Ponedjeljak, 10 svibnja

7. vazmena nedjelja (C) – komentar evanđelja


Molim i za one koji će na njihovu riječ povjerovati u mene


Iv 17, 20-26

Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta.

Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima.«


AUTOR: Alberto Maggi; PREVEO I PRILAGODIO: dr. sc. Zdenko Ilić


Isus se u 14. poglavlju Ivanova evanđelja predstavio kao Riječ: „Tko mene ljubi, čuvat će moju riječ.“ Sada ta riječ postaje poruka učenikâ. Ovdje se ne radi o slanju učenika da drugima navješćuju neku nauku, nego da im komuniciraju vlastito iskustvo. „Njihova riječ“ nije nešto statično. Ona je povezana s vlastitim životom i egzistencijom koja postaje dar za druge, a po kojoj se očituju novi oblici manifestacije Božje ljubavi prema čovjeku. 

„Da svi budu jedno“ – Ujedinjenost, jedinstvo zajednice znak je da se ljubav prema čovjeku obostrano ostvaruje. Na taj način svaki čovjek postaje svetište iz kojega isijava božanska ljubav.

„Slavu koju si ti dao meni“ – riječ je o Duhu, to jest Duh je ona ista snaga i sposobnost ljubavi koja drugima postaje vidljiv dar. Tog Duha Isus prenosi na svoje učenike. Time zajednica, ujedinjena u ljubavi, postaje vidljivo očitovanje Božje prisutnosti na zemlji iz koje isijava Božja slava.

A tu je slavu učenicima dao kod pranja nogu pri Posljednjoj večeri. Bezuvjetna Ljubav se konkretizirala u znaku služenja, pa čak i prema izdajici, nakon čega poziva svoje da i oni čine tako!

Slava Božja se ne očituje u spektakularnim pojavama, nego u donošenju „mnogo roda“, u ljubavi koja se prigiba i pred onima koji ju ne zaslužuju. Ona nije samo za „neke odabrane“, nego za sve, postaje mogućnost za sve.

Takvo iskustvo vjere moguće je samo onda kada ljubav komunicira život.

„Oče pravedni“ – odnosno vjerni svom prvotnom naumu ljubavi prema cijelom ljudskom rodu. Svijet nije upoznao Oca jer je odbacio njegov prvotni plan. Odbacio ga je jer ne može prihvatiti da je besplatna ljubav usmjerena prema svima, bez obzira na njihove zasluge.  

„I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati“ – Isusovo djelovanje još nije dovršeno. Njegova objava Oca doživjet će vrhunac na križu kada će ostaviti Duha koji će učenike učiniti sposobnim ljubiti kao što je on ljubio – „da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima.“