Četvrtak, 7 srpnja

6. vazmena nedjelja (C): Svjetiljka mu Jaganjac


Čitanja: Dj 15,1-2.22-29; Ps 67,2-3.5-6.8; Otk 21,10-14.22-23; Iv 14,23-29


Prirodni su zakoni nepromjenjivi i kada ih čovjek otkrije, oni ulaze u temelje ljudske kulture i napretka. To su, na primjer zakoni matematike i fizike, kao oni koje su otkrili Arhimed i Pitagora. Oni su u temeljima matematike i fizike. Nepromjenjivi. Slično je i s tri zakona o kretanju nebeskih tijela koje je otkrio Kepler. Na njima se temelji astronomija i astrofizika. Tako je to s egzaktnim znanostima. Neke su njihove postavke neoborive.

Možemo li to isto reći za neke moralne zakone? Je li – kao Pitagorin poučak – nepromjenjivo načelo, odnosno zapovijed. „Ne ubij“? Ili ona druga koja veli: „Ne učini preljuba“? Ili pak ona jednostavna: „Ne ukradi“? Evo kako na to gleda posljednja knjiga Novoga zavjeta, Otkrivenje. Ivan u viđenju gleda Božji grad, novi Jeruzalem, kako će on izgledati u vječnosti. Veli: „Gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac! Narodi će hoditi u svjetlosti njegovoj, a kraljevi zemaljski u nj donositi slavu svoju.“

Za kršćane je Kristovo evanđelje svjetlost, koja ih vodi, kako stoji u Ivanovu evanđelju: „Svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.“ Za kršćane je Kristovo evanđelje istinski putokaz a Božje su zapovijedi u sebi trajne i nepromjenjive. Koliko je samo bilo životnih filozofija, političkih sustava koji su se htjeli nametnuti kao istiniti, trajni i nepromjenjivi, koji su obećavali savršen život… Tako su ideolozi Francuske revolucije htjeli zatrti svu dosadašnju kršćansku kulturu i uspostaviti novi poredak, pa je završilo tako da je „revolucija pojela vlastitu djecu“. Koliko je bilo totalitarnih sustava i diktatora koji su htjeli biti božanstvo, namećući svoju ideologiju, od rimskih careva, preko Napoleona, Hitlera, Staljina i inih koji žele da ih zovu „velikim vođama“. Svi su oni htjeli uspostaviti novi poredak… Čini se da je slično i s današnjim potrošačkim društvom, koje ne mari za neke „zastarjele“ moralne odredbe, nego u središte stavlja egoistični užitak. Nasuprot tome, kršćani vjeruju da je Isusov put jedini način da čovjek pronađe samoga sebe, te da svoj život, Božjom snagom, usmjeri put vječnosti. Što bi bila alternativa? Konzumerizam? Zdrav način prehrane i neke tehnike meditacije? A nakon toga? Isusov put nadahnjuje ljude već dvije tisuće godina. Kršćani upravo u njega polažu sve svoje pouzdanje.