»Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« (Iv 11,4)
Shadow

Autor: dr. sc. Ivan Bodrožić

Profesor patrologije na KBF-u u Splitu i KBF-u u Zagrebu i urednik stranice patrologija.com
O ulozi majčinstva

O ulozi majčinstva

Razmišljanja
Pa i kada ne govori mnogo o svojim roditeljima, Jeronim je bio ponosan da je rođen u kršćanskoj obitelji i da je upravo od roditelja primio kršćanski odgoj. O tome svjedoči u jednom pismu akvilejskim prijateljima Kromaciju, Jovinu i Euzebiju napisanom oko godine 374. (Ep. 7), kada je već počeo živjeti gorljivijim vjerničkim životom, za kojim je sve više i više čeznuo. Osim toga, i njih trojica su mu bili prijatelji i drugovi po tom istom ključu zajedničkog nastojanja oko rasta u dosljednosti kršćanskog življenja. No osim što s njima izmjenjuje mišljenja i preporuke oko zajedničkoga života, Jeronim će u završnom dijelu na poseban način upraviti pozdrave njima i njihovoj obitelji, na poseban način ističući ulogu njihove majke: “Pozdravljam vašu i svoju zajedničku majku onom čašću koju
Isus oslobađa iz groba – razmišljanje uz 5. korizmenu nedjelju (A)

Isus oslobađa iz groba – razmišljanje uz 5. korizmenu nedjelju (A)

Homilije u godini A
Čitanja: Ez 37, 12-14; Ps 130, 1-8; Rim 8, 8-11; Iv 11, 1-45 Božja riječ koja nam je ove nedjelje dana za razmišljanje opisuje Lazarovo uskrišenje u Betaniji. Naime, Lazara se teško razbolio, te su njegove sestre Marta i Marija poslale poruku Isusu da ga dođe vidjeti. Isus je najprije svjesno ostao dva dana na tom mjestu gdje ga je zatekla poruka, da bi tek onda pošao put Judeje do svojih prijatelja u Betaniji. Dopustio je da Lazar umre, kako bi očitovao svoju božansku moć i vratio ga iz mrtvih u život. Time je svojim učenicima ostavio očit znak mesijanskoga poslanja, jer su po tom događaju mogli povjeravati u njega da je on onaj najavljeni Mesija koji otvara grobove i izvodi svoj narod iz njihovih grobova, kako je to najavio prorok Ezekiel. Ezekielovo proročanstvo se na određen nač
Obitelj – kućna Crkva

Obitelj – kućna Crkva

Razmišljanja
U prvom razdoblju kršćanstva, kada su se tek zajednice vjernika oblikovale diljem ondašnjega svijeta, kada još nije bilo ni crkava ni župa, a Crkva još uvijek bila pod progonima, temeljna zajednica bila je obitelj. Obitelj je tada bila kućna Crkva – domus Ecclesiae. Kao što ju je i sam Bog izabrao za mjesto svoga prebivanja među ljudima, tako je ona bila mjesto i okupljanja zajednice vjernika. Nosila je taj časni naziv, te su se vjernici najprije i okupljali u privatnim kućama kako bi kao Božja obitelj pod predsjedanjem biskupa ili svećenika, u jednostavnosti molili i pjevali, tumačili Božju riječ i lomili kruh – blagovali euharistiju.  Prigoda je prisjetiti se i danas tog časnog naziva za obitelj, te shvatiti da on nikada nije izišao iz mode ili nije postao suvišan, pogotovo ne nama
Karantena

Karantena

Razmišljanja o vjeri
Ovo je jedna od riječi koja se češće čuje posljednjih dana. Dolazi od talijanskoga quarantina što znači četrdesetak, a označava privremenu preventivnu izolaciju bolesnika ili potencijalnih bolesnika, bilo osoba, životinja ili biljaka, s ciljem sprječavanja zaraze. No prije nego su ljudi izmislili karantenu za zemaljsko zdravlje, Gospodin je domislio karantenu za duhovno dobro svoga naroda. Osigurao nam je vrijeme izolacije, a on sam je došao skrbiti o nama svjesno ostajući u izolaciji s nama. Upravo zato jer smo svi mi ljudi zaraženi virusom grijeha, pozvao nas je da idemo u duhovnu izolaciju korizme. Jer i riječ korizma znači četrdesetnica ili četrdesetodnevna duhovna priprava za Uskrs, tijekom koje se čistimo od grijeha, samo što dolazi od latinske riječi. Ta
Tko je kriv za epidemiju koronavirusa? – razmišljanje uz 4. korizmenu nedjelju (A)

Tko je kriv za epidemiju koronavirusa? – razmišljanje uz 4. korizmenu nedjelju (A)

Homilije u godini A
Čitanja: 1Sam 16, 1b.6-7.10-13a; Ps 23, 1-6; Ef 5, 8-14; Iv 9, 1-41 Kad se ljudi nađu pred velikim problemima i nedaćama, ili pak teško razumljivom situacijom, pitaju se o uzrocima koji su doveli do toga. Ali osim što se pitaju i traže uzroke, nastojat će ih i verbalizirati i naglas izgovoriti. Nadalje, kako je redovito riječ o neželjenim situacijama, onda redovito otklanjaju mogućnost ljudskog uzroka. A ako čovjek nije uzročnik, onda nema tko drugi biti uzrok, pa i krivac istih, nego sam Bog. Tako mi ljudi mislimo kako Bog možda ima neke svoje razloge da određene nedaće pripusti na čovjeka, ali rijetko kada dovodimo sebe u pitanje i upiremo prstom u sebe kao mogućeg uzročnika bolesti. Sličnu situaciju doživio je Gospodin Isus u Jeruzalemu sa svojim učenicima pored kupališta Siloam
Spoznati dar Božji – razmišljanje uz 3. korizmenu nedjelju (A)

Spoznati dar Božji – razmišljanje uz 3. korizmenu nedjelju (A)

Homilije u godini A
Čitanja: Izl 17, 3-7; Ps 95, 1-2, 6-9; Rim 5, 1-2.5-8; Iv 4, 5-42 Razmišljamo danas o Isusovu susretu s jednom Samarijankom na Jakovljevu zdencu kod grada Sihara, o događaju koji opisa sv. Ivan u svome Evanđelju. Isus je oko podneva žedan sjedio na zdencu dok su učenici otišli kupiti hrane. U tom je trenutku došla jedna žena zahvatiti vode te je Isus iskoristio prigodu da je upita piti, jer on nije imao čime zahvatiti. Nakon što se žena začudila da on kao Židov traži od nje Samarijanke piti, Isus joj je odgovorio jednom znakovitom rečenicom: Kad bi ti znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive. Upravo ta rečenica je pobudila dodatno zanimanje u ove žene pa je tražeći daljnja pojašnjenja otkrila da je Isus Mesija koji im
Na putu svetosti

Na putu svetosti

Razmišljanja
Svatko tko je svjestan sebe i svoje ljudske slabosti, a onda opet zna da stoji pred Božjim veličanstvom, stječe ispravnu i stvarnu sliku života. Jeronim je bio jedan od takvih ljudi koji nije zavaravao sebe uvjerenjem u naravnu dobrotu, znajući da je stvarna dobrota do koje dolazi narav milosni Božji dar do kojega se dolazi sredstvima usavršavanja. Naprotiv, nosio je veliki imperativ da trajno postaje žarčim kršćaninom. Nije bio za stereotipno i formalno kršćanstvo, već je očekivao dosljednost od vjernika, a i sam se trudio izgraditi je. Ne samo da je shvaćao kako svaki čovjek ima mogućnost duhovno rasti i usavršavati se, već je bio uvjerenja kako to kršćanin ima čak dužnost. Zato za sebe nije prihvaćao život bez obveze svakodnevnog rasta u vjeri i kreposti. Volio je autentične primjer
Dati se voditi – razmišljanje uz 2. korizmenu nedjelju (A)

Dati se voditi – razmišljanje uz 2. korizmenu nedjelju (A)

Homilije u godini A
Čitanja: Post 12, 1-4a; Ps 33, 4-5.18-20.22; 2Tim 1, 8b-10; Mt 17, 1-9 U današnjem Evanđelju čitamo kako je Isus pošao na visoku goru u osamu sa svojim učenicima i pred njima se preobrazio, o čemu nas izvještava sv. Matej u kratkim crtama: Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegove, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. Isus je izabrao njih trojicu da budu posebni svjedoci ovog događaja, te ih je poveo da idu s njim. Nakon što su došli na mjesto koje je Gospodin izabrao, njihova je prisutnost bila nagrađena vizijom nebeske slave koju im je Gospodin pokazao. A pokazao im je slavu svoga lica za koje znamo da je bilo “odraz slave i otisak bića” Očeva. U svakom slučaju njihova vjernost je bila nagrađena takvim izuzetnim prizorom kao
Jeronimovo podrijetlo

Jeronimovo podrijetlo

Razmišljanja
Tijekom povijesti Crkve mnogi su svojatali Jeronima Dalmatinca kao svoga, premda on nikada nije želio takvo svojatanje. Da je znao što će se kasnije događati, možda bi se potrudio ostaviti i pokoju informaciju više o svome podrijetlu, kako o obitelji, tako i o rodnome mjestu i domovini. No jedino pozitivno u svemu tome je što su ga svojatali poradi njegova svetačkog lika i veličine kojom je plijenio pozornost kako svojih suvremenika tako i kasnijih naraštaja. A glede svoga podrijetla u svom djelu Znameniti muževi tek kratko je rekao da je sin Euzebijev iz grada Stridona, smještenog na granici Dalmacije i Panonije, a koji su razorili Goti. Dok ostaje nepoznata ubikacija samoga mjesta, dotle će njegovi suvremenici njega nazivati Dalmatincem, čime će barem malo olakšati istragu o njegovu
Soba za plakanje

Soba za plakanje

Razmišljanja o vjeri
U naše moderno doba, kada se i kod nas poboljšavaju uvjeti pastoralnog djelovanja, može se vidjeti prizore koji su na Zapadu sasvim uobičajeni. U sklopu liturgijskog prostora postoje posebne prostorije odvojene za roditelje s djecom iz kojih mogu pratiti svetu misu. Dobro su izolirane i zvučno opremljene tako da ukoliko djeca plaču ne ometaju zajednicu u slavljenju, pa su takve sobe i nazvana sobama za plakanje. Bilo bi izuzetno korisno kad bi takve sobe plača, barem tijekom korizme, postojale i za nas odrasle. Kako bi bilo dobro kad bismo sasvim iskreno i ozbiljno, bez obzira i formalnosti, pred Gospodinom, ali u Crkvi, oplakivali sebe i svoje grijehe, svoj jad i čemer, život u tami i duhovno nesnalaženje. Nakon suza pokajanja pročistio bi nam se pogled duha