Akatist Presvetoj Bogorodilji

Akatist[1] Presvetoj Bogorodilji potječe iz prvoga tisućljeća, pripada zajedničkoj baštini kršćanstva prije raskola, napisan je na grčkom (preslovljeno u latinicu ovdje, novogrčko recitiranje ovdje) i preveden na niz jezika: slovački, francuski, talijanski, engleski, njemački, kastilski, srpski, ruski. Pjevni zapis postoji za: slovački 1, 2-3, 4-5, 6-7 i 8-9 i francuski. Na mreži su dostupni hrvatski prijevodi u redakciji Livija Marijana (Križevačka eparhija, 2016.) i Miodraga Vojvodića (Bitno.net, 2016.). Od prije postoji tiskano izdanje: Pohvala Bogorodici i Kristu čovjekoljupcu, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1986. Metanoja. Donosimo treću hrvatsku inačicu na mreži.



Uvod


Blagoslovljen Bog naš,
svagda, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
Slava Tebi, Bože naš, slava Tebi.
Kralju nebeski,
Tješitelju,
Duše istine,
koji svugdje prebivaš i sve ispunjavaš,
Riznico dobara i Darovatelju života,
dođi i nastani se u nama
i očisti nas od svake ljage
i spasi, o Dobri, duše naše.
Sveti Bože, Sveti Jaki, Sveti Besmrtni,
smiluj se nama.
Sveti Bože, Sveti Jaki, Sveti Besmrtni,
smiluj se nama.
Sveti Bože, Sveti Jaki, Sveti Besmrtni,
smiluj se nama.
Slava Otcu, i Sinu, i Svetomu Duhu,
i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
Presveto Trojstvo, smiluj nam se.
Gospodine, oprosti grijehe naše.
Vladaru, otpusti opačine naše.
Sveti, pohodi nas i iscijeli nemoći naše
radi Imena svojega.
Gospodine, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Slava Otcu, i Sinu, i Svetomu Duhu,
i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
Oče naš, koji jesi na nebesima,
sveti se Ime Tvoje.
Dođi Kraljevstvo Tvoje.
Budi volja Tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas.
I otpusti nam duge naše
kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga.
Jer Tvoje je Kraljevstvo i moć i slava:
Otca i Sina i Svetoga Duha,
sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.


Kondak I.


Nepobjediva Vojvotkinjo, tebi priliči pobjednički pjev.
Izbavljeni od opasnosti, mi, sluge tvoje,
posvećujemo ti ovu zahvalu, Majko Božja.
Ti, čija je moć neodoljiva, oslobodi nas od svakoga jada, da ti kličemo:
Raduj se, djevičanska Nevjesto.


1.


Anđeoski prvak bî poslan s neba da reče Bogorodilji: „Raduj se!“
I promatrajući Tebe, Gospodine,
kako se na njegov netjelesni glas utjelovljuješ,
stade joj u zanosu klicati:

Raduj se, jer po tebi nas radost obasjava.
Raduj se, jer po tebi prokletstvo iščezava.
Raduj se, uzdignuće paloga Adama.
Raduj se, izbavljenje od Evinih suza.

Raduj se, čovjekovu umu nedostupna visino.
Raduj se, i anđeoskim očima nedokučiva dubino.
Raduj se, jer si odvijeka prijestolje Kralja mironosca.
Raduj se, jer uzdržavaš Uzdržavatelja svega.

Raduj se, zvijezdo koja objavljuje Sunce.
Raduj se, skute božanskoga utjelovljenja.
Raduj se, jer se po tebi stvorenje obnavlja.
Raduj se, jer se u tebi začinje Stvoritelj.

Raduj se, djevičanska Nevjesto.


2.


Svjesna svoje djevičanske neokaljanosti Sveta odvažno govori Gabrielu:
Tvoj neobičan pozdrav čini mi se neshvatljivim,
jer pretkazuješ rađanje iz krila djevice, kličući:
Aleluja, aleluja, aleluja.


3.


Djevica, hoteći shvatiti neshvatljivo otajstvo, uskliknu Božjemu poslaniku:
„Može li djevičansko krilo dati na svijet dijete? Reci mi!“
A on joj, pun poštovanja, reče joj:

Raduj se, jer tebi je povjeren otajstveni savjetnik.
Raduj se, vidljivi dokaze nedostupnih otajstava.
Raduj se, početnice Kristovih čudesa.
Raduj se, temelju svih Njegovih nauka.

Raduj se, ljestve nebeske po kojima Bog siđe.
Raduj se, mostu koji spaja zemlju s nebom.
Raduj se, čudo nečuveno svih anđela.
Raduj se, veleoplakivana rano vragovima.

Raduj se, jer si neizrecivo rodila Svjetlo.
Raduj se, jer nikomu nisi otkrila tajnu.
Raduj se, jer nadilaziš mudrost mudraca.
Raduj se, jer prosvjetljuješ pamet vjernika.

Raduj se, djevičanska Nevjesto.


4.


Sila Svevišnjega tada je osjeni i zače djevičanska Nevjesta.
Njezino krilo pokaza se kao rodno polje,
plodonosno svima, koji žele žeti spasenje, ovako pjevajući:
Aleluja, aleluja, aleluja.


5.


Primivši Boga u krilo, Djevica pohiti k Elizabeti.
A dijete njezino, čuvši pozdrav Marijin, uzradova se
i igrajući od radosti pjesmama klicaše Bogorodilji:

Raduj se, lozo neuvele mladice.
Raduj se, grano besmrtnoga ploda.
Raduj se, jer hraniš Onoga koji nas iz čovjekoljublja hrani.
Raduj se, jer si rodila Izvor našega života.

Raduj se, njivo koja rađaš milosrđem.
Raduj se, stole koji obiluješ milošću.
Raduj se, jer po tebi cvjeta raj naslada.
Raduj se, jer pripravljaš sigurno utočište.

Raduj se, tamjane Bogu ugodnih molitava.
Raduj se, oproštenje cijeloga svijeta.
Raduj se, Božja naklonosti prema smrtnicima.
Raduj se, smionosti smrtnika u Boga.

Raduj se, djevičanska Nevjesto.


6.


Uzbuđena srca i s dvojbom u duši kolebao se čedni Josip.
Znajući te, Prečista, kao neudanu, posumnjao je u nevjeru.
Ali kad je doznao da je tvoje začeće od Duha Svetoga, uskliknu:
Aleluja, aleluja, aleluja.


7.


Pastiri začuše anđele kako pjesmom slave Kristov dolazak u tijelu.
Pohitaše k Njemu kao Pastiru i vidješe ga kao Janje neporočno
kako se hrani na grudima Djevice, pa joj ovako klicahu:

Raduj se, majko Janjeta i Pastira.
Raduj se, obore duhovnih ovaca.
Raduj se, obrano od nevidljivih neprijatelja.
Raduj se, jer rajska vrata otvaraš.

Raduj se, jer se zbog tebe nebesa raduju zajedno sa zemljom.
Raduj se, jer tebi zemlja kliče zajedno s nebom.
Raduj se, neušutljiva usta apostola.
Raduj se, nepobjediva odvažnosti mučenika.

Raduj se, jaka tvrđavo vjere.
Raduj se, svijetla oznako milosti.
Raduj se, jer se tobom ogolilo podzemlje.
Raduj se, jer se tobom odjenusmo u slavu.

Raduj se, djevičanska Nevjesto.


8.


Ugledavši zvijezdu koja vodi k Bogu, mudraci su slijedili njezino svjetlo.
Držeći se nje kao svjetionika, tražili su po njoj moćnoga Kralja, Gospodina.
Stigavši do Nedostižnoga, uzradovaše se kličući Mu:
Aleluja, aleluja, aleluja.


9.


Kaldejski zvjezdoznanci vidješe na rukama Djevice Onoga,
koji je svojom rukom stvorio ljude.
I prepoznaše u njemu Vladara, iako uze lik sluge.
I pohitješe s darovima da Mu se poklone i da Blagoslovljenoj kliču:

Raduj se, Majko Zvijezde koja nikad ne zalazi.
Raduj se, zoro otajstvenoga dana.
Raduj se, jer si ugasila kovačnicu prijevare.
Raduj se, jer prosvjetljuješ propovjednike Trojstva.

Raduj se, jer si s vlasti srušila okrutnoga mučitelja.
Raduj se, jer si pokazala čovekoljubivoga Krista Gospodina.
Raduj se, jer izbavljaš od neznabožačkoga služenja.
Raduj se, jer čuvaš od zlih djela.

Raduj se, jer si dokrajčila štovanje ognja.
Raduj se, jer nas oslobađaš od plamena strasti.
Raduj se, voditeljice vjernih k nedužnosti.
Raduj se, radosti svih naraštaja.

Raduj se, djevičanska Nevjesto.


10.


Na povratku u Babilon mudraci postadoše bogonosni propovjednici.
Ispunivši Tvoje proroštvo, navješćivali su svima da si Ti Pomazanik,
a ostaviše bezumnoga Heroda, koji ne zna pjevati:
Aleluja, aleluja, aleluja.


11.


Kad si rasvijetlio Egipat svjetlom istine, raspršio si tmine zabluda.
Jer njegovi kumiri popadoše, ne mogavši podnijeti Tvoju silu, Spasitelju.
A ljudi, oslobođeni krivoboštva, klicahu Bogorodilji:

Raduj se, obnovo ljudskoga dostojanstva.
Raduj se, zatornice paklenih sila.
Raduj se, jer si uništila vladavinu zablude.
Raduj se, jer si raskrinkala krivobožačku lukavost.

Raduj se, more koje potopi velikoga faraona.
Raduj se, vrelo koje napoji one što žeđaju za životom.
Raduj se, ognjeni stupe što vodiš one koji su u tami.
Raduj se, zaklone svijetu širi od oblaka.

Raduj se, hrano koja nadomještaš manu.
Raduj se, službenice svetih naslada.
Raduj se, zemljo obećanja.
Raduj se, jer iz tebe teče med i mlijeko.

Raduj se, djevičanska Nevjesto.


12.


Kad je starac Šimun imao prijeći u vječnost iz ovoga varljivoga svijeta,
bio si mu pružen kao Dojenče, ali on je u Tebi prepoznao savršenoga Boga.
Zato, ushićen, divio se Tvojoj neizrecivoj mudrosti, kličući:
Aleluja, aleluja, aleluja.


13.


Javivši se, Stvoritelj pokaza nama, svojim stvorenjima, novu tvar,
izraste iz neosjemenjene utrobe,
i očuva je čistom kao što je i bila,
da bismo gledajući čudo, slavili je usklicima:

Raduj se, cvijete nepokvarljivosti.
Raduj se, vijenče uzdržljivosti.
Raduj se, jer u tebi sjaji praslika uskrsnuća.
Raduj se, navjestiteljice anđeoskoga života.

Raduj se, plodonosno stablo, koje hrani vjernike.
Raduj se, drvo sjenovito pod koje se mnogi sklanjaju.
Raduj se, jer si u krilu nosila Putokaz zalutalima.
Raduj se, jer si rodila Osloboditelja zarobljenih.

Raduj se, zagovornice kod pravednoga Sudca.
Raduj se, oproštenje za mnoge grijehe.
Raduj se, nepostiđujuća odjećo golima.
Raduj se, ljubavi, koja nadilaziš svaku želju.

Raduj se, djevičanska Nevjesto.


14.


Promatrajući nečuveno rođenje, udaljimo se od svijeta
i duh svoj uzdignimo prema nebu.
Jer zato se u ljudskoj krhkosti na zemlji pojavio Svevišnji,
koji prema vrhuncima svetosti vodi one, koji mu pjevaju:
Aleluja, aleluja, aleluja.


15.


On, beskonačna Božja Riječ, bio je sav među pozemljarima,
ali se ne odvoji od nebesnika.
Jer ne bijaše promjena mjesta Božji silazak u čovjekovo stanje
i rođenje od Djevice, koja primi Boga i sluša ovo:

Raduj se, smještaju nesmjestivoga Boga.
Raduj se, dveri svetoga Otajstva.
Raduj se, istino neshvatljiva nevjernima.
Raduj se, prava diko vjernika.

Raduj se, presveta kočijo Onoga, koji je nad kerubinima.
Raduj se, preslavna stojbino Onoga, koji je nad serafinima.
Raduj se, jer si suprotnosti ujedinila.
Raduj se, jer si djevičanstvo i majčinstvo sjedinila.

Raduj se, jer je po tebi naša krivnja oproštena.
Raduj se, jer se po tebi raj otvorio.
Raduj se, ključu Kristova kraljevstva.
Raduj se, nado vječnih dobara.

Raduj se, djevičanska Nevjesto.


16.


Zadivljeni stoje anđeli
pred uzvišenim događajem Tvoga božanskoga utjelovljenja.
Jer nedostupnoga Boga gledahu kao svima dostupna čovjeka,
koji prebiva među nama i od svih sluša:
Aleluja, aleluja, aleluja.


17.


Rječiti govornici poput nijemih riba stoje pred tobom, Bogorodiljo,
jer ne mogu objasniti kako si mogla roditi i ostati djevicom.
A mi, diveći se otajstvu, s vjerom kličemo:

Raduj se, posudo Božje mudrosti.
Raduj se, riznico Njegove providnosti.
Raduj se, jer mudrace pokazuješ nemudrima.
Raduj se, jer namećeš mûk rječitim govornicima.

Raduj se, jer po tebi zatupiše učeni raspravljači.
Raduj se, jer po tebi nestaju bajkotvorci.
Raduj se, jer rasplićeš neznabožačke spletke atenskih filozofa.
Raduj se, jer puniš ribarske mreže.

Raduj se, jer nas izvlačiš iz dubine neznanja.
Raduj se, jer mnoge privodiš k pravoj spoznaji.
Raduj se, lađo svima koji se žele spasiti.
Raduj se, luko onima koji plove u ovom životu.

Raduj se, djevičanska Nevjesto.


18.


Želeći spasiti svijet Stvoritelj svemira dragovoljno siđe na zemlju.
On koji, kao Bog, ostaje našim Pastirom,
među nama se pojavio čovjekom poput nas i objavio kao Janje.
Kao čovjek privlačio je k sebi ljude, a kao Bog sluša:
Aleluja, aleluja, aleluja.


19.


Ti si, djevičanska Bogorodiljo, zaštita djevicama i svima onima koji se k tebi utječu.
Jer takvom te je, Prečista, učinio Stvoritelj neba i zemlje
nastanivši se u Tvojoj maternici i naučivši sve da ti kliču:

Raduj se, stupe djevičanstva.
Raduj se, ulazu spasenja.
Raduj se, počelo obnove božanske slike.
Raduj se, darovateljice božanske dobrote.

Raduj se, jer si preporodila u grijehu začete.
Raduj se, jer si urazumila lišene razuma.
Raduj se, jer si uništila onoga koji dušu uništava.
Raduj se, jer si rodila Sijača neporočnosti.

Raduj se, odajo djevičanskih zaruka.
Raduj se, jer vjernike s Gospodinom sjedinjuješ.
Raduj se, divna odgojiteljice djevica.
Raduj se, jer duše posvećene urešavaš.

Raduj se, djevičanska Nevjesto.


20.


Svaki hvalospjev, koliko se god on nastojao razviti,
prestaje pred neizmjernim obiljem Tvojih smilovanja.
Jer kad bismo Ti prinijeli hvalospjeve koliko ima zrnaca pijeska, Kralju sveti,
ništa dostojno ne bismo učinili prema onomu što si darovao nama, koji Ti kličemo:
Aleluja, aleluja, aleluja.


21.


Kao svjetlonosnu svijeću, koja prosvjetljuje one koji su u tami,
promatramo Djevicu svetu.
Jer zapalivši božansko Svjetlo, ona privodi sve k spoznaji Boga,
prosvjetljujući um jasnoćom, a ovim glasom ona je slavljena:

Raduj se, zrako duhovnoga Sunca.
Raduj se, sjaju nezalazećega Svjetla.
Raduj se, bljesku koji duše obasjavaš.
Raduj se, grome koji neprijatelje zastrašuješ.

Raduj se, jer nas prosvjetljuješ nebeskim svjetlom.
Raduj se, nepresahli izvore neizmjernih voda.
Raduj se, jer predstavljaš sliku pranja u ribnjaku Siloamu.
Raduj se, jer brišeš mrlje grijeha.

Raduj se, kupelji koja čistiš savjest.
Raduj se, čašo iz koje se prelijeva radost.
Raduj se, mirisu Kristova miomirisa.
Raduj se, živote otajstvene gozbe.

Raduj se, djevičanska Nevjesto.


22.


Hoteći oprostiti stare dugove, Osloboditelj svih ljudi osobno siđe među nas,
koji se udaljismo od Njegove milosti.
Razderavši zadužnicu, od svih čuje:
Aleluja, aleluja, aleluja.


23.


Pjevajući Sinu tvojemu, sav te svijet, Bogorodiljo, slavi kao živi hram.
Jer, nastanivši se u tvojem krilu
Onaj, koji cijeli svijet drži u svojoj ruci,
tebe je posvetio, proslavio i poučio sve da ti kliču:

Raduj se, prebivalište Božje Riječi.
Raduj se, jer si veća od Svetišta nad svetištima.
Raduj se, škrinjo Duhom pozlaćena.
Raduj se, neiscrpiva riznico života.

Raduj se, dragocjena kruno vjernih vladara.
Raduj se, časni ponose bogobojaznih svećenika.
Raduj se, nepokolebljiva utvrdo Crkve.
Raduj se, nerazrušivi bedeme kraljevstva.

Raduj se, ti po kojoj se razvijaju stjegovi pobjede.
Raduj se, ti po kojoj se neprijatelji pobjeđuju.
Raduj se, ozdravljenje mojega tijela.
Raduj se, spasenje moje duše.

Raduj se, djevičanska Nevjesto.


24.


Preslavna Majko, roditeljice Najsvetijega među svetima – presvete Riječi,
primi ovaj naš hvalbeni prinos.
Očuvaj sve od svake nesreće
i oslobodi od budućih muka nas, koji ti pjevamo:
Aleluja, aleluja, aleluja.


Molitva Presvetoj


Predobra, prečista Gospo, Vladarice, Bogoroditeljice,
primi od nas, nedostojnih slugu tvojih,
ove časne darove koji se jedino Tebi priliče.
Ti, najjača među svim naraštajima,
pokazala si se uzvišenijom od svih nebesnika i zemnika.
Budući da je preko tebe Gospodin sila došao među nas,
po tebi smo upoznali Sina Božjega i po tebi nam je dano biti pričesnicima
Njegova svetoga Tijela i njegove dragocjene Krvi.
Zbog toga si blažena iz naraštaja u naraštaj.
Bogom si blažena, jer si sjajnija od kerubina i časnija od serafina.
I sada, preslavna i presveta Majko Božja,
ne prestaj se moliti za nas, nedostojne sluge svoje.
Izbavi nas od svakojakih zlih pomisli i od svih nevolja;
očuvaj nas bezbrižnima od svih štetnih vražjih nasrtaja.
Zaštiti nas svojim molitvama
da na koncu našega života ne budemo osuđeni,
nego da, spašeni po tvojem zagovoru i pomoći,
uzmognemo iskazivati slavu, hvalu, zahvalnost i klanjanje za sve:
u Trojstvu jedinomu Bogu i Stvoritelju svega:
sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.


Usrdna molbenica


Recimo svi iz sve duše svoje i svim umom svojim recimo:
Gospodine, smiluj se.
Gospodine Svevladaru, Bože otaca naših,
molimo Te, usliši i smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Smiluj nam se, Bože, po velikom milosrđu svojem,
molimo Te, usliši i smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Još Te molimo za naše duhovne otce i za svu našu braću u Kristu.
Gospodine, smiluj se.
Još Te molimo za našu domovinu i njezine vlasti,
kao i za sve one koji nas brane i štite.
Gospodine, smiluj se.
Još Te molimo za ljude koji očekuju od Tebe velike i obilne milosti,
za naše roditelje, braću, rodbinu i prijatelje,
za sve one koji se preporučiše u naše molitve,
za sve one koji nam iskazuju svoju ljubav,
za sve naše dobročinitelje, kao i za sve pravovjerne kršćane.
Gospodine, smiluj se.
Još Te molimo za duše onih koji su usnuli
s nadom u uskrsnuće i vječni život:
za pokojne roditelje naše, braću i rodbinu,
za prijatelje i dobročinitelje,
kao i za sve kršćane diljem svijeta i za njihov blaženi pokoj.
Gospodine, smiluj se.
Gospodine, Bože naš, primi od svojih slugu ovu usrdnu molbu
i smiluj nam se po velikom milosrđu svojem
i pošalji svoju milost na nas, kao i na sve ljude,
koji očekuju obilje Tvojega milosrđa.
Jer si milosrdan i čovjekoljubivi Bog, iskazujemo Ti slavu:
Otcu, i Sinu, i Svetomu Duhu,
sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amen.


Otpust


Slava tebi, Kriste Bože, ufanje naše, slava Tebi.
Slava Otcu, i Sinu, i Svetomu Duhu: i sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amen.
Gospodine, smiluj se.
Po molitvama svoje prečiste Majke i svih svetih, Krist, istiniti Bog naš,
neka nam se smiluje i spasi nas, jer je dobar i čovjekoljubiv. Amen.


preveo Petar Marija Radelj


[1] Akatist je drevna molitva, koja je nastala na kršćanskom Istoku, točnije u Bizantskoj Crkvi u VI. stoljeću, u vremenu plodnoga stvaralaštva na području kršćanske teologije, liturgije i književnosti. Grčka riječ „akathistos“ znači ne-sjedeći, a „akáthistos hymnos“ (Ἀκάθιστος Ὕμνος,) „hvalospjev koji se pjeva stojeći“ (na nogama, uspravno). Najstariji i ujedno izvorni akatist jest onaj Presvetoj Bogorodici, koji vrlo bogatim poetskim izričajima opjevava anđelovo navještenje Bogorodici i Kristovo utjelovljenje, a nastao je u Carigradu. Pjevao se osobito u vrijeme najezde osvajača na Carigrad, pa i na bedemima grada u vrijeme opsada. U njemu neprestano odjekuje anđeoski pozdrav Bogorodici: χαῖρε (khaire, Raduj se!).

Akatist se sastoji od rukoveta kondaka i oikosa. Kondak (grč. κοντάκιον, kontákion) je kratka nerimovana i nestrofirana liturgijska pjesma dogmatskoga, otajstvenoga, biblijskoga ili slavljeničkoga sadržaja, koji najčešće završava poklikom (npr. Aleluja! ili: Gospodine, slava Tebi!). Pjeva se na Božanskoj liturgiji ili časovima te s troparom tvori središnju liturgijsku pjesmu dana. Kondak redovito ima i svoj oikos (grč. οἶκος) koji razvija temu kondaka, a ima svoj uvodni dio i više zaziva te završava najčešće istim poklikom kao i kondak.

Prema Akatistu Presvetoj Bogorodici po istom su obliku nastajali i drugi akatisti posvećeni Kristu, svetcima i blagdanima. Među najpoznatijima je onaj slavenski Akatist Kristu Čovjekoljupcu. Struktura je uvijek ista: 12 kondaka s pratećim oikosima te završna molitva. Na početku se mole Uvodne molitve, a na kraju se dodaje Usrdna ektenija (usrdna molbenica).

U bogoslužju Crkava bizantskoga obreda akatist se pjeva kao zasebna molitva ili u sklopu molitvenoga bogoslužja molebena ili kao dio Maloga povečerja. U Velikom postu ili Četrdesetnici Akatist presvetoj Bogorodici pjeva se u subotu Četvrte nedjelje posta, koja se naziva i „Akatistova subota“. Mnogi kršćani na Istoku svakodnevno mole akatist kao svoju dnevnu molitvu. Posebnost je akatista izvanredan spoj biblijskih i dogmatsko-teoloških sadržaja s osobnom molitvom pojedinca, obična čovjeka, grješnika, povezano sve skupa u rukovet poetičnih pjesama, što ga čini prikladnim za tihu meditaciju i za zajedničko bogoslužje. (Objašnjenje je gotovo u potpunosti preuzeto sa stranice Križevačke eparhijeAkatist.)

U Akatistu Presvetoj Bogorodilji, slijedeći obrojčenja prema grčkom alfabetu, onako kako je to označeno i u nekim drugim jezicima (njemački, francuski, grčki, talijanski, engleski), naveden je samo prvi kondak, dok su ostali kondaci (II.-XIII.) svi označeni parni brojevi (2.-24.). Dosljedno, oikosi (I.-XII.) su svi neparni brojevi (1.-23.). Obrojčenje ide od 1.-24. zato jer u grčkom izvorniku svaka od tih kitica počinje sljedećim slovom grčke abecede (alfabeta), tvoreći akrostih svih slova, kako je to označeno podebljanim slovom u grčkom prijepisu