Utorak, 11 svibnja

6. vazmena nedjelja (B) – komentar evanđelja

3


VEĆE LJUBAVI NITKO NEMA OD OVE:
DA TKO ŽIVOT SVOJ POLOŽI ZA SVOJE PRIJATELJE


Iv 15,9-17

Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.«


 PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


Ljubav se ne prenosi nekim naukom, nego jedino onim gestama koje komuniciraju život. Nakon što je pozvao svoje da donesu mnogo roda po čemu postaju njegovi učenici, Isus izriče sljedeće: „Kao što je Otac ljubio mene.“ Bog je ljubio Sina darujući mu svog Duha to jest vlastitu snagu ljubavi. Duh, energija, sposobnost, snaga ljubavi koju je Isus primio od Oca, nama je očitovao odnosno svima onima koji ga prihvate. „Tako sam i ja ljubio vas.“ Isus govori u prošlosti. Kada je to Isus ljubio? On je svoju ljubav pokazao u 13. poglavlju pri pranju nogu svojih učenika. Služenje je jedina garancija ostati u Božjoj ljubavi. Ljubav Božja je onda istinska, očita, kada se transformira u služenje drugih. Prema tome, ljubav nije samo neki osjećaj nego konkretno ponašanje koje život drugima čini ljepšim i boljim.

Isus nastavlja: „Budete li čuvali moje zapovijedi.“ Isus je ostavio samo jednu zapovijed: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio.“ Praktična ostvarenja i življenja te jedine zapovijedi ili svaki puta kada to postane stvarnost kroz različite, nove i konkretne oblike služenja, suradnje, velikodušnosti, dijeljenja onoga što se ima – za Isusa je jednako kao i „zapovijedi“.

I evo nam Isusova navještaja: „To sam vam govorio.“ A što je to Isus govorio? Mi se nalazimo na sredini 15. poglavlja. U prvom dijelu tog odlomka Isus je svog Oca usporedio s vinogradarom. Koji je interes vinogradara? Da loza donosi roda, sve više. A vinogradar se brine oko loze, štiti je, uklanja one štetne elemente koji priječe bogat urod kako bi ta loza donijela više roda. Dakle, „to sam vam govorio“ – a to je? Da se ne brinete oko ničega. Jedina briga jednog vjernika – loze – je donijeti ploda i ljubiti više nego jučer. Ne bi trebao misliti na svoj život jer na to misli sâm Otac. Stoga je Isusov poziv hoditi kroz život i uvijek osluškivati Očeve riječi: „Ne brini se, imaj povjerenja u mene!“ To je korijen radosti.

„To sam vam govorio da moja radost“ – Isusova radost a Isus je Bog – dakle, božanska radost „bude u vama i da vaša radost bude potpuna“. Karakteristika vjernika je radost koja ne ovisi o životnim situacijama kao npr. kada mi je dobro – radostan sam; a kada mi krene loše, radost nestaje; nitko me ne voli pa sam tužan ili svi me vole i eto radosti. Radi se o jednoj nutarnjoj radosti koja nastaje na temelju dubokog iskustva: „Otac se brine za mene jer sam se ja odlučio pobrinuti za druge.“ Stoga, iskustvo osjetiti se istinski ljubljenim – to je pravi izvor radosti!

Isus ponavlja: „Ovo je moja zapovijed“ – Isus naglašava „moja“ nasuprot Mojsijevih. Norma ponašanja Isusove zajednice je jedina zapovijed – zapovijed ljubavi: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!”

I nadodaje: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.“ To se ne odnosi samo na ekstremni, najveći čin darivanja fizičkog života za druge nego na cijeli život pojedinca koji je usmjeren prema dobru drugoga. Dakle, cijelo postojanje jednog pojedinca je usmjereno prema dobru drugoga.

U tom kontekstu Isus izjavljuje – a ovo je prvi put u evanđelju – da su njegovi učenici zapravo prijatelji: „Vi ste prijatelji moji.“ Mojsije, sluga Božji, uspostavio je odnos između slugu i njihova Gospodara na temelju poslušnosti. Isus, Sin Božji, predlaže drugačiji savez i to ne više između slugu i njihova gospodara nego između sinova i njihova Oca. Isusov prijedlog je odnos sina i Oca utemeljen na sličnosti. A taj odnos dovodi do prijateljstva s Isusom. Na jedan zanosan način Isus nastavlja: „Nikada vas nisam nazivao slugama.“ Nažalost, u prijevodu stoji „Više vas ne zovem slugama.“ Isus svoje učenike nikada nije nazivao slugama. Isusov odnos s njegovim učenicima nije onaj između učitelja i njegovih slugu nego odnos prijateljstva.

U zaključku ovog ulomka kaže: „Ne izabraste vi mene nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite.“ Donijeti roda je uvjetovano s „idite“. Ne radi se o nekoj statičnosti, nepokretnosti, nego o upućenosti na druge; stoga kaže „idite“. A kamo to treba ići? Slijediti Isusa! Isus je vidljivo svetište ljubavi Božje koje ide prema isključenim, odbačenim. Dakle, sve one osobe koje se zbog religije osjećaju odbačene – to je područje kamo vjernici trebaju ići – to je njihovo poslanje.

A tada se donosi mnogo roda. Ako se tako djeluje, Isus jamči da što god zaištemo Oca u njegovo ime – u njegovo ime ne znači „po Kristu našem Gospodinu“ nego označava mjeru u kojoj se identificiramo s Njim i Njemu sličimo – tada možemo biti sigurni da ćemo to i dobiti od Oca.

To je pravi korijen i izvor radosti!

Odlomak se zaključuje Isusovim ponovnim pozivom: „Ovo vam zapovijedam“ – jedina zapovijed za sve vjernike – „da ljubite jedni druge“!