Utorak, 11 svibnja

Aksiološko i pogansko kršćanstvo


Oko proslave svetkovine Svih svetih svake godine se veže pseudoreligiozni događaj kolokvijalno nazvan Halloween (kod nas poznat kao Noć vještica) koji se predstavlja kao određeni oblik karnevala i zabave. Kanadski filozof Charles Taylor u svom monumentalnom djelu Sekularno doba opisuje srednjovjekovne karnevale kao trenutke kada se red stvari i uređenost svijeta izokreće naopako u jednom simboličnom smislu kroz karneval i nošenje maski. Karneval je događaj kada je dopušteno da se sve norme i pravila izokrenu pa se smije recimo humoristično predstavljati ono što je u redovitom redu stvari zabranjeno izvrtati ruglu jer je sveto. Tako se moglo nekog biskupa, pa čak i papu tijekom dana karnevala ismijavati. Karneval je bio potreban kao jedna vrsta prekida s redom stvari kako bi se više cijenilo sam red i uređenost svijeta, svemira i čovjekovog života, djelovanja i ponašanja. Taylor će reći kako su karnevali bili iznimka, simbolička gesta u kojem kaos zauzima temeljni položaj i mijenja odnos i red među stvarima, kao i odnos čovjeka i Boga.

Unatoč karnevalima ljudi su vjerovali u red i uređenost svemira i svijeta i vjerovali kako sav taj red ovisi o Stvoritelju, odnosno Bogu koji dopušta čovjeku da povremeno izokrene red stvari u jednom simboličnom činu kao što je to bio karneval. Uvjerenje kako je svijet i svemir zajedno s čovjekom stavljen u određeni red i uređenost Taylor će posuđujući taj izraz od Karla Jaspersa nazvati aksiološkim dobom. Aksiološko doba je kršćanski kontekst i kultura unutar kojih jedno društvo sebe razumijeva kao uređeno društvo koje je odgovorno pred Stvoriteljem, pred Bogom. Stoga možemo govoriti o aksiološkom kršćanstvu kao kulturnom kontekstu u kojem se svijet, stvarnost i čovjek promatraju u odnosu prema Bogu kao onome koji, kao racionalni Stvoritelj, stoji u temelju reda i uređenosti svemira i stvarnosti. U današnje vrijeme stvari stoje malo drugačije u odnosu na opise koje donosi Taylor u svom djelu i danas više nema aksiološkog kršćanstva kao kulturnog konteksta u kojemu Bog ima ulogu ureditelja stvarnosti i čovjekova djelovanja, nego imamo nešto što možemo nazvati poganskim kršćanstvom.

Riječ poganski obično ima negativno značenje kao nešto što je protukršćansko, protuvjersko, protukatoličko. Ovdje riječ pogansko ima pozitivno značenje kao riječ koja opisuje kako se nespojive stvari mogu različitim pristupima i tumačenjima spojiti u, na prvi pogled, jednu te istu stvar zahvaljujući neznanju i nedostatku samosvijesti. Pogansko kršćanstvo stoga nije u ovom kontekstu nešto što je nasuprot aksiološkom kršćanstvu, nego parazit koji se hrani na aksiološkom kršćanstvu, istodobno odbacujući njegove temeljne pretpostavke o Bogu kao ureditelju stvarnosti. Kao primjer parazitskog odnosa poganskog kršćanstva prema aksiološkom, poslužit ćemo se odnosom onoga što se naziva Halloween prema svetkovini Svih svetih.

Svetkovina Svih svetih nije praznik niti slobodan dan. Svetkovina Svih svetih je tvrdnja aksiološkog kršćanstva kako u svijetu koji je Bog uredio prema svojim zakonima treba kršćanski vjerovati i nadati se kako postoji vječna nagrada i vječni život za život koji je čovjek živio prema odredbama uređenog svijeta od strane Boga. Uređenost svijeta ovdje znači da određena moralna djelovanja i čini i ponašanja zaslužuju Božju pohvalu i nagradu, odnosno ona moralna djelovanja koja se nazivaju grijesima zaslužuju osudu i kaznu. Na svetkovinu Svih svetih aksiološko kršćanstvo podsjeća čovjeka da je svijet uređen prema određenim pravilima koje je Bog imao na umu i da ljudi koji žive prema tim pravilima egzistiraju i nakon smrti u vječnosti s Bogom i da se tome treba kršćanski nadati i vjerovati. Karakteristika svetkovine Svih svetih jest da se ona može ispravno razumjeti samo tamo gdje postoji aksiološko kršćanstvo odnosno gdje postoji kršćanski pogled na svijet. Drugim riječima, u izrazito kršćanskom kontekstu i kulturi svetkovina Svih svetih je razumljiva sama po sebi i ne treba dodatnih objašnjenja. Međutim, činjenica da ima i kršćana koji ne znaju što se slavi na svetkovinu Svih svetih pokazuje da i ne živimo više u doba aksiološkog kršćanstva, odnosno unutar jednog kršćanskog konteksta i kršćanske kulture s Bogom kao urediteljem reda stvarnosti.

S druge strane, karneval Halloween u velikoj mjeri crpi i parazitira na aksiološkom kršćanstvu, ali je potpuno izvan kršćanskog konteksta i kulture, odnosno tipični „slavitelj“ Halloweena ne smatra da  živimo u aksiološkom kršćanstvu, gdje je svijet uređen prema redu koji je Bog stvorio, nego radije da živimo u svijetu koji ne treba nikakve posebne zakone, uređenost i red. Prosječni „konzument“ Halloweena je oblik poganina koji nije nužno protukršćanski i protuvjerski usmjeren, nego je poganin koji više ne razumije što je aksiološko kršćanstvo, odnosno ne zna da je postojalo nešto što se zove kršćanski kontekst i kultura u kojima je nastala svetkovina Svih svetih. Pogansko kršćanstvo danas je stav neznanja prema postojanju aksiološkog kršćanstva, odnosno kršćanskog konteksta i kulture. Poganskom kršćaninu nedostaje samosvijest da svetovina Svih svetih ima sadržaj i značenje samo unutar aksiošloškog kršćanstva i nikako izvan njega. Karneval Haloween nije ništa drugo nego oblik neznanja o povijesti i razvoju kršćanske kulture i konteksta i zato  „slavitelj“ Halloweena smatra da nema nikakvih poteškoća da u isto vrijeme bude „aksiološki“ kršćanin koji slavi svetkovinu Svih svetih danju na misi, a navečer se „uređuje“ kako bi „slavio“ Halloween kao „poganski“ kršćanin.

S druge strane, aksiološko kršćanstvo je svijest i samosvijest kršćanina pojedinca kako kršćanske svetkovine imaju sadržaj i značenje samo unutar aksiološkog kršćanstva, odnosno kršćanskog kulturnog konteksta gdje je u središtu shvaćanje kako postoji red i uređenost stvarnosti u čijem temelju se nalazi Bog. Kršćanin koji istovremeno slavi svetkovinu Svih svetih i „šminka“ se za „noćni“ Halloween karneval kršćanin je koji živi u neznanju i gubitku povijesnog pamćenja o tome što je kršćanska kultura i kontekst i koje mjesto kršćanske svetkovine i blagdani imaju unutar te kulture. Svetkovine kao što je svetkovina Svih svetih u aksiološkom kršćanstvu pronalaze svoj izvorni sadržaj i značenje jer je riječ o kršćanstvu koje još uvijek razumije i zna koje mjesto ova svetkovina ima u svijetu koji je Bog uredio. Svetkovina Svih svetih u poganskom kršćanstvu nema niti sadržaja niti značenja, jer pogansko kršćanstvo nema kršćanskog konteksta i kulture da bi ovu svetkovinu razumjelo na ispravan način. Stoga radije pribjegava parazitskom izmišljanju vlastitih „svetkovina“, uvjereno da je karneval Halloween istovjetno svetkovini Svih svetih ili Spomenu svih vjernih i mrtvih – Dušnom danu. A to je posljedica neznanja i gubitka samosvijesti da smo nekada živjeli u aksiološkom kršćanstvu, kršćanskoj kulturi i kontekstu.

Da bismo razumjeli da više ne živimo u takvom dobu, dobu aksiološkog kršćanstva, potrebna je samosvijest i znanje o mjestu svetkovine Svih svetih u kršćanskoj kulturi i kršćanskoj tradiciji i na koji način je ta svetkovina danas zloupotrijebljena od strane poganskog kršćanstva. „Aksiološki“ kršćanin ne „slavi“ Halloween zbog samosvijeti i znanja o tome što je aksiološko kršćanstvo, kršćanska kultura i kontekst i koje mjesto u njoj zauzima svetkovina Svih svetih. „Poganski“ kršćanin koji „slavi“ Halloween, ističući kako je to sasvim u redu, jer nema neke razlike od Svih svetih i Dušnog dana, neznalica je i netko tko nema više samosvijest o tome što je aksiološko kršćanstvo, odnosno u pitanju je netko bez svijesti i samosvijesti o kršćanskoj kulturi i kontekstu ili netko tko više i ne vjeruje da postoji uređenost svijeta i stvarnosti u čijem je temelju Stvoritelj tog reda.


Tekst je objavljen u Katoličkom tjedniku, br. 45., 11. studenoga 2018. str., 16-17