Akatist svetomu Josipu
Uvodna napomena
Akatist je uz kanon[1] tipični bogoslužni oblik i molitva u Crkvama carigradske predaje i bizantskoga obreda. Akatist je općenito hvalospjev, najčešće upućen Kristu, Gospi ili svetcu. Postoji velik broj akatista. Prijedložak svih drugih akatista jest Akatist Presvetoj Bogorodilji koji se pjeva ujutro u subotu četvrtoga tjedna Velikoga posta. Akatisti su često dio zajedničke pobožnosti župe ili samostana. Pripadaju u blagoslovine (sakramentale). Akatist se može slaviti prije nedjeljnoga bogoslužja ili kao dodatak bogoslužju određenoga blagdana ili svetca koji se jako časti. Riječ „akatist“ znači ne-sjedeći, jer se tijekom njegova pjevanja u crkvi mora stajati.[2]
Akatist se dijeli na kondake[3] i oikose,[4] koji se izmjenjuju, pa su neparne kitice kondaci, a parne oikosi. Oikos je posebno složena kitica u čast određenoga blagdana koja se pjeva, skupa s kondakom, nakon šeste ode kanona. Oikos razvija misli izražene u kondaku i, u pravilu, završava istim riječima kao i kondak. Kao i kondak, to je sažeti oblik hvalospjeva. U crkvenom bogoslužju oikos je kratak sažetak blagdana ili svetačkoga slavlja koji se slavi. Kondak najčešće završava radosnim navještenjem: „Aleluja“, ili čak trostrukim „Aleluja“. Nakon kratkoga uvoda, oikos se često sastoji od nabrajanja uzroka radosti kod osobe kojoj je akatist posvećen, a ti razlozi započinju izrazom „Raduj se…“ ili sličnim. Zadnji „Raduj se“ u kitici postaje pripjev na kraju svakoga ikosa, kojim zbor odgovara predmolitelju.
Sveti Josip, vjerni hranitelj Krista Spasitelja, djevičanski zaručnik Djevice Bogorodice, jednoglasno je izabran za zaštitnika hrvatskoga naroda odlukom redova i staleža Hrvatskoga državnoga sabora 10. lipnja 1687., a bl. Pijo IX. proglasio ga je 8. prosinca 1870. zaštitnikom Katoličke Crkve. Njemu je u predaji kršćanskoga bogoslužja posvećen sljedeći akatist, punim naslovom „Akatist svetomu i pravednomu Josipu, zaručniku presvete Djevice Marije“. Sastavio ga je profesor Pjotr Kazanski godine 1868.
Uvod
Blagoslovljen Bog naš,
svagda, sada i vazda i u vijeke vjekova.
Amen.
Slava Tebi, Bože naš, slava Tebi.
Kralju nebeski,
Tješitelju,
Duše istine,
koji svud prebivaš i sve ispunjavaš,
Riznico dobara i Darovatelju života,
dođi i nastani se u nama
i očisti nas od svake ljage
i spasi, o Dobri, duše naše.
Sveti Bože, Sveti Jaki, Sveti Besmrtni,
smiluj se nama.
Sveti Bože, Sveti Jaki, Sveti Besmrtni,
smiluj se nama.
Sveti Bože, Sveti Jaki, Sveti Besmrtni,
smiluj se nama.
Slava Otcu, i Sinu, i Svetomu Duhu,
i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
Presveto Trojstvo, smiluj nam se.
Gospodine, oprosti grijehe naše.
Gospodaru, otpusti opačine naše.
Sveti, pohodi nas i iscijeli nemoći naše
radi Imena svojega.
Gospodine, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Slava Otcu, i Sinu, i Svetomu Duhu,
i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
Otče naš, koji jesi na nebesima,
sveti se Ime Tvoje.
Dođi Kraljevstvo Tvoje.
Budi volja Tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas.
I otpusti nam duge naše
kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga.
Jer Tvoje je Kraljevstvo i moć i slava:
Otca i Sina i Svetoga Duha,
sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
1.
Izabrani zaštitniče presvete Djevice Marije,
odgojitelju i hranitelju Bogočovjeka,
pravedni Josipe!
Veličajući tvoje služenje neizrecivu otajstvu utjelovljenja Boga Riječi,
posvećujemo ti hvalospjeve.
A ti, sada stojeći pred prijestoljem Krista, Boga našega,
i imajući veliku smjelost prema Njemu,
moli za nas koji ti kličemo:
Raduj se, pravedni Josipe, spremni pomoćniče i zagovorniče duša naših!
2.
Tebe,
koji si kao anđeo čuvao nedokučivo otajstvo
rođenja Boga Riječi od Najneporočnije Djevice,
čista od klevete ljudske i prijevare đavolske,
pravedni Josipe,
ponizni tesaru,
Bog je izabrao
za čuvara i svjedoka djevičanstva Presvete Marije.
Zato, proslavljajući te, kao izabranoga Božjega pouzdanika, kličemo ti:
Raduj se, časni izdanče iz korijena Jišajeva!
Raduj se, iznutra ukrašeni kraljevskim veličanstvom!
Raduj se, stjecatelju duhovnoga bogatstva siromaštvom u zemaljskim stvarima!
Raduj se, koji si kroz skrovitost zaslužio vječnu slavu!
Raduj se, slavniji od kraljeva!
Raduj se, pravedniji od patrijarha i praotaca!
Raduj se, pravedni Josipe, spremni pomoćniče i zagovorniče duša naših!
3.
Videći Djevicu Mariju,
pri Hramu odgojenu,
zrelom postalu,
Zaharija[5] vapi Gospodinu:
„Gospodine, pokaži mi muža dostojna da se zaruči s Djevicom!“
Kad mu je predavao Djevicu,
štap je Josipov procvao,[6]
a on je glasno zapjevao Bogu: Aleluja!
4.
Svim krajevima zemlje poznata je pravednost tvoja,
sveti Josipe,
jer si dostojan neusporedive časti:
zaručnikom biti Preblagoslovljene Djevice.
Iz nje je bez muža proistekao Krist Bog.
A ti si bio jak
zbog vjere, čistoće, poniznosti i napretka u svim krjepostima
i izabran za to.
Zato ti kličemo:
Raduj se, pravedni zaručniče Najčistije!
Raduj se, mužu vjere:
pod svoj si krov uzeo svetu Djevu Mariju,
koja vjerom postade Prijestolje Božje!
Raduj se, ponizni duhom!
Raduj se, jednostavni srcem!
Raduj se, ukrašeni krjepòstima!
Raduj se, sveti, poslužitelju Presvetoga!
Raduj se, pravedni Josipe, spremni pomoćniče i zagovorniče duša naših!
5.
Sila Svevišnjega osjenila[7] je tada onu
koja nije iskusila brak kako bi mogla začeti.
Josip nije znao za to divno otajstvo,
da bi, kad ga je sâm Bog uputio,
mogao Njemu uskliknuti: Aleluja!
6.
Vidjevši Djevicu koja u utrobi nosi Boga,
Josip se smete,
znajući da nije udana i pomišljajući na vjerolomstvo.
No, budući da je bio pravedan,
htio ju je potajno otpustiti,
prepuštajući sud Bogu, koji sve zna
i koji nas je naučio da mu kličemo:
Raduj se, revnitelju čistoće!
Raduj se, Izraelče u kojem nema prijevare!
Raduj se, blagi srcem!
Raduj se, krotki naravlju!
Raduj se, polagatelju svega pouzdanja u Boga!
Raduj se, povjeravatelju sebe i drugih Njegovoj providnosti!
Raduj se, pravedni Josipe, spremni pomoćniče i zagovorniče duša naših!
7.
Utišavajući buru dvojbenih misli Josipa čistoga
Anđeo mu objavi otajstvo rođenja Sina Božjega,
Spasitelja svijeta,
od neudane Marije.
Za Njega je rekao: „ti ćeš Mu nadjenuti ime Isus,
jer će On spasiti narod Svoj od grijeha njegovih“.[8]
Njemu istomu svi kliknimo: Aleluja!
8.
Čuvši u Pismima Gospodina koji je rekao:
„Evo, Djevica će začeti i roditi Sina, Emanuela“,[9]
povjerovao si, pravedni Josipe,
onomu što ti je rekao Anđeo,
I, kao knjigu zapečaćenu,
u kojoj je prstom Otčevim napisana Riječ,
uzeo si Mariju u svoj dom
i poput sluge služio si Neporočnoj sa strahom i revnošću.
Zato ti kličemo:
Raduj se, jer si svoje srce privezao poznavanju zakona Božjega!
Raduj se, jer si otvorio svoj um prihvaćanju Božjih otajstava!
Raduj se, jer ti je prije svih ljudi obznanjeno „veliko otajstvo pobožnosti“[10]
da se Bog očitovao na zemlji!
Raduj se, jer si spoznao Njegov dolazak radi spasenja ljudi od njihovih grijeha!
Raduj se, jer si bez sumnje vjerovao u ono što ti je objavljeno!
Raduj se, jer ti se vjera uračunala u pravednost!
Raduj se, pravedni Josipe, spremni pomoćniče i zagovorniče duša naših!
9.
Primivši od Boga izabranu Djevicu u svoj dom,
blaženi Josipe,
ljubio si je kao zaručnicu,
častio si je kao Prečistu Djevicu i Majku Spasitelja svijeta,
i služio si joj skrbno i s poštovanjem,
trudeći se svom dušom
da se ispuni sve napisano u Zakonu i Prorocima,
i skupa s Marijom klicao si Bogu: Aleluja!
10.
Vidjevši u betlehemskim jaslama zvijezdu
koja je zasjala od Jakova,
prvi si se poklonio Rođenomu,
i kad Mu nebo prinese zvijezdu,
anđeli pijev,
pastiri ispovijest,
a mudraci poklonstvo i darove,
ti si, pravedni Josipe, svega sebe prinio na dar Gospodinu,
i život i brige i trud dajući u služenju Njemu.
Zbog toga ti kličemo:
Raduj se, ti koji si prije svih na zemlji
ugledao izlazak Sunca pravde koje ne zalazi!
Raduj se, prvi na zemlji svjedoče i služitelju utjelovljenoga Sina Božjega
koji je prije svih vjekova od Otca rođen!
Raduj se, graditelju u drvu
koji si dostojan da te se zove otcem graditelja neba i zemlje!
Raduj se, zaštitniče i čuvaru Djetešca komu sa strahom služe anđeoski zborovi!
Raduj se, smjerni slugo Majke Boga Riječi!
Raduj se, pravedni Josipe, spremni pomoćniče i zagovorniče duša naših!
11.
Koga su naviještali Zakon i Proroci,
kao čovjeka osmoga dana obrezao si,
i ime Isus, pohranjeno u Trojstvenom Vijeću,[11]
poput dragocjena bisera iznesena iz nebeskih riznica
na objavu svim ljudima podao si, Josipe.
Time si anđele udivio,
ljude obradovao,
zloduhe prestrašio i,
kao miomirisnom smirnom namirisan cijeli svemir,
kliknuo si Bogu: Aleluja!
12.
Svjetlost koja te obasjala, pravedni Josipe, u malome Isusu
po Šimunovu proroštvu, „na prosvjetljenje pogana i slavu puka izraelskoga“,[12]
opet je zastrta oblakom tuge:
narod je zbunjen, Herod bjesni, traži Djetetovu dušu,
prorečeno je da će Majčinu dušu probosti mač
da se svima otkriju tvoja vjera i strpljenje.
Stoga ti, kao vrlo krjepku u strpljivosti i nepokolebljivu u vjeri, kličemo:
Raduj se, kao zlato u peći, neprestano pročišćavani kušnjama!
Raduj se, u radosti ponizni kao i u tuzi strpljivi!
Raduj se, vazda vjerni otajstvima koja su ti povjerena!
Raduj se, u jakosti nepokolebljivi!
Raduj se, vjerom kao zvijezdom po mračnim putovima života vođeni!
Raduj se, Ti koji si imao nadu u Boga kao sidro u olujama životne plovidbe!
Raduj se, pravedni Josipe, spremni pomoćniče i zagovorniče duša naših!
13.
Hoteći spasiti od Herodove zlobe Onoga koji je došao spasiti svijet,
nisi pitao, Josipe divni, Anđela koji ti je zapovjedio da bježiš u Egipat:
„Zar Onaj koji spašava druge ne može spasiti Sebe?“,
nego si kao čovjek vjere,
kao novi Abraham, uvijek spreman na poslušnost,
ne razmišljajući o naporima puta ni o vremenu povratka,
odmah s Marijom i Djetetom požurio u Egipat,
radosno kličući Bogu: Aleluja!
14.
U Egiptu si se pokazao novim Josipom,
veći od drevnoga patrijarha koji je spasio egipatski narod od gladi:
ti si spasio od smrti Spasitelja svijeta
i egipatskomu narodu, koji je propadao od gladi bezbožnosti,
ti si donio Kruh životni i posijao sjeme vječnoga života,
od čega je iznikao čudesan urod u egipatskim pustinjama.
Stoga ti kličemo:
Raduj se, koji si radosno trpio muke i patnje na putu zbog Krista!
Raduj se, čuvaru Djeteta Isusa,
koji je nekad vodio Izrael kroz pustinju ognjenim stupom i oblakom!
Raduj se, hranitelju Onoga koji je Svoj narod hranio mȁnom!
Raduj se, koji si na rukama nosio Stvoritelja i Uzdržavatelja svih stvorenja!
Raduj se, koji si od Herodove zlobe spasio Onoga
koji je nekoć spasio narod Božji od gorkoga faraonova ropstva!
Raduj se, koji si Egiptu namjesto ropstva pretkazao milost posinovljenja!
Raduj se, pravedni Josipe, spremni pomoćniče i zagovorniče duša naših!
15.
Gledajući zapanjujuće čudo
da je u Isusu, kao što je prorečeno,
Bog rođen u pȗti i Novorođenče povijeno u jasle,
Djevicu Majku,
anđeosko pjevanje slave,
i obrezanje pȗti,
dolazak mudraca s istoka na poklonstvo s darovima
i bijeg u Egipat od Herodova bijesa,
spasenje svih naroda i svjetlost pogana,[13] kako reče Šimun,
i mač u srcu Rodilje,
spoznao si da je On istinski Bog i istinski čovjek
i zbog toga si Mu klicao: Aleluja!
16.
Predavši svega sebe Bogu,
koji je preko anđela dozvao Sina Svoga iz Egipta,[14]
slijedio si Njegov nalog
i nastanio se s Isusom i Majkom Njegovom u Nazaretu,
da se ispuni riječ proroka o Njemu: „Zvat će se Nazarećanin“.[15]
Stoga i mi tebi, vjernomu slugi Božjemu, kličemo:
Raduj se, sljedbeniče Božje volje!
Raduj se, sudioniče Božje rasporedbe spasenja!
Raduj se, prisni sugovorniče anđela!
Raduj se, na zemlji u dubine nebeskih otajstava posvećeni!
Raduj se, koji si poslušao proročanstva proroka o Isusu!
Raduj se, koji si sve to brižno pohranjivao u dubini srca!
Raduj se, pravedni Josipe, spremni pomoćniče i zagovorniče duša naših!
17.
Svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika
priginje se na ime Isusovo,
a tebi se, čudesni Josipe, Dijete Isus pokorava kao otcu.
Mi pak, diveći se velikoj Gospodinovoj poniznosti prema tebi,
kličemo Mu: Aleluja!
18.
Govornici najrječitiji ne znaju kako te dostojno hvaliti, pravedni Josipe.
Majka Božja, Kraljica neba i zemlje, zvala te svojim gospodinom;
utjelovljeni Sin Božji naziva te ocem,
a dom tvoj na zemlji bio je stan nebeske svetosti,
jer je u njem boravio Kralj neba i zemlje.
Stoga ti smjerno kličemo:
Raduj se, izabraniče Božji, koji si očuvao škrinju nebeske svetinje!
Raduj se, divni stolaru, u čijem je domu živio Stvoritelj neba i zemlje!
Raduj se, hranitelju i čuvaru Djeteta Isusa,
koji kao Bog daje život svim stvorenjima
i proviđa sav svijet, vidljivi i nevidljivi!
Raduj se, jer si na zemlji zavrijedio
gledati lice Sina Božjega, grliti Ga i ljubiti.
Raduj se, jer i nakon odlaska u višnje dvore,
u svjetlo Njegova lica,
Kralja slave blagoslivljaš i uvijek Ga slaviš s Otcem i Svetim Duhom!
Raduj se, pravedni Josipe, spremni pomoćniče i zagovorniče duša naših!
19.
Možeš spasiti svakoga koji se utječe tvomu zagovoru i zastupanju,
blaženi Josipe,
jer kako te Onaj koji te na zemlji slušao u svemu,
ne će uslišiti sada
kad stojiš pred njim na nebu i s anđelima kličeš: Aleluja!?
20.
Silna si stijena svima koji se traže tvoju pomoć,
pravedni Josipe,
zato ne prezri ni nas,
koji u olujama iskušenja, bijedi i životnim jadima
hrlimo pod tvoje okrilje kličući ti:
Raduj se, brzi zastupniče naš u potrebama i napastima!
Raduj se, moćni zagovorniče naš pred Bogom!
Raduj se, postojana nado naša u burama smušenosti i nedoumica!
Raduj se, hitro izbavljenje od kleveta ljudskih!
Raduj se, uzdržavatelju Onoga koji sve nosi snagom riječi Svoje!
Raduj se, koji nas izbavljaš od duševne gladi i svake nevolje!
Raduj se, pravedni Josipe, spremni pomoćniče i zagovorniče duša naših!
21.
Milosrdno pjevanje prinosimo ti,
božanskom mudrošću obdareni Josipe,
i molimo te,
kao što si očuvao od svake povrjede i ogorčenosti samoga Krista Gospodina,
izbavi svojim zagovorom pred Njim Njegovu svetu pravovjernu Crkvu
od svake gorčine neprijatelja, vidljivih i nevidljivih,
zaštiti svojim zagovorom našu Domovinu od svih zavođenja,
da provodeći miran i spokojan život kličemo Bogu: Aleluja!
22.
Kao svjetlost koja se pojavila onima koji obitavaju u tminama nerazuma,
u hramu ti je zasjalo dvanaestogodišnje Dijete Isus,
kako dijeli svjetlo istinskoga znanja učiteljima Božjega zakona
i otkriva otajstvo Svoje velike službe prema predodređenju Otca nebeskoga.
Stoga ti kličemo:
Raduj se, vjerni čuvaru otačkoga zakona!
Raduj se, jer si revno se držeći Zakona doveo Dijete Isusa u dom Otca nebeskoga!
Raduj se, jer kad je Dijete Isus ostalo u Jeruzalemu,
misleći najprije da je među suputnicima,
skupa s Majkom Njegovom očinski si bio u žalosti za Njim!
Raduj se, jer si Ga iskao među rodbinom i znancima
i, ne našavši Ga, vratio si se u Jeruzalem,
i nakon tri dana našao Ga u hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita!
Raduj se, jer si čuo objavu otajstava kad je Dijete Isus reklo:
„Niste li znali da Mi je biti u onome što je Otca Mojega?“[16]
Raduj se, koji si gledao i svjedočio
kako je Isus napredovao u mudrosti, dobi i milosti u Boga i ljudi!
Raduj se, pravedni Josipe, spremni pomoćniče i zagovorniče duša naših!
23.
Motreći kako se Dijete Isus razvija u milosti u Boga i ljudi,
u uzrastu tijela i u mudrosti,
sve si slagao u svome srcu,
kao vjerni sluga čuvajući u skrovitosti povjereno blago
do dana kada su Mu svi vjerni počeli klicati kao Bogu i Spasitelju svijeta: Aleluja!
24.
Opjevavajući tvoje napore i podvige,
slavimo i blaženo usnuće tvoje;
na rukama Boga Riječi i Majke Njegove
slatko si otpočivao od truda svojih,
pravedni Josipe,
imajući čvrstu vjeru u blaženu vječnost. Stoga ti kličemo:
Raduj se, vjerni u velikoj službi!
Raduj se, jer te Bog zbog toga počastio najvećom čašću!
Raduj se, koji si se na zemlji združio sa slavom i krasotom neba!
Raduj se, jer te je Otac budućega vijeka s mirom otpustio u budući vijek!
Raduj se, koji si Davidu navijestio radost veliku!
Raduj se, koji si svima u podzemlju donio pouzdanu vijest
da je Krist došao osloboditi i spasiti ljudski rod!
Raduj se, pravedni Josipe, spremni pomoćniče i zagovorniče duša naših!
25.
O sveti i pravedni Josipe!
Primi ovu našu malu molitvu
i svojim silnim zagovorom pred Kristom Bogom izmoli Ga,
da nas Svojom milošću učini sigurnima i nepokolebljivima u pravoj vjeri,
revnima i neprjevarljivima u pridržavanju Njegovih zapovijedi
i daruje sve što je korisno za vremeniti i vječni život
nama koji mu kličemo: Aleluja!
[25. kitica se izgovori još dva puta, a zatim se ponove druga pa prva kitica.]
Bogorodilji
Uistinu je dostojno blagoslivljati Tebe, Bogorodice,
vazda blažena i neoskvrnjena,
majko Boga našega!
Časnija od kerubina i slavnija od serafina
neiskvareno nosiš Boga Riječi
i uistinu si Bogorodica: mi te veličamo.
Molitva svetomu pravednomu Josipu,
zaručniku presvete Djevice Marije
O sveti pravedni Josipe!
Dok si bio na zemlji, imao si smjelosti pred Sinom Božjim,
kojemu se svidjelo zvati te otcem Svojim,
kao zaručnika Svoje Majke,
i biti ti poslušan.
Vjerujemo da te sada,
kad prebivaš u nebeskim stanovima sa zborovima pravednika,
Bog i Spasitelj naš uslišava u svakoj svojoj prošnji.
Stoga, utječući se tvojoj zaštiti i posredovanju,
smjerno te molimo:
kao što si i sâm bio izbavljen iz oluje sumnjičavih misli,
tako izbavi i nas preplavljene valovima zbunjenosti i strasti;
kao što si zaštitio Najneporočniju Djevicu od ljudskih kleveta,
zaštiti i nas od svake klevete;
kao što si utjelovljenoga Gospodina očuvao od svake ozljede i nevolje,
tako i svojom zagovorom očuvaj Njegovu Crkvu i sve nas od svakog jada i štete.
Znaš, svetče Božji, da je i Sin Božji u danima Svoje pȗti imao tjelesne potrebe
i ti si se brinuo o njima.
Stoga te molimo: pazi na naše vremenite potrebe svojim zagovorom,
podaj nam svako dobro potrebno u ovom životu.
Osobito te molimo zagovoraj da dobijemo oproštenje svojih grijeha
od Onoga koji se zove tvoj Sin,
jedinorođeni Sin Božji, Gospodin naš Isus Krist,
i da nas po tvojem zagovoru učini dostojnim baštinicima Kraljevstva nebeskoga,
da boraveći ondje s tobom slavimo Jednoga Boga u tri Osobe:
Otca, Sina i Duha Svetoga,
sada i uvijek i u vijeke vjekova. Amen.
S ruskoga preveo Petar Marija Radelj
Pjev na ukrajinskom
Pjev na engleskom
Ruski tekst
Engleski prijevod
Francuski prijevod
Njemački prijevod
Talijanski prijevod
Ukrajinski prijevod i drugi
Prvi hrvatski prijevod na mreži
Drugi hrvatski prijevod (Taras Barščevski, 2021.)
[1] Kanon (grčki κανών, kanōn) je raširena bogoslužna pjesma koja se nalazi osobito u jutrenjoj (jutarnjoj molitvi) i u određenom broju bogoslužnih službi i molitava za razne prigode, kao što su bdjenje za pokojnika (panihida, od grčki παννυχίς, pannykhís, svenoćnica). Kanon je kroz stoljeća prošao složeni razvoj. Sadašnji kanon dijeli se u devet oda. Sastoje se od heirmosa (grčki εἱρμός, heirmós, novogrčki hirmos, niz, veza, slijed, odsječak), nekoliko tropara (od grčki τροπάριον, tropárion, u množini τροπάρια, tropária, osobit način, stil, kitica koja se ponavlja), a završavaju teotokionom (grčki Θεοτοκίον, theotokíon, ruski Bogorodičnik), pjesmom Bogorodici. Heirmos stoji kao prvi tropar u svakoj odi kanona i poetski povezuje biblijsku odu s temom kanona služeći kao tematska poveznica između svetopisamskih pjesama i blagdana koji se slavi. Izvorno su tropari bili umetnuti između stihova devet biblijskih oda, ali danas se svetopisamske ode pjevaju tijekom Velikoga posta. Heirmos često evocira odgovarajuću biblijsku odu. Jutrenje može uključivati do četiri kanona. Riječ „kanon“ koristi se i za označavanje drugih bogoslužnih tekstova, primjerice euharistijskoga kanona (anafore) Božanske liturgije.
[2] Za razliku od „katizama“, od κάθισμα, káthisma, odjeljak Psaltira, tijekom izgovaranja kojega se može sjediti.
[3] Kondak je prilagođenica od grčkoga κοντάκιον, kontákion, mali hvalospjev, u množini κοντάκια, kontákia.
[4] Grčka riječ znači οἶκος, oikos (novogrčki ikos, u množini starogrčki οἶκοι, oikoi, novogrčki iki) znači kuća, boravište, kućanstvo, ono što sadržava sve osnovne potrepštine kućanstva.
[5] Sv. Zaharija, starozavjetni svećenik, otac zadnjega biblijskoga patrijarha sv. Ivana Krstitelja (Luka 1, 13). Zaharija je službovao u jeruzalemskom Hramu kad mu se ukazao arkanđeo Gabriel (Luka 1, 8. 19). Evanđelje po Luki 1, 5: „svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta“. Ime Zaharija znači „onaj koji se spominje Gospodina“ ili „onaj koga se Gospodin spominje“. Abija je bio unuk Mojsijeva brata Arona, velikoga svećenika: sin Aronova sina Eleazara i čukununuk Levija, trećega sina patrijarha Jakova i rodonačelnika Levijeva plemena. Ždrijebom obavljenim u doba kralja Davida Abijin rod postao je osmi od 24 reda svećenika koji su trebali obavljati službu u Hramu (Prva Ljetopisa 24, 10). Abijin red naveden je sa svećenicima i levitima koji su se vratili iz babilonskoga sužanjstva (Nehemija 12, 4. 17). Dužnosti u Hramu izmjenjivale su se između svake obiteljske loze koja je potekla od onih koje je postavio kralj David (Prva Ljetopisa 24, 1–19).
[6] Aluzija:
- na Aronov štap koji je bio preko noći procvjetao: „Kad sutradan Mojsije uđe u Šator svjedočanstva, gle: štap Arona iz doma Levijeva propupao! Potjerala mladica, procvjetao cvijet i sazreli bademi.“ (Brojevi 17, 23) i „iza druge pak zavjese bio je Šator zvan Svetinja nad svetinjama – u njoj zlatni kadionik i Kovčeg saveza, sav optočen zlatom, a u njemu zlatna posuda s mȁnom i štap Aronov, koji je ono procvao, i ploče Saveza“ (Hebrejima 9, 3–4);
- na Božji dolazak: „Nek’ se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, neka kliče stepa, nek’ ljiljan procvjeta.“ (Izaija 35, 1) i
- na početak ispunjavanja proroštva o spasenju: „Rosite, nebesa, odozgo, i oblaci, daždite pravednošću. Neka se rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da proklija izbavljenje! Ja, Gospodin, stvaram sve“ (Izaija 45, 8).
[7] Izričaj, daleko od poganskih prikazivanja rađanja božanstva natopljenih putenošću, označava djelotvornu Božju nazočnost u Njegovu narodu. Usp.
- „oblak prekri Šator sastanka i slava Gospodinova ispuni Prebivalište. Mojsije nije mogao ući u Šator sastanka zbog oblaka koji je na njemu stajao i slave Gospodinove koja je ispunjala Prebivalište“ (Izlazak 40, 35);
- „Sve vrijeme što bi oblak stajao nad Prebivalištem oni su taborovali“ (Brojevi 9, 18);
- „dok bi oblak ostajao nad Prebivalištem – Izraelci su taborovali, ne krećući na put, a čim bi se digao, oni bi krenuli“ (Brojevi 9, 22);
- „Danju je opet Gospodinov oblak bio nad njima, kako bi se iz tabora zaputili“ (Brojevi 10, 34);
- „Čuvaj me k’o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih“ (Psalam 17, 8);
- „Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja, pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju“ (Psalam 36, 8);
- „U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine“ (Psalam 57, 2b);
- „Ti postade meni pomoć, kličem u sjeni krila tvojih“ (Psalam 63, 8);
- „Gospodin je čuvar tvoj, Gospodin je zasjen tvoj s desne tvoje!“ (Psalam 121, 5);
- „Što je jabuka među šumskim stablima, to je dragi moj među mladićima; bila sam željna hlada njezina i sjedoh, plodovi njezini slatki su grlu momu“ (Pjesma nad pjesmama 2, 3);
- „A Gospodin Bog učini da izraste bršljan nad Jonom i pruži sjenu njegovoj glavi te da ga izliječi od zlovolje“ (Jona 4, 6);
- „Anđeo joj [Mariji] odgovori: Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti [ἐπελεύσεται, epeleúsetai]. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji“ (Luka 1, 35);
- „Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!“ (Matej 17, 5);
- „I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!“ (Marko 9, 7);
- „Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!“ (Luka 9, 34–35);
- „tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih“ (Djela apostolska 5, 15);
- „kerubi Slave što osjenjuju Pomirilište“ (Hebrejima 9, 5).
[8] Matej 1, 26.
[9] Izaija 7, 14; Matej 1, 23.
[10] Prva Timoteju 3, 14.
[11] Aluzija na općenje unutar Presvetoga Trojstva, na koje upućuje Sveto Pismo od prvoga poglavlja (u uglatoj zagradi množina u masoretskom izvorniku):
- „I reče Bog [’ĕlōhîm]: Načinimo [na‘ăśeh] čovjeka na Našu [nū] sliku, Nama [nū] slična…“ (Postanak 1, 26),
- „Zatim reče Gospodin Bog [’ĕlōhîm]: ‘Evo, čovjek postade kao jedan od Nas’ [mimmennū]“ (Postanak 3, 22),
- „Hajde da siđemo [nêrəḏāh] i jezik im pobrkamo“ (Postanak 11, 7),
- „Tad čuh glas Gospodinov [’ăḏōnāy]: ‘Koga da pošaljem? I tko će Nam [lānū] poći?’“ (Izaija 6, 8).
Od prvoga retka Svetoga Pisma („U početku stvori Bog nebo i zemlju“, Postanak 1, 1, i još 2.597 puta u Starom Zavjetu), riječ Bog u hebrejskom izvorniku je imenica muškoga roda u množini ’ĕlōhîm („bogovi“; u jednini je ’el i ’eloah), a glagol uz taj podmet je u jednini (bārā’, „stvorio je“). U istom poglavlju nalazi se i slovnička neobičnost i ispravna slovnica u odnosu na množinu i glagole. Postanak 1, 26:
„I reče [wayyōmer, glagol, /on/, 3. osoba konsekutivnoga imperfekta jednine]
Bog [’ĕlōhîm, nominativ množine muškoga roda]:
‘Načinimo [na‘ăśeh, glagol, imperfekt, 1. osoba množine]
čovjeka [’āḏām, imenica jednine muškoga roda]
na sliku [bəṣalmê, prijedlog i imenica jednine muškoga roda]
Nas (Našu) [nū, zamjenica 1. osobe u množini]
na sličnost (slična) [kiḏmūṯê, prijedlog i imenica jednine ženskoga roda]
Nama [nū, zamjenica u množini] […]’.“
Tu je množina ’ĕlōhîm s glagolom u jednini u opisnoj pripovijesti, ali u božanskom govoru nalaze se podmet, glagol i zamjenice u množini. Bog je upotrijebio riječi „Nas“ i „Nama“ u odnosu na Sebe, koje se očito odnose na dvije ili više Osoba. Na hebrejskom, ime korišteno u ovom retku za Boga je Elohim, pojam u množini. Zamjenica „Mi“ opisuje Elohima kada se spremao stvoriti čovjeka na svoju sliku i priliku. Dvije hebrejske riječi prevedene kao „na Našu sliku“ i „na sličnost Nama“ („na Našu priliku“) imaju nastavke u množini. Riječi „slika“ (selem) i „sličnost“ (demut) su u jednini. Jasno je da jedinstvenost osobnih zamjenica u množini u Postanku 1, 26 skreće pozornost na Elohimov izbor specifičnih riječi za označavanje određenih radnji. Zamjenica „mi“ povezana je s dvije riječi u jednini: „slika“ i „sličnost“, pokazujući Onoga koji govori kao množinu, dok u isto vrijeme potvrđuje Njegovo jedinstvo.
Zatim u završetku Prvoga izvješća o stvaranju (Postanak 1, 27) čita se:
„Stvori [wayyiḇrā, glagol, /on/, 3. osoba konsekutivnoga imperfekta jednine]
Bog [’ĕlōhîm, nominativ množine muškoga roda]
čovjeka [’eṯ hā’, član; āḏām, imenica jednine muškoga roda, ali zbog člana skupna jednina, kolektivni singular, koji obuhvaća oba spola],
na sliku [bəṣalm, prijedlog i imenica jednine muškoga roda]
Njega (Njegovu, Svoju) [ōw, zamjenica 3. osobe jednine muškoga roda],
na sliku [bəṣelem, prijedlog i imenica jednine muškoga roda]
Božju [’ĕlōhîm, nominativ množine muškoga roda]
stvori [bārā, glagol, perfekt 3. osobe jedine muškoga roda]
ga [’ōṯōw, 3. osoba jednine muškoga roda],
muško [zāḵār, imenica jednine muškoga roda]
i žensko [ūnəqêḇāh, veznik i imenica jednine ženskoga roda]
stvori [bārā, glagol, perfekt 3. osobe jedine muškoga roda]
ih [’ōṯām,3. osoba množine muškoga roda]“.
Tako je Bog (‘elohîm, u množini) stvorio (bārā, jednina) čovječanstvo na svoju (ô, jednina) sliku, na sliku Božju (u množini) ih je stvorio [u jednini]. Uporaba množine ne može biti u smislu mnoštva bogova (što bi značilo višeboštvo), jer je glagol u jednini (bārā, stvori). Drugim riječima, slovnička je neobičnost podmet u množini i prirok u jednini. Množina („bogovi“) s judaističkoga i kršćanskoga stajališta ne bi bila teološki ispravna, jer postoji samo jedan Bog. Tekst svjedoči da je glavni lik Biblije jedan Bog čije je unutarnje biće množina, pa je množina prikriveni način sugeriranja množine unutar jednoga božanskoga bića. Drugim riječima, ta množina pokazuje da se Božje postojanje i obitavanje (pa onda i obitelj) sastoji od više od jednoga Bića, ili više od jedne Osobe ili Osobnosti. Budući da ta množina promišlja, vijeća, savjetuje se sama sa sobom, može se korak dalje ustvrditi da postoji množina Osoba unutar jednoga Boga.
I sam sklop upućuje da ima više Osoba. Čitatelj nalazi ne samo Boga koji stvara, nego to čini i „Duh Božji“ (rūaḥ ’ĕ-lō-hîm, Postanak 1, 2; Sudci 6, 34; Prva Samuelova 10, 10; 16, 14; 19, 20; Prva o Kraljevima 18, 12; Druga Ljetopisa 24, 20; Daniel 4, 8.9.18; 5, 11; Izaija 11, 2; Ezekiel 11, 24; Job 33, 4: „Ta i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene“). On je izravno uključen u stvaranje. Biblijsko svjedočanstvo podsjeća da postoji samo jedan Stvoritelj: Bog. Duh mora biti božanski.
Postoji još jedno počelo istaknuto u izvješću o stvaranju, naime, izgovorena riječ: „I reče Bog: […]“ (Postanak 1, 3.6.9.11.14.20.24.26). Riječ posreduje između Boga i samoga stvorenja (Bog → Riječ; Duh → stvaranje). Psalmist to jasno izriče kada pjeva: „Gospodinovom su riječju [biḏḇar] nebesa sazdana i dahom [rūaḥ] usta Njegovih sva vojska njihova“ (Psalam 33, 6): Bog, Riječ, Duh i Stvaranje. U Knjizi Postanka u unutarbožanskom biću jednoga Boga nalazi se više Osoba koje će kroz daljnju božansku Objavu prepoznati kao Otac, Sin i Duh Sveti.
Tako se već od prvoga retka Svetoga Pisma vidi Trojstvo na djelu. Pod Trojstvom se misli da, iako je Bog jedan („Čuj, Izraele! Gospodin je Bog naš, Gospodin je jedan!, Ponovljeni zakon 6, 1), Boštvo čine tri Osobe:
- Bog Otac („Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac“, Matej 6, 26),
- Bog Sin („Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u Njega vjeruje ne propadne“, Ivan 3, 16; „naše je zajedništvo s Otcem i sa Sinom Njegovim Isusom Kristom.“ (Prva Ivanova 1, 3; „Sin je Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitoga. I mi smo u Istinitom, u Sinu Njegovu, Isusu Kristu. On je Bog istiniti i Život vječni“, Prva Ivanova 5, 20) i
- Bog Duh Sveti („I ja ću moliti Otca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek“, Ivan 14, 16).
[12] Luka 2, 32.
[13] Luka 2, 30–32.
[14] Hošea 11, 1b; Matej 2, 15b.
[15] Matej 2, 23. Nije jasno na koje proročanstvo Evanđelist misli. U obzir dolaze:
- „I neka mu britva ne prijeđe po glavi, jer će od majčine utrobe dijete biti Bogu posvećeno – bit će nazirej [hebrejski nəzîr] Božji“ (Knjiga o Sudcima 13, 5);
- „Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak [hebrejski nêṣer] će izbit’ iz njegova korijena“ (Izaija 11, 1);
- „Evo što je želja moja: čuvati [hebrejski nāṣārətî] tvoje odredbe“ (Psalam 119, 56);
- „Divna su tvoja svjedočanstva, stoga ih čuva [hebrejski nəṣārāṯam] duša moja“ (Psalam 119, 129).
[16] Luka 2, 49.
