Utorak, 11 svibnja

7. vazmena nedjelja (B) – komentar evanđelja

5


KAO ŠTO TI MENE POSLA U SVIJET
TAKO I JA POSLAH NJIH U SVIJET


Iv 17,11b-19

Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


„Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu“ – Otac je svet odnosno potpuno odvojen od zla, od grijeha, od smrti. Odrednica – svet – ne odvaja Oca od ljudske realnosti nego intervenira u njoj. Biti svet označuje Očevo djelovanje – On je onaj koji posvećuje, to jest privlači u svoju sferu odvajajući time onoga tko ga prihvati od zla i od grijeha.

To je Isusova prva molba za njegove učenike. Jer je sam Isus očitovanje Očeva imena, „sačuvaj ih u svom imenu“ znači ujediniti ih oko Isusa. Tema cijele ove molitve je „biti jedno“, kao što su to Otac i Isus. To se ne odnosi samo na potrebu jedinstva između Isusa i njegovih učenika nego na božansko stanje na koje su pozvani.

Zajednica vjernika je pozvana ucijepiti se u božansku zajednicu i time postati njezino zemaljsko očitovanje kao što je to učinio i Isus. Zajednica je pozvana biti Božja prisutnost na zemlji. Jedan Bog, koji se očituje kroz ljubav i služenje, nikako ne može biti predstavljen kroz očitovanje vlasti i gospodstva nad drugima.

„ja sam ih čuvao u tvom imenu“. Ime koje Otac dade Isusu je Gospodin (Ja jesam) a koje označuje puninu božanskog stanja.

„osim sina propasti“ – spominjanje Jude nije samo podsjećanje na tužni povijesni trenutak nego ozbiljna opomena za sadašnjost. Naime, zajednica kojoj Ivan piše je podijeljena jer neki, koji su više Židovi nego kršćani, ne htjedoše u Isusu prepoznati Božju prisutnost te su na novost koju Isus objavi o svom Ocu više preferirali Mojsijeva Boga.

„da imaju puninu moje radosti u sebi“ – ponovno se vraća na temu radosti koja se je već spominjala pri Posljednjoj večeri. Zajednica, pozvana biti vidljivo očitovanje slave Božje, postaje novo svetište iz kojega isijava njegova ljubav. Neprekinuto i rastuće iskustvo te Božje ljubavi samu zajednicu usmjeruje da postane darom za druge. Taj dinamizam primljene i dalje prenošene ljubavi hrani životnom limfom samu zajednicu što dovodi do rastuće i potpune radosti.

„Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta.“ Težak prijelaz od radosti na mržnju. Obje su posljedica (ne)prihvaćanja Očeve Riječi po Isusu prenesene a koje se stapaju u jednu jedinu zapovijed – zapovijed ljubavi. Prakticiranje takve ljubavi razlikuje ih od ostatka svijeta. Štoviše, ukoliko se ljubav živi i prakticira, ona dovodi do radosti; u drugom slučaju, do smrtne mržnje.

„Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga.“ Isus ne traži da postanu duhovna elita koja zbog vlastite pobožnosti bježi od ovoga svijeta. Ne! On traži nešto puno više i teže – da ostanu živjeti u ovom svijetu ali da ne postanu dio njega – da ne participiraju na sistemu nepravde i iskorištavanja koji svijetom vlada.

„Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta.“ Bila bi tragedija kada bi učenici – vjernici išli za svim onim vrijednostima koje su u suprotnosti s njihovim poslanjem: kada bi služenje drugima zamijenili vladanjem nad istima; kada bi dijeljenje onoga što imaju zamijenili zgrtanjem bogatstva. Još gore, kada bi sve to činili u Isusovo ime. Za Isusova učenika nema mjesta kompromisima! Pristati na kompromise u ovom svijetu značilo bi izdati svoga Učitelja koji je, jer ni sam nije htio pristati na kompromise, išao do kraja, do smrti.

„Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina.“ Biti posvećeni u istini znači biti odvojeni zbog misije koju imaju. Kao što je Otac imao poslanje za Sina, tako su i učenici poslani i to darom Duha Svetoga. To posvećenje nije nešto statično nego jedan dinamizam uranjanja u ljubav koja čini da se istina o Bogu i čovjeku naviješta i živi. Oni koji stanu na stranu dobra za ljude, oni su u istini. A to se čini i živi zbog Riječi Očeve, po Isusu prenese na njegove učenike a koja je, pak, sposobna i Zlo pobijediti. Zbog toga je učenik „odvojen“ od svijeta kako bi bio „istina“ u svijetu.

„Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet.“ Isus ne samo da ne želi da se odvoje od svijeta nego ih i šalje u svijet. Njihovo poslanje je isto kao i Isusovo: objavljivanje Oca i njegove ljubavi ovome svijetu. A na to je pozvana kršćanska zajednica – biti alternativa ljubavi i pravednosti u nepravednom svijetu i svijetu mržnje. To se ostvaruje ne po nekoj nauci nego darom vlastita života. Samo darivanjem samoga sebe oslobađa se sva ona potencija života i ljubavi prisutne u svakom čovjeku. Ove riječi, koje je Isus uputio svojim učenicima prije nego će biti uhvaćen, donose sa sobom i moguće posljedice u svijetu: neprijateljstvo, odbacivanje, nerazumijevanje, smrt.

„I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.“ Posvećivanje samoga sebe odnosi se na Isusovu smrt kao trenutak najveće ljubavi po kojoj „predaje duh“. Duh po kojem su učenici sposobni nastaviti njegovo poslanje.

Isus posvećuje svoje „u i stini“. Dok se posvećenje događalo po izlijevanju ulja na glavu i time dodjeljivalo viši rang primatelju (kralj/veliki svećenik), posvećenje i istini po Duhu znači surađivanje posvećenoga i Posvetitelja u svijetu.

Štoviše, posvećenje znači učenike učiniti sposobnima da ljube slično kao što je i Isus ljubio. Jer, Isus se ne nudi samo kao primjer nego učenicima daruje svoga Duha po kojem postaju sposobni da ga slijede i u ovom svijetu naviještaju.