Skip to content

7. vazmena nedjelja (A) – komentar evanđelja


Božja ludost – da budu jedno kao mi!


Iv 17, 1-11a

To Isus doreče, a onda podiže oči k nebu i progovori: “Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi.


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


Nakon što je učenicima dao posljednje upute te im nastojao objasniti da su patnje koje će podnijeti kao one kada žena rađa, bolovi koji prethode neizmjernoj radosti (Iv 16,21-22), Isus se sada obraća Ocu. Ivan na poseban način donosi veličanstven Kristov govor, teološki i duhovno neizmjerno bogat, poznat pod izrazom “Isusova molitva“.

„Došao je čas“ – izraz prvi put upotrijebljen u Kani Galilejskoj (Iv 2,4), onaj čas novog saveza Boga s njegovim narodom, ugovor koji neće biti upisan u knjigu nego u Isusovu tijelu; koji neće biti poprskan krvlju junaca (Izl 24,7-8), nego Kristovom. Savez koji se neće temeljiti na nekom zakonu odredaba izvanjskih čovjeku nego na nutarnjem očitovanju iste one Očeve snage – Duha – ljudima koji su pozvani biti njegovi sinovi (Iv 1,12).

Taj čas, sad već neizbježan, posljednji je čin Božje ludosti koji je, zbog ljubavi prema ljudima, postao čovjekom i ranjivim.

Težak put: Isus se obraća Ocu neuobičajenim izrazom – „Oče sveti“ (Iv 17,11). Naslov svet, onaj koji je „odvojen“, ne udaljuje Oca od ljudske stvarnosti; naprotiv, još ga više u nju uranja posvećujući ju, odnosno odvajajući od kruga zla one koji ga prihvate („Posveti ih u istini“, Iv 17,17).

Po Isusu Bog traži od čovjeka biti prihvaćen u njegovu životu kako bi se s njim ujedinio i dao mu svoju sposobnost ljubavi čime postaju jedna stvarnost: „da budu jedno kao i mi“ (Iv 17,11).

To što Isus govori je zapanjujuće: ne traži samo da ljudi budu ujedinjeni nego da budu „jedno“, odnosno da u sebi ostvare onu božansku stvarnost, kao kod Oca.

Kako bi ostvario božanski naum te omogućio da „Bog bude sve u svima“ (1 Kor 15,28), Otac traži, po Sinu, da ga ljudi prihvate kako bi se s njima ujedinio. Ta fuzija neće ih učiniti duhovnijima nego ljudskijima. Što čovjek bude više sposoban, u prihvaćanja Oca, biti više čovjek – milosrdan, suosjećajan, tim više će osloboditi božansko koje je u njemu. Time nestaje ona udaljenost između Boga i ljudi. Ondje gdje je Bog tu je i čovjek jer nije moguće iskusiti božansko odvajajući je od ljudskog. Taj proces prihvaćanja i identificiranja s Gospodinom čovjeka će učiniti jedinim pravim svetištem iz kojega isijava božanska slava (1 Kor 3,17).

Zajednica, pozvana biti vidljivo očitovanje Božje slave, preobražava identifikaciju i fuziju s Ocem u ljubav koja se dariva i postaje služenje prema braći. Rastuće iskustvo primljene ljubavi koja se preobražava u očitovanu ljubav, hrani neprestani tok životne limfe koja, jer je ona sâm Isusov život, postaje izvor rastuće, pune i prelijevajuće radosti: „A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi“.

dr. Zdenko Ilić

dr. Zdenko Ilić

Crkveni sudac i profesor crkvenoga prava na KBF-u u Đakovu
dr. Zdenko Ilić

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Sedma vazmena nedjelja (A) – komentar evanđe... BOŽJA LUDOST – DA BUDU JEDNO KAO I MI! Iv 17,1-11aTo Isus doreče, a onda podiže oči k nebu i progovori: "Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Si...
Isus proslavljen u učenicima – razmišljanje ... Nakon što nas je blagdan Uzašašća Gospodinova ponukao da razmišljamo o Gospodinovoj proslavi u nebu, riječi današnjega Evanđelja (Iv 17, 1-11a...
7. vazmena nedjelja (A) – homilija Uvod i pokajnički čin Za Novu godinu, rođendane imendane, vjenčanja, proslave završetka školovanja i slično, uvijek želimo puno sreće. ...
7. vazmena nedjelja (A) – nacrt za homiliju Uvod i pokajnički čin Kada govorimo o molitvi, možda nam se i nesvjesno stvara slika molitve kao čina uvjeravanja. Pokušavamo Boga uvje...
Sedma vazmena nedjelja (A) Dj 1,12-14 U Evanđelju Luka je pokazao kako je Isus, prorok poput Mojsija, odbijen iako je donio spasenje. Njegovo djelovanje je izazvalo podjelu unu...