistiti“. To su potpuno različita značenja. Što znači glagol „čisti“? Otac kojemu je stalo da loza donosi što više roda zna uočiti one štetne elemente, one nečistoće i nesavršenosti prisutne u lozi i On se brine da ih ukloni. To je jako važno uočiti – djelovanje Oca je ono što lozu čisti a ne loza koja se koncentrira na samu sebe tražeći mane i nesavršenosti. Jer, ako se loza koncentrira na samu sebe, učinit će još veću štetu.

Čovjek sebe ostvaruje ne onda kada se okreće samome sebi, nekakvoj duhovnoj savršenosti koja i te kako može biti iluzorna i zavaravajuća kao i vlastite ambicije. Čovjek se treba usredotočiti na darivanje samoga sebe i to drugima. Znamo dobro da su u svakome od nas prisutne određene manjkavosti, nesavršenosti, ograničenja. To nas ne bi trebalo zabrinjavati. Zašto? Otac je taj koji će ukloniti, očistiti naše mane i ograničenja – a ne mi – kako bi donijeli roda. Ako bismo mi to činili, mogli bismo odrezati bitne životne limfe i time učiniti još veću štetu.

Prema tome, Otac „čisti lozu da više roda donese“. To nas umiruje i daje spokoja. Jedina zadaća loze je donijeti roda. Sve ostalo – ograničenja, mane, nesavršenosti – Otac će misliti na njih kako bismo „više roda“ donijeli.

Isus nastavlja: „Vi ste već očišćeni.“ Kako to? „Po riječi koju sam vam zborio.“ Isusova Riječ je ljubav koja se pretvara u služenje. Ono što čovjeka čisti nije činjenica da nam Isus „pere noge“ nego naša spremnost prati noge drugima! Stoga, Riječ, Isusova poruka – Ljubav – je ta koja osobu čini čistom.

Prema shvaćanju onog vremena i kulture, Bog se nalazio u sferi svetosti i čistoće i samo onaj koji bijaše čist mogao ga je susresti i ući u kontakt s njime.

Međutim, ljubav koja se konkretizira u služenje postaje garancija da smo u potpunom kontaktu s Bogom.

Stoga Isus nastavlja: „Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.“ Vidimo da Isus ponovno inzistira na ljubavi od njega primljene koja se mora očitovati u dalje darivanu ljubav – u služenju drugima – inače, postaje beskorisna.

„Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu“ – u ovom dinamičnom procesu Božje fuzije Bog samo traži da bude prihvaćen u životu čovjeka kako bi taj isti čovjek „donio mnogo roda“. Što se više život daruje drugima, to ga više imamo u sebi. Posjeduje se samo ono što se darovalo – što je veći dar života za druge, tim veći je odgovor Božji u našem vlastitom životu.

Isus zatim upozorava: „Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne.“ Ovaj izraz je evanđelist preuzeo od proroka Ezekiela iz 37. poglavlja. Naime, situaciju u kojoj se nalazi njegov narod prorok vidi kao jednu dolinu punu suhih kostiju što znači narod bez Života, bez Duha. Stoga, tko ne ostane u Isusu, tko primljenu ljubav ne dijeli s drugima, ona se suši, postaje beživotna, bez roda. Jer, ponavljam, posjeduje se samo onoliko koliko se daruje. I evo nam Isusove garancije koju smo, nažalost, iskrivili u svakodnevnom govoru. Svima nam je poznata Isusova izreka „što god hoćete, ištite i bit će vam“. Međutim, zaboravljamo na dva uvjeta koje Isus postavlja a koji su neophodni:

  • „ako ostane u meni“ – ako se ljubav, od njega primljena, drugima daruje i
  • „ako riječi moje ostanu u vama“ – ako postanu smjerokaz u vlastitom životu što se očituje u ljubavi – služenju.

Samo na takav način, nastavlja Isus, „što god hoćete, ištite i bit će vam“. Kada se živi u suradnji s Bogom, kada se čovjekov život temelji u Bogu i stapa s Njim, jedino što će se od Njega moliti jest dar Duha – još jača sposobnost ljubiti druge. A za sve ostalo Otac je taj koji će se pobrinuti.

Otac ne odgovara na potrebe ljudi nego im prethodi, a to čovjeku daje sigurnost.

I na kraju: „Ovime se proslavlja Otac moj.“ Vjerovalo se da se Boga trebalo proslaviti preko nekih posebnih i velikih djela. Prema Isusu, jedini način kojim se Boga proslavlja jest njegova darovana ljubav koju drugima dijelimo. Ili kako Isus reče: „Ovime se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.“

Dakle, jedini način kojim proslavljamo Boga jest vlastitim životom pokazati samilost, milosrđe, djelatnu ljubav. Učenici smo kada donosimo roda!