Petak, 30 listopada

Aktivno kršćanstvo


Nedavno preminuli britanski filozof Roger Scruton skovao je izraz nonsema. Tim izrazom Scruton je označavao filozofske besmislice koje prema njemu nemaju nikakvog značenja. Riječ je o ponekad jednom ili više termina koji se ne mogu povezati s nečim smislenim. U novije vrijeme jedna od Scrutonovih nonsema je i riječ aktivnost.

Više nije dovoljno hodati. Treba aktivno hodati. Više nije dovoljno šetati. Treba aktivno šetati. Više nije dovoljno stariti. Treba aktivno stariti. Sve što je čovjeku prirodno i normalno činiti više nije dovoljno. Sve to treba biti aktivno. I ne samo to. Čovjeka se zaglupljuje da ne zna prirodno hodati, šetati, odrastati, stariti nego postoje raznovrsni treneri aktivnosti. Trener za hodanje. Trener za šetanje. Trener za starenje. Uskoro neće biti dopušteno umrijeti prirodno i ljudski. Morat ćete aktivno umirati uz pomoć trenera za umiranje. On će vam pomoći ne samo da umrete, on će vam pomoći da aktivno umrete.

Od te magične prisutnosti aktivnosti nije izuzeto niti kršćanstvo niti kršćani. Nije dovoljno moliti. Treba aktivno moliti. Nije dovoljno postiti. Treba aktivno postiti. Nije dovoljno sudjelovati u zajedništvu, treba aktivno sudjelovati u zajedništvu. Ali što recimo znači aktivno moliti? Znači li to da onaj koji stoji i na glas moli aktivno moli, a onaj koji sjedi i moli u sebi moli, ali ne aktivno? Znači li to da onaj koji posti utorke, a ne samo petke aktivno posti, dok onaj koji posti samo petke posti, ali ne aktivno? Značenjska besmislica ili nonsema  poput riječi aktivnost je jedna od onih pojava koju čujete gdje god se okrenete, ali više ne znate što znači aktivnost, na što se ona odnosi?

Koliko je ona zahvatila kršćane govori i negativan stav prema redovničkom, samostanskom, konteplativnom životu. Život tišine, kontemplacije, molitve, zatvorenosti u zidine samostana je vrijedan prijezira. To jest kršćanski život. Ali ipak to nije aktivni kršćanski život. Ali ako pokušate odgovoriti na pitanje što znači biti aktivni kršćanin nađete se u situaciji da otkrijete kako je riječ aktivnost gotovo postala besmislena, nonsema što bi rekao Scruton jer skoro nema nikakvog značenja.

S diktaturom i dominacijom fenomena aktivnosti dolazimo i do fenomena aktivnog kršćanstva. Aktivno kršćanstvo je kršćanstvo mase, kršćanstvo koje masama stalno govori kako treba biti aktivan kršćanin, ali kršćanima ne objašnjava što bi točno bila njihova aktivnost, u čemu bi se ona sastojala. Aktivno kršćanstvo je poput koncertne euforije. Nije važno tko je na bini i tko pjeva. Važno je da smo svi u transu. Zbog dominacije aktivnog kršćanstva kontemplativni život, povučeni život, redovnički život je došao na zao glas kao neaktivan život. Kao život lijenosti, nerada, odnosno neaktivnosti. Često možete čuti na mnogo mjesta kako mi kršćani trebamo biti aktivni, iako ponekad nedostaje objašnjenje što bi to bila naša aktivnost u toj konkretnoj stiuaciji ili zadaći.

Aktivno kršćanstvo ima svoje „trenere“ i „gurue“, kao što ih imaju šetnja, hodanje, starenje i umiranje. Ako kao kršćanin već godinama molite kako ste naučili to neće biti dovoljno. Uskoro će se pojaviti „trener“ kršćanstva koji će vas naučiti kako aktivno moliti. Ako kao kršćanin već godinama postite ni to neće biti dovoljno. Uskoro će se pojaviti „trener“ kršćanskog posta koji će vas naučiti kako aktivno postiti. I tako sve što ste vi kao kršćanin kroz desetljeća molili, vjerovali i prakticirali neće biti dovoljno sve dok vas „trener“ kršćanstva ne poduči kako ćete sve to isto raditi, ali aktivno. Kod aktivnog kršćanstva nije naglasak na molitvi, postu, pobožnosti, hodočašću. To su sporedne pa i nevažne stvari. Naglasak je na aktivnosti. Sve to mora biti aktivno da bi bilo molitva, post, pobožnost, makar vi već godinama molite, postite i hodočastite onako kako ste naučili od svoje starije kršćanske braće i sestara. Nije dovoljno. Sve to mora biti aktivno. Kada postavite pitanje zašto je vaša molitva, pobožnost hodočašće slabo i nedovoljno reći će vam da vam manjka aktivnog elementa. Kada pitate u čemu se sastoji taj aktivni element odgovor vjerojatno nećete dobiti. Jer „trener“ koji vas je odlučio podučiti kršćanskim „aktivnostima“ ni sam ne zna što je aktivnost o kojoj vas želi podučiti.

Posljedice aktivnog kršćanstva nisu bezazlene. Aktivno kršćanstvo prezire i odbacuje povučen,  kontemplativan redovnički život koji je za Crkvu iznimno bogatstvo. Takav život je neaktivan, dakle nije kršćanski. Aktivno kršćanstvo također unosi i nemalu zbunjenost kada ustaljene kršćanske prakse molitve, pobožnosti, vjerovanja u Crkvi hoće po svaku cijenu učiniti aktivnijima iako ono samo ne zna objasniti zašto je dosadašnji kršćanski život bio neaktivan. Aktivno kršćanstvo se i prema tradiciji Crkve, u smislu njezine prakse, odnosi pomalo s visoka i prezrivo. Tako aktivno kršćanstvo prigovara kako način slavlja svete mise i slavlja sakramenata nije dovoljno aktivan iako ne zna objasniti što bi značilo slaviti svetu misu i sakramente aktivnije. Aktivno kršćanstvo je također oblik pomodarstva pod parolom aktivnost radi aktivnosti. Sve što Crkva čini kao praktično nije dovoljno aktivno, sve to treba biti aktivnije makar aktivno kršćanstvo ne zna objasniti što znači aktivnija praksa.

Riječ aktivnost je ponekad u kršćanstvu kao i druge pojave u društvu termin koji često ljudi niti žele niti znaju objasniti. Jednostavno ga koriste jer je to moda i ništa više. Nema nikakvog suvislog objašnjenja. Aktivnost ide u red s onim riječima poput integracija, demokratske procedure, strukturne reforme,  koje zbog česte (zlo)upotrebe postanu toliko izlizane da s vremenom postanu nonseme ili besmislice kao kada se u jeku gospodarske krize prije nekoliko godina govorilo o strukturnim reformama. Svaki analitičar i ekonomist govorio je o strukturnim reformama. Složit ćete se da je kovanica strukturna reforma nonsema ili besmislica. Ne znači ništa jer je nitko nikada nije niti objasnio. Isto vrijedi i za kovanicu demokratske procedure.

Rekao bih da isto vrijedi i za aktivno kršćanstvo. Toliko ponavljanja i govora o aktivnosti na kraju dovode do toga da kovanicu poput aktivni kršćanin i aktivno kršćanstvo možemo ponekad nazvati nonsemom ili besmislicom. Zato jer nitko nije objasnio značenje termina aktivnost unutar kršćanske prakse i kršćanskog djelovanja. Svejedno ipak aktivnost je izgleda i u kršćanstvu postala dominantna magična riječ. Ne daj Bože da molite, postite, hodočastite, slavite sakramente bez „trenera“. Možda vi to sve činite već godinama, ali ne činite to aktivno. „Trener“ će vam objasniti što znači ne samo moliti, nego aktivno moliti, što znači ne samo postiti, nego aktivno postiti. Više nećete moći ni umrijeti kršćanski s vjerom u uskrsnuće mrtvih, morat ćete imati „trenera“ koji će vas podučiti kako da aktivno umrete kao kršćanin. Nije Isus bez razloga često odmarao i svoje učenike „tjerao“ da odmore. Kao da je znao da će jednog dana paradoksalno aktivnost postati puno veći problem nego riješenje kršćanske prakse i kršćanskog djelovanja u svijetu.