Petak, 3 prosinca

7. vazmena nedjelja (B): Da ih očuvaš od Zloga


Čitanja: Dj 1,15-17.20a.20c-26; Ps 103,1-2.11-12.19-20ab; 1Iv 4,11-16; Iv 17,11b-19


U svoje je vrijeme bilo kršćanskih mistika koji su odlazili u pustinju i posvema se posvetili molitvi i pokori. Drugi su ih pokušali nasljedovati vjerujući da je u svemu tome bitan bijeg od svijeta – fuga mundi. Pa se u nekih kršćanskih pisaca javljalo mišljenje da je svijet, onaj redoviti svijet i život, zapravo opasnost te da bi onaj koji želi biti Bogu vjeran trebao pobjeći od njega. Čak su neke sekte koje su otpale od izvornog kršćanstva smatrale da bi sve materijalno bilo od zlog duha. Isus nije bio takav. Iako je znao noći provesti u molitvi, on se također brinuo i za ono svakodnevno. Uvijek je išao u susret narodu da bi liječio svaku bolest i svaku nemoć, tjelesnu i duhovnu. U Ivanovu evanđelju svijet je ono što se načelno protivi evanđelju. Tako Isus veli da u tome smislu ni on ni apostoli nisu od svijeta. Međutim – važno je to zapaziti! – Isus ne želi bježati od svijeta, nego želi prići svijetu i preobraziti ga svojim evanđeljem, želi pokazati ispravan put svakome onome koji traži nešto više od onoga što nudi ova zemlja. Zato Isus ovako moli nebeskoga Oca za svoje učenika: „Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga.“

Živimo u svijetu koji je – pogotovo danas! – prepun ponuda, i dobrih i loših. Nije naše da se zgražamo nad tamom ovoga svijeta. Ne. Mi smo pozvani širiti Božji mir i Božju dobrotu. Pri tome je silno važno da, uz Božju pomoć, očuvamo sebe od utjecaja Zloga. Jer slabi smo ljudi. Ne bismo se smjeli zavaravati da smo sigurni i zaštićeni od nekih ludosti. Neće biti mudro kad vidimo neko zlo da kažemo: „To se meni nikada ne može dogoditi.“ Jer, zlo je kojiput visoko zarazno i snažno. Prisjetimo se samo kako se Petar junačio da neće Isusa napustiti pa se dogodilo ono što se dogodilo. Zato trebamo tražiti Božju pomoć i paziti da nas Zli ne zavede, pa da, i ne primjećujući, otkliznemo, na primjer, u ovisnost o klađenju, alkoholu, ispraznim zabavama i užicima koji nas na koncu ostavljaju praznima. Trebamo paziti da nam se ne dogodi da nas obuzmu ogorčenje, zavist, oholost, mržnja, želja za osvetom… Jer, mi smo usmjereni prema dobru i ljubavi, ali smo u isto vrijeme podložni utjecaju zla. Zato Pavao veli: „Tko misli da stoji, neka pazi da ne padne.“