Apostolsko pismo pape Franje “Assegnare alcune competenze”
Dana 11. veljače 2022. god. objavljeno je apostolsko pismo u obliku motuproprija Vrhovnog svećenika Franje Assegnare alcune competenze (Dodijeliti neke nadležnosti), a stupilo je na snagu 15. veljače 2022. god. Njime se mijenjaju neke odredbe Zakonika kanonskog prava i Zakonika kanona istočnih Crkava. Niže donosimo njegov prijevod.
APOSTOLSKO PISMO
U OBLIKU MOTUPROPRIJA VRHOVNOG SVEĆENIKA
FRANJE
Assegnare alcune competenze /Dodijeliti neke nadležnosti/
KOJIM SE MIJENJAJU NEKE ODREDBE ZAKONIKA KANONSKOG PRAVA
I
ZAKONIKA KANONA ISTOČNIH CRKAVA
Dodijeliti neke nadležnosti, o odredbama Zakonikâ usmjerenim na osiguranje jedinstva stege sveopće Crkve, na izvršnu vlast Crkve i crkvenih mjesnih ustanova, odgovara crkvenoj dinamici zajedništva i vrednuje blizinu. Zdrava decentralizacija ne može nego promicati takvu dinamiku, bez da šteti hijerarhijskoj dimenziji.
Stoga, imajući u vidu crkvenu kulturu i pravni karakter vlastit svakom Zakoniku, držao sam prikladnim unijeti promjene u dosad važeću normativu o nekim specifičnim predmetima, dodjeljujući odgovarajuće nadležnosti. Želi se tako prije svega promicati osjećaj zbornosti i pastoralne odgovornosti biskupa, dijecezanskih/eparhijskih ili ujedinjenih u biskupskim konferencijama ili sukladno istočnim hijerarhijskim strukturama, kao i viših poglavara, i k tome unaprijediti načela racionalnosti, djelotvornosti i učinkovitosti.
U takvim normativnim promjenama još više se ogleda univerzalnost raspodijeljene i pluralističke Crkve, koja prihvaća razlike bez da ih ujednačava, osiguranu u pogledu jedinstva službom Rimskog biskupa. U isto vrijeme se podupire brža učinkovitost pastoralnog djelovanja kojim upravljaju mjesne vlasti, olakšanog također samom svojom blizinom osobama i situacijama koje to zahtijevaju.
Sve to razmotrivši, određujem sada kako slijedi:
Čl. 1.
Kan. 237 § 2 ZKP o podizanju međubiskupijskog sjemeništa i vlastitim statutima zamjenjuje pojam odobrenje (approvazio) s pojmom potvrda (conferma) i ovako je formuliran:
Neka se međubiskupijsko sjemenište ne osniva ako prije nije dobivena potvrda Apostolske Stolice, bilo s obzirom na podizanje sjemeništa, bilo s obzirom na njegove statute: od strane biskupske konferencije, ako se radi o sjemeništu za čitav odgovarajući teritorij, inače od strane zainteresiranih biskupa.
Čl. 2.
Kan. 242 § 1 ZKP o Uredbi svećeničke formacije donesene od biskupske konferencije zamjenjuje pojam odobrena (approvata) pojmom potvrđena (confermata), i ovako je formuliran:
Neka u svakom narodu postoji Uredba o svećeničkoj formaciji, donesena od biskupske konferencije na bazi odredaba zacrtanih od najvišeg autoriteta Crkve i potvrđena od Svete Stolice, prilagodiva novim prilikama s novom potvrdom Svete Stolice; u njoj se definiraju bitna načela i opće norme sjemenišne formacije, prilagođene pastoralnim potrebama svake pokrajine ili provincije.
Čl. 3.
Tekst kan. 265 ZKP o ustanovi inkardinacije dodaje strukturama sposobnim da inkardiniraju klerike također javne kleričke Udruge koje su od Apostolske Stolice dobile takvu ovlast, usklađujući se na taj način s kan. 357 § 1 ZKIC. Ovako je formuliran:
Svaki klerik treba biti inkardiniran ili u neku partikularnu Crkvu ili u neku osobnu prelaturu ili u ustanovu posvećenog života ili družbu koja ima takvu ovlast, ili također u neku javnu kleričku udrugu koja je dobila takvu ovlast od Apostolske Stolice, tako da se nikako ne mogu dopustiti klerici bez poglavara ili lutalice.
Čl. 4.
Kan. 604 ZKP o redu djevica i njihovu pravu da se udružuju uključuje novi paragraf, koji glasi:
§ 3. Priznavanje i podizanje takvih udruživanja na dijecezanskoj razini spada na dijecezanskog biskupa, u granicama njegova teritorija, na razini nacionalnoj spada na biskupsku konferenciju u granicama vlastitog teritorija.
Čl. 5.
Kan. 686 § 1 ZKP i kan. 489 § 2 ZKIC o podjeljivanju, zbog teških razloga, nekom doživotno zavjetovanome indult eksklaustracije, protežući na pet godina granicu vremenskog perioda, iznad kojih je nadležnost za produljenje ili podjeljivanje pridržano Svetoj Stolici ili dijecezanskom biskupu, i ovako glasi:
ZKP – 686 § 1: Vrhovi voditelj, uz pristanak svoga vijeća, zbog teškog razloga može doživotno zavjetovanome podijeliti indult eksklaustracije, ali ne više od pet godina, uz prethodni pristanak mjesnog ordinarija gdje će trebati boraviti ako se radi o kleriku. Produljenje indulta, ili dopuštenje iznad pet godina pridržano je jedino Svetoj Stolici, ili dijecezanskom biskupu ako se radi o ustanovi dijecezanskog prava.
Čl. 6.
Kan. 688 § 2 ZKP i kann. 496 §§ 1-2 i 546 § 2 ZKIC, u svezi s privremeno zavjetovanim koji zbog teških razloga traži da napusti ustanovu, dodjeljuju nadležnost odgovarajućeg indulta vrhovnom voditelju s pristankom njegova vijeća, bilo da se radi, za latinski Zakonik, o ustanovi papinskog prava, ili ustanovi dijecezanskog prava, ili pak samostana sui iuris; ili da se radi, za istočni Zakonik, o samostanu sui iuris, ili o nekom redu, ili nekoj kongregaciji.
Uz to § 2 kan. 496 ZKIC se dokida, a drugi kanoni se ovako formuliraju.
ZKP – Kan. 688 § 2: Tko za trajanja privremenog zavjetovanja zbog teškog razloga traži da napusti ustanovu može odgovarajući indult dobiti od vrhovnog voditelja s pristankom njegova vijeća; za samostan sui iuris, o kojem u kan. 615, indult, da bi bio valjan, treba biti potvrđen od biskupa kuće kojoj je dodijeljen.
ZKIC – Kan. 496: Tko za vrijeme privremenog zavjetovanja zbog teškog razloga želi odvojiti se od samostana i povratiti u svjetovni život, neka podnese molbu poglavaru samostana sui iuris, koji s pristankom svoga vijeća podjeljuje indult, osim ako partikularno pravo ne pridržava to patrijarhu samostana smještena unutar granica teritorija patrijarhalne Crkve.
ZKIC – Kan. 546 § 2: Onaj tko za trajanja privremenih zavjeta traži zbog teškog razloga da napusti red ili kongregaciju, može indult za definitivno odvajanja od reda ili kongregacije dobiti od vrhovnog poglavara s pristankom njegova vijeća i povratiti se u svjetovni život s učincima o kojima u kan. 493.
Čl. 7.
Kann. 699 § 2, 700 ZKP i kann. 499, 501 § 2, 552 § 1ZKIC se mijenjaju, tako da dekret otpuštanja iz ustanove, zbog teškog razloga, privremeno ili doživotno zavjetovanoga ima učinak od trenutka kada je dekret donesen od vrhovnog voditelja s pristankom njegova vijeća priopćen onome koga se tiče, ne dirajući pravo redovnika na priziv. Prema tome tekstovi odgovarajućih kanona se mijenjanju i ovako se formuliraju:
ZKP – 699 § 2: U samostanima sui iuris, o kojima u kan. 615, odluka o otpuštanju zavjetovanika pripada višem poglavaru s pristankom njegova vijeća.
ZKP – 700: Dekret o otpuštanju donesen u pogledu zavjetovanika ima snagu od trenutka kada se priopći zainteresiranome. Dekret, pak, da bi imao snagu, treba naznačiti pravo koje uživa otpušteni redovnik, da se utekne nadležnoj vlasti u roku od deset dana od primitka obavijesti. Utok ima obustavnu snagu.
ZKIC – Kan. 499: Dok traje privremeno zavjetovanje, član može biti otpušten od poglavara samostana sui iuris s pristankom njegova vijeća prema kan. 552, §§ 2 i 3; ali da otpuštanje bude valjano treba biti potvrđeno od patrijarha, ako posebno pravo tako predviđa za samostane smještene unutar granica teritorija patrijarhalne Crkve.
ZKIC – Kan. 501 § 2: Protiv dekreta otpuštanja, ipak, član može bilo uložiti utok u roku od petnaest dana s obustavnim učinkom, bilo tražiti da se slučaj raspravlja sudbenim putem.
ZKIC – Kan. 552 § 1: Člana s privremenim zavjetima može otpustiti vrhovni poglavar s pristankom svoga vijeća.
Čl. 8.
Kan. 775 § 2 ZKP o objavljivanju katekizma za vlastiti teritorij od strane biskupske konferencije zamjenjuje pojam odobrenje (approvazione) pojmom potvrda (conferma) i formulira se:
Kan. 775 § 2. Spada na biskupsku konferenciju, ako se čini korisnim, da se pobrine za objavljivanje katekizma za vlastiti teritorij, uz prethodnu potvrdu Apostolske Stolice.
Čl. 9.
Kan. 1308 ZKP i kan. 1052 ZKIC o smanjenju misnih obveza mijenjaju nadležnost i glase:
ZKP – Kan. 1308 § 1: Smanjenje misnih obveza, koje se može vršiti samo iz opravdanog i nužnog razloga, pridržano je dijecezanskom biskupu i vrhovnom voditelju kleričke ustanove posvećenog života ili družbe apostolskog života.
§ 2. Dijecezanski biskup ima ovlast da zbog smanjenja prihoda i dok taj razlog traje umanjiti zakladne mise koje su autonomne, prema milostinji zakonito važećoj u biskupiji, ukoliko ne postoji osoba obvezana i koja može uspješno biti prinuđena da se pobrine za povećanje milostinje.
§ 3. Istome pripada ovlast da smanji terete ili legate misa koji opterećuju crkvene ustanove, ako su prihodi postali nedovoljni za prikladno postizanje svrha vlastitih samoj crkvenoj ustanovi.
§ 4. Istu ovlast o kojoj u §§ 2 i 3 ima vrhovni voditelj ustanove kleričke posvećenog života ili družbe apostolskog života.
ZKIC – Kan. 1052 § 1: Smanjenje obveza slavljenja božanske liturgije pridržano je eparhijskom biskupu i višem poglavaru redovničkih ustanova ili družbi zajedničkog života na način redovnika, koje su kleričke.
§ 2. Eparhijskom biskupu pripada ovlast smanjiti, zbog umanjenja prihoda, i dok razlog traje, u mjeri priloga koji su zakonito na snazi u eparhiji, broj slavljenja božanske liturgije, ukoliko nema nikoga tko je obvezan i tko može uspješno biti prinuđen da providi povećanju priloga.
§ 3. Eparhijskom biskupu pripada također vlast smanjiti obveze slavljenja božanske liturgije koje opterećuju crkvene ustanove, ako su prihodi postali nedovoljni za postizanje onih ciljeva koje je, u vrijeme preuzimanja obveza, bilo moguće postići.
§ 4. Vlasti o kojima u §§ 2 i 3 imaju također vrhovni poglavari redovničkih ustanova ili družbi zajedničkog života poput redovnika, koje su kleričke.
§ 5. Vlasti o kojima u §§ 2 i 3 eparhijski biskup može delegirati samo biskupu koadjutoru, pomoćnom biskupu, protosinđelu i sinđelima, isključujući svako subdelegiranje.
Čl. 10.
Kan. 1310 ZKP i 1054 ZKIC o obvezama pripojenim nabožnim svrhama i nabožnim fondacijama mijenjaju nadležnost i ovako su formulirani:
ZKP – Kan. 1310 § 1: Smanjenje, ograničavanje i zamjenu volja vjernika u prilog nabožne svrhe može provoditi samo ordinarij zbog opravdanog i nužnog razloga, čuvši zainteresirane i vlastiti savjet za ekonomske poslove i poštujući na najbolji mogući način volju utemeljitelja.
§ 2. U ostalim slučajevima treba se uteći Apostolskoj Stolici.
ZKIC – Kan. 1054 § 1: Smanjenje, ograničavanje i zamjena volja kršćanskih vjernika koji su darovali ili ostavili svoja dobra za nabožne svrhe, može učiniti hijerarh samo zbog pravednog i nužnog razloga, nakon što konzultira zainteresirane i nadležno vijeće, i poštujući na najbolji način volju utemeljitelja.
§ 2. U svim drugim slučajevima o ovoj stvari treba se uteći Apostolskoj Stolici ili patrijarhu koji će postupiti s pristankom trajnog sinoda.
Što je odlučeno ovim apostolskim pismom u obliku motuproprija, naređujem da ima čvrstu i postojanu snagu, bez obzira na išta suprotno također ako je dostojno posebnog spomena, i da se proglasi posredstvom objavljivanja u L’Osservatore Romano, stupajući na snagu 15. veljače 2022. i potom objavljeno u službenom komentaru Acta Apostolicae Sedis.
Dano u Rimu, kod Svetog Petra, dana 11. veljače godine 2022., Spomendan Blažene Djevice Marije Lurdske, devete pontifikata,
FRANJO