Utorak, 17 svibnja

Armenski križ u Vatikanu

Armenija je prva zemlja na svijetu koja je 301. godine prihvatila kršćanstvo kao državnu religiju. Prvi kršćanski propovjednici i utemeljitelji Armenske Crkve bili su apostoli Bartolomej (Bartul) i Juda Tadej, a prvi imenovani biskup Zakarija (68. – 72.). Armenci pak svojim apostolom smatraju i sv. Grgura Prosvjetitelja (239. – 325./6.), koji je pokrstio kralja Trdata III. (286. – 342.), a s njim i armenski narod. Većina Armenaca pripada Armenskoj Apostolskoj Crkvi, ali postoji također i Armenska Katolička Crkva koja je u potpunom zajedništvu s Apostolskom Stolicom i njezinim poglavarom Papom. Armenokatolici posjeduju isto hijerarhijsko zajedništvo, iste sakramente i isto ćudoređe kao i katolici Zapadne Crkve, ali u sklapanju unije zadržali su u bogoslužju armenski obred i armenski jezik.  

U 17. st. je u Rimu pronađen mramorni hačkar (‘kameni križ’) iz 1246. godine. Za uslišanje molitava hodočasnici su putovali na Vatikanski brijeg, gdje su se nalazile, prema kršćanskoj tradiciji, moći svetoga Petra. Tada još nije postojao trg u njegovu čast, ni poznata Papinska bazilika svetoga Petra u Vatikanu.

Među hodočasnicima, pa i mnogobrojnim armenskim trgovcima, u Rim bili su naravno i Armenci. Poznate su tadanje tijesne vojnopolitičke, gospodarske i crkvene veze između križara i cilicijskih armenskih vladara u doba križarskih pohoda kroz Ciliciju u 11. i 12. st. u Svetu zemlju. U Rimu je tada postojao armenski Dom za goste, a domaćin je toga Doma bio otac Stjepanos iz armenskoga samostana Arakeloc, koji je i ugradio taj mramorni hačkar. Armenski mramorni spomenik smješten je u Vatikanskom muzeju, dvorani pape Urbana VIII., pored Sikstinske kapele.



Na bjeloputnoj kamenoj ploči piše na grabaru (staroarmenskom jeziku): „Hačkar podignut 1246. godine, za vrijeme priora Stjepanosa Kazaravancea, radi pokroviteljstva Mhitara i roditelja da stignete na klanjanje. Pamtite nas u svojim molitvama.“ Osim natpisa na armenskom, na koncu ploče postoji rečenica na latinskom: „Ovaj je križ blagoslivljan.“ Središnji križ urešen je pleterom i sliči jeruzalemskomu ili križarskomu križu, službenomu amblemu franjevačke kustodije Svete zemlje. Geometrijski pleterni ukras je najčešće klesan u kamenu i prevladavao kao simbolički ukras na Istoku, a također u središnjoj i sjevernoj Italiji, te u Hrvatskoj.

U Italjii danas, uzgred budi rečeno, funkcionira nekoliko armenskih sakralnih objekata: armenokatolička crkva sv. Vlaha (1856.) u Rimu, armenoapostolska crkva Četrdeset mučenika u Milanu (1958.), crkva sv. Bartola Armenskoga u Genovi (1308.), armenokatolički samostan sv. Lazara u Mletcima (Veneciji) (1717.) i crkva sv. Nikole Tolentinskoga u Rimu (1599.).


Dr. sc. Artur Bagdasarov,
profesor hrvatskoga jezika na Sveučilištu u Moskvi