Armenski hačkar – čipka u kamenu
U kulturnoj i duhovnoj tradiciji Armenaca je bilo izrađivanje i postavljanje velikih kamenih križeva koje se naziva armenski hačkar (arm. hač–križ+kar–kamen=kameni križ). Hačkar je vrsta armenskih arhitekturnih spomenika, obično uspravna pravokutna kamena ploča s rezbarenim likom križa oko kojega su obilato isklesani različiti biljni, životinjski i apstraktni ornamenti.
Hačkari su vrijedna pojava srednjovjekovne armenske duhovne i umjetničke kulture. Njihova povijest datira od egipatskih križnih stela iz razdoblja 5. – 6. stoljeća stare ere, ali su armenski hačkari, osim velike povijesne vrjednote, utjelovili u sebi bogati etnokulturni i umjetnički sadržaj – dragocjeno blago armenske srednjovjekovne baštine. Prvi kameni spomenici koji nalikuju kršćanskim hačkarima pojavljuju se na području povijesne i sadanje Armenije početkom 4. st. nove ere, točnije nakon prihvaćanja kršćanstva 301. godine. Armenija je prva država na svijetu koja je službeno prihvatila kršćanstvo 301. godine. U ranom srednjovjekovlju hačakari simboliziraju pobjedu kršćanstva u Armeniji. Prvotne kamene ploče djelomice su nekoć služile putnicima i kao orijentir da se nalaze na kršćanskoj zemlji.
U srednjovjekovnom razdoblju uobičajeni su sljedeći motivi na hačkarima: križ, Kristovo raspeće, život sv. Grgura Prosvjetitelja, život kralja Trdata III., smrt starokršćanskih mučenica sv. Ripsime i sv. Gajane, smrt proroka Daniela i drugih likova iz Staroga zavjeta. Prvi hačkari u sadanjem obliku nastali su tijekom 9. st. nakon oslobođenja od arapske prevlasti.
Armenski hačkar ima sljedeća obilježja: njegov uspravni potporanj uokviren je obostranim “ogrankom” koji izvire iz osnove križa što je dalo nazivu armenskoga križa – odvijeni, prorasli, u cvjetanju. Obično su visoki oko 1,5 m. Najčešći su im motivi križ kao središnja figura hačkara ili raspelo na pozadini u obliku rozete ili često Sunčevih diskova koji simboliziraju vječnost. Hačkari su ukrašeni uzorcima grožđa, šipka (mogranja), lišća, različitih životinja i ptica, a također i apstraktnim oblicima. Prikazani su također likovi Bogorodice i svetaca. Prema predodžbama kršćana 12. st. Crkva je poimana kao raj na zemlji, a križ kao drvo života. Smatralo se je da hačkar sadržava otajstvo vječnoga života. Pleteni ornamenti na okvirima hačkara i križa je često gipka loza – liturgijsko počelo koje napominje Euharistiju, kruh i vino pretvoreni u Gospodnje Tijelo i Krv. Dva stupa s lijeve i desne strane s glavicama (kapitelima) često predstavljeni kao Vrata raja, odakle će nam doći Krist. U armenskoj tradiciji križ često prikazuju u obliku Drveta života (arm. Kenac tcar) koji obiluje ukrasnim biljnim počelima (elementima).
Sazidani su kako bi se duša posvetila Bogu i obilježio neki važan događaj u povijesti armenskoga naroda, obilaska prirodne katastrofe, izgradnje samostana ili kao nadgrobna ploča na groblju itd. Većina ih stoji samostalno, ili su naslonjeni na zidine samostana, crkve. Izgrađuju se po pravilu od bazalta ili bigra. Svaki je od hačkara neponovljiv svojim izgledom i ljepotom.
Hačkar je ne samo kameni križ negoli i duhovni, kulturni i umjetnički simbol armenskoga naroda. Prosuđuju se da ih ima nekoliko tisuća i rasuti su diljem Armenije i izvan nje. Umjetnost hačkara i sada je živa i vrlo popularna u Armeniji. U studenom 2010. god. armenski hačkari uvršteni su na UNESCO-ovu listu nematerijalne svjetske baštine.
Dr. sc. Artur Bagdasarov,
profesor hrvatskoga jezika na Sveučilištu u Moskvi
