Čežnja ne poznaje svoj objekt. Naslućuje ga. Osjeća ga oko sebe. Osjeća ga u svijetu.
Autor: doc. dr. vlč. Oliver Jurišić
Jedan filozof nevjeru je nazvao zaboravom Boga. Ne vjerovati isto je što i zaboraviti, piše
Budućnost je mjesto nade. Trebam li odustati od svega sada? Prokleti te i odbaciti jer
Odakle mi je došao život? Kad bih bio njegov gospodar i vlasnik znao bih svaku
Obraćenje je neprekinuto. Nema svršetka za života. I sa smrću ostaje pitanje: jesam li na
Ponekad čujem u srcu s tobom sam. Čujem te riječi i u svojoj savjesti. Tko
U strahu od vječne osude dosežem svoj najdublji strah. Gledati samog sebe kako prolaziš pored
„… Ali ne moja volja, nego tvoja volja neka bude.“ Što mi je molitva? Razgovor
Nad ponorom iz kojega se ne mogu sam spasiti čujem pitanje. Upućeno je meni: trebaš
Idi i ne čini to više. Nemoj obećati da nećeš više činiti. Slagat ćeš sebe.
Nije li te strah? Toliko ljudskih ne-oproštenja, iako si molio da ti bude oprošteno. Uskraćene
Nedostaje širine. I kad je nema osuda je negdje iza ugla. Lakša je osuda. Može
Je li Bog krivnja i kazna, onaj osjećaj straha da su vrata oproštenja zauvijek zatvorena?
Ako je pad beskonačan postoji li mogućnost za ustati? Ako se dugo ostajalo u prašini
Između tebe i mene postoji sukob. Poput usjeka presijeca moje biće od vrha do dna.
Laž je način mog bivstvovanja. Od živog čovjeka ostao je kostur izmišljotina. Počelo je dobro