Petak, 21 siječnja

Adventski kalendar

1


Noć je sve duža, tama sve veća, a dan nikako da svane. I uvijek je tako u prosincu. Osobito je teško djeci. Igrališta su prazna, pješčanici napušteni. Djeca su u kućama, stanovima, u zatvorenom prostoru.

Mi odrasli znamo kako će nakon Božića sve biti drugačije. I u doslovnom i u prenesenom smislu. Dani će biti sve duži, a noći kraće. Isusovo rođenje učinilo je ovaj svijet toplijim i ugodnijim mjestom za život.

I dok svatko na svoj način muku muči u prosincu, odrasli su izumili ‘zabavu za djecu’, adventski kalendar. Neka im nekako vrijeme brže prođe. Neka se nečim zabave u došašću. Neka nešto čine, neka se nečemu nadaju, neka ih nešto veseli. Poneka majka, baka, strina, ujna u vrijeme kada su cijele višegeneracijske obitelji stanovale zajedno krenula je s nečim što će se kasnije nazvati adventski kalendar.

Onda su trgovci shvatili težnje ljudi (a uvijek imaju nos za skrovite ljudske želje!) pa su odlučili ‘pomoći’ otiskivanjem advenstskog kalendara ali i spremnjem sitnih slatkiša u njih kako bi bili što sličniji pravim adventskim kalendarima.

I od tada je moguće kupiti adventski kalendar po onoj čarobnoj cijeni od 9,99 kn. Ako obitelj ima stila (kažu kroz reklamu!) i zna što valja (eh, propagadnih li poruka!) onda će kupiti onaj bolji, kreativniji, s većim slatkišima od 19,99 kn.

Komercijalizirali smo time nadu, iščekivanje, obiteljsko umrežavanje, učenje strpljivosti i postupnosti, poštovanje ruku koje su izradile adventski kalendar. Sve je svedeno na novac.  Razumljivo je to kada oba roditelja rade, kada žive na nekom xy katu u nekoj visokokatnici, a djedovi i bake udaljeni. Obitelj postaje sve manja i manja. A adventski kalendari, umjesto izrađeni u obitelji s puno ljubavi, postaju industrijski. Jer, doista ne isplati se takvo nešto izrađivati kada za tako male novce možete kupiti i donijeti ih kući, sada i odmah.

Pa ipak, toj industrijalizaciji svega i svačega odupiru se pojedinci. Poneka majka, baka, učiteljica, teta u vrtiću uporno i baš svake godine ponovno traži neki novi način kako osmisliti neki novi adventski kalendar. Jer život je dinamika, život je promjena. Iako svake godine čekamo Isusov rođendan, i mi smo svake godine drugačiji, odrasliji i mudriji (!?).

Pogledajte ovih dana džepove svojih kikića koji dolaze iz vrtića. Možda ćete otkriti neko lijepo izrađeno srce, neki simbol došašća i jedan slatkiš. I onda onaj ponosni sjaj u očima:  Danas sam ja bio jako dobar, pomagao sam prijateljima pa sam dobio od tete ovo srce i bombon. Svaki dan netko dobije dar, onaj tko je bio najbolji.

I dok promatrate to zadovoljstvo i taj ponos i dok podržavate djetetovu odluku pomagati drugima, dok učvršćujete dobre odluke svoga djeteta, osjećate li ljubav tete materijalizirane kroz to srce i taj mali bombončić. Koliko se dobra može učiniti sa malo šarenog papira i jednim bombonom. Koliko dobrih odluka je postalo dio nas, a tek potaknuti dobrotom i marljivošću, ljubavlju neke tete u vrtiću ili neke (vjero)učiteljice. Ono što tete pokrenu u vrtiću dok su djeca mala, u kasnijem životu naše djece nastavljaju činiti njihove (vjero)učiteljice.

Svaka učionica u ovom došašću skriva neki oblik adventskog kalendara. Niti jedan nije kupljen, svi su izrađeni brižno. Oduševljavaju te brižne žene po vrtićima i školama koje žive unaprijed. Makar mjesec dana unaprijed. Unaprijed razmišljaju, smišljaju, kreiraju, istražuju, dizajniraju, materijaliziraju i u sobe i učionice donose adventske kalendare. Naravno, brinu i o njihovom sadržaju. I nitko im to nije naredio, nije im to u opisu radnog mjesta, nije to u planu i programu, nije to u propisima i pravilnicima – to je u srcu! U svakom je ili porukica ili bombon ili posebni zadatak oko kojeg će se cijeli razred truditi toga dana. I tako dani u došašću postaju bogatiji, nježniji i topliji.

I onda na početku došašća obrazlažu djeci kako i na koji način će i oni biti dobitnici jednog od tih darova. Ljubav iziskuje odgovor. Odgovor je dječji napor oko činjenja dobra, nadanje kada i tko će biti današnji dobitnik dana.

Možda smo i ove godine kupili adventski kalendar. Pa ipak, dozvolimo sebi nježno i sadržajno dočekivati Kristovo rođenje. Uvijek isto, a uvijek novo. Na Božić će i ove godine biti crkva ukrašena, to nije ništa novo. Nisu nove niti božićne pjesme u kojima ćemo uživati. Novo je ono što želimo ove godine ponijeti u svome srcu jedi drugima, ali i Isusu na dar. Pomozimo sebi i djeci oko nas, ali i djetetu u nama otvoriti srce Kristu, Suncu s visine, kako bi među nama i u nama bilo što manje tame. 

P.S. Pilić i Maslačak prije odlaska u vrtić kod Bake vidjeti što ima u Adventskom stupiću! ;)

Nisu dovoljno visoki, znači – Božić je blizu!!! :)