Dr. Oliver Jurišić – Vjera i djela

1lis2022 Autor: Dr. Oliver Jurišić

[Novo]

Sila

Pismo izvještava kako je sila izlazila iz tebe. Bilo ih je puno koji su se željeli dotaknuti skuta tvoje haljine jer je sila iz tebe izlazila i sve ozdravljala. Postoje sile koje iz čovjeka izvlače snagu za preživljavanje. Majka oboljela od raka u tek rođenoj djeci koju ne želi napustiti pronalazi silu za borbu. Ona otkida od nečega negdje kako bi nastavila. Netko će to nazvati majčinskom ljubavlju. Plemenita i blagoslovljena sila! Ima i ona druga nimalo plemenita, puna prokletstva. Ona u kojoj netko od nečega otkida kako bi nastavio činiti zlo. Izvitoperena sila nimalo nalik onoj majčinoj, njezina čista suprotnost. Tko ti je god pokušao priči želio je otkinuti od tebe nešto za što je mislio kako mu može pomoći. Spasiti ga. Pismo spominje mnoštvo onih koje su morile različite bolesti...

Nastavi čitati

21ruj2022 Autor: Dr. Oliver Jurišić

[Novo]

Izdaja

Imati razumijevanja za onoga tko me napusti u trenutcima moje bolesti. Ili pada. Ili neuspjeha. Pisma svjedoče o tome. Jednako razgovjetno, kao i žalosno. I tužno. U Pismima stoji kako su se svi tvoji učenici razbježali nakon što si uhvaćen. Tek jedan malo hrabriji išao je za tobom, ali kad su i njega htjeli uhvatiti on pobježe. Gol. Čak ni haljinu nije imao na sebi. Bilo je najvažnije spasiti goli život. O niskosti onoga koji te zatajio već je toliko rečeno i napisano. Kako se postaviti prema čovjeku koji me je izdao? Ili me napustio kad je trebao biti sa mnom i uz mene? Gdje potražiti razlog za ponovni susret i iskreno rukovanje kao i pravi ljudski zagrljaj? Kako ću ponovno izgraditi povjerenje? Poslije svega je li nešto takvo moguće? Ne ide nimalo lako. Prihvatiti mogućnost kako j...

Nastavi čitati

5ruj2022 Autor: Dr. Oliver Jurišić

Kroz filozofsku prizmu

Nesigurnost

Pitaš me kroz Pismo mogu li svom životu dodati pedalj? Ne znam. Ako postoji meni nepoznat zakon koji određuje kad ću se roditi i kad ću umrijeti onda svom životu ne mogu dodati ni manje od pedlja. Ništa. Učiš me kako je ono što imam od života blago u glinenoj posudi koje mi u svakom trenutku može ispasti iz ruku i razbiti se. Istina je. Iznenada život ispadne iz ruku i razbije se u dijelove koje više ne mogu sastaviti u cjelinu. Učiš me da ako stojim neka pazim da ne padnem. Izbjegao bih je kad bih mogao. Zato i radim i živim kako bih je umanjio i udaljio od sebe. Ali, ona se nečujno nekako provuče. Pronađe pukotinu u životu za kojega sam mislio da sam ga dobro zatvorio i zaštitio. Ili kad uspijem život postaviti na čvrste temelje ona ih dok ne vidim nagriza. Teško mi je svladati rezi...

Nastavi čitati

24kol2022 Autor: Dr. Oliver Jurišić

Kroz filozofsku prizmu

Sudac

Teško se othrvam toj pradavnoj napasti. Iskonskom grijehu. Izricanju presude nad tobom. Nesvjestan sam kako bih želio po svaku cijenu biti sudac i dželat onostranosti. Moja presuda mora vrijediti i za vječnost. Olako grabim teološke i kršćanske razloge i motive. Učiš me u Pismu kako je tvoj sud pravedan i kako ćeš mi suditi po mojim djelima. Ne želim suditi tvojoj pravednosti. Zapravo, tvoju pravednost zaoštrio bih toliko da osim za mene nitko ne bi imao pravo na vječnost. Zatvorio bih do kraja uska vrata koja vode u kraljevstvo kao i iglene uši kroz koje ne bih dopustio nikom da se provuče. Zahvaćanje u vječnost i nastojanje da se iznad nje izdignem kako bih bio jedini sudac tuđih djela. I tebe bih mogao suditi i tebi izreći presudu. Osuditi tvoju dobrotu. Milosrđe. Izreći presudu n...

Nastavi čitati

24kol2022 Autor: Dr. Oliver Jurišić

Kroz filozofsku prizmu

Praznine

Uslišit ćeš svaku moju molbu govoriš mi kroz Pisma. Znaš li od čega se sastoje moje molbe? Nisu od riječi. Moje molbe sastoje se od životnih praznina nastalih nestancima i odlascima drugih. One se javljaju u trenutcima dugotrajnih samoća kada najdublje osjećam njihovu odsutnost. Koju riječ pretvaraš u odgovor i postoji li riječ kojom zatvaraš praznine u ljudima? Praznine su moj sadržaj. Male, ali i velike egzistencijalne pukotine kroz koje u mene prodiru sumnja i nevjera. One znaju postavljati pitanja: gdje si bio ili zašto si dopustio. Na koji se način uslišava molitva koju više nijedna riječ ne može zadovoljiti? Možda nekom posebnom meni zasad nepoznatom riječju? Ili nekom tvojom gestom koju tek trebam zaslužiti? Ti si onaj koji dopušta praznine u meni. Još se ne usudim ići tako da...

Nastavi čitati

24kol2022 Autor: Dr. Oliver Jurišić

Kroz filozofsku prizmu

Riječ i zagrljaj

Ono što nedostaje je riječ. I nešto poput zagrljaja. Riječ koja bi me utješila. Ili zagrljaj koji bi mi otkrio kako u tom trenutku nisam sam. Međutim, nedostaju i jedno i drugo. Ja ne znam tko je s onim koji umire. Ako sam s njim, on me ionako ne čuje i ne osjeti moju ruku u njegovoj. Ili njezinoj. Ne može čuti ni riječi Pisma koje bi mogle poslužiti kao utjeha ili most u onostranost. Ostaje jedna mogućnost. Živjeti život kao pripremu za mogućnost susreta s Riječju. I tvojim zagrljajem. Moralo bi biti ohrabrujuće čuti riječi Pisma valjao si slugo dobri i vjerni, u malome si bio vjeran uđi u moju radost. To bi bilo ogromno olakšanje. Neću živjeti sam. Ti ćeš živjeti sa mnom. Kao što bi i jednako olakšanje, ako ne i ushićenje bilo osjetiti raspete ruke koje grle moju dušu kad se odvaja...

Nastavi čitati

24kol2022 Autor: Dr. Oliver Jurišić

Kroz filozofsku prizmu

Molitva

Čitam u Pismima kako puno može žarka molitva pravednika. Ono što bih trebao činiti najviše radim najmanje, tek minimum, uvjeren kako od toga više ne treba. Netko drugi podnosi za mene žrtvu dok ja ubirem tuđe plodove. Čitam u Pismima kako si, dok si se krvavo znojio, usrdnije molio. Ništa se nije promijenilo, barem tako izgleda. Ti si na kraju mučen i ubijen i tvoja žarka molitva izgleda kao da je ostala bez odgovora. Ne znam koliko je onih dvoje ili troje sabranih u tvoje ime i gdje su oni sabrani u tvoje ime, tu je i molitva koji ti upućuju za mene. Promatrajući samog sebe i koliko molim, svjestan sam da me tuđa molitva drži u onomu što jesam i zahvaljujući molitvi nepoznatih nisam odustao. I koliko ja sam za sebe molim ravno je čudu to što još nisam odustao. Ne znam koliko istinsk...

Nastavi čitati

17kol2022 Autor: Dr. Oliver Jurišić

Kroz filozofsku prizmu

Bespomoćnost

Kao da čovjek stoji na rubu ponora u koji će sigurno pasti i zna da ga nitko ne može spasiti. Neizdrživ trenutak u kojem čujem riječi koje mi najmanje trebaju: žao mi je, više ništa ne mogu učiniti za tebe. Moje postojanje svelo se na ispriku i ta isprika me ne može spasiti. Ne moram biti na rubu života da bih je osjetio. Moguće je živjeti i osjećati se kako je svuda oko mene. U mojim slabim ljudskim snagama. U mojoj nemoći da bilo što promijenim i spriječim. U mojoj nepodnošljivoj spoznaji da svaki dan zlo uzima svoj danak žanjući ne samo zle, nego i nevine i ja tu ne mogu učiniti skoro ništa. Ili uglavnom ništa. Pod njezinim utjecajem pitam se što mogu učiniti? Možda je bolje da se predam i odustanem? Malodušnost koja me uvijek obuzme kad vidim svoju malenost i njezinu nadmoć. Kao d...

Nastavi čitati

14kol2022 Autor: Dr. Oliver Jurišić

Kroz filozofsku prizmu

Pitanja

Takav je dojam. Nedostupan sam. Izgledam kao netko koga ništa ne zanima. I nitko. Kao da se držim po strani u odnosu na život i druge oko sebe. Moguće je kako misle da sam nesposoban za empatiju. Ili se zanimam isključivo za sebe i svoje interese. Radi se o tome kako pravog sebe upoznajem tek u odnosu s tobom i prema tebi. Jednog dana će se moj život svesti na stanje u kojem ću biti zaboravljen i stavljen po strani. Bit ću star i onemoćao. Možda će mi biti krivo što me više ne pozivaju u svoje društvo. Neće mi biti lako prihvatiti kako me smatraju teretom i napornim starkeljom. Ljudi će dolaziti i prolaziti kroz moj život i ja kroz njihov. Ti ćeš, kako stvari stoje, ostati jedina osoba koja će stalno biti prisutna. Razgovarat ćeš sa mnom. Postavljati pitanja. Zanimat ćeš se za mene, ...

Nastavi čitati

14kol2022 Autor: Dr. Oliver Jurišić

Kroz filozofsku prizmu

Istina

Kažeš mi kako nisi došao donijeti mi mir, nego mač. Mislio sam kako aludiraš na fizičko nasilje. Nisam najbolje razumijevao tvoju upozoravajuću rečenicu. U početku nisam primjećivao. Pripisivao sam to, kao što se danas sve pripisuje, duševnim rastrojenostima i psihološkim smetnjama i podijeljenost sam premošćivao terapijama. Otkrio sam kako neće samo dvojica biti podijeljena protiv trojice i trojica protiv dvojice, otkrio sam da sam u sebi podijeljen protiv samog sebe. Moja podijeljena savjest rascijepljena na dvije međusobno suprotstavljene strane. Nije u pitanju mač. Nikad se nije radilo o maču. U pitanju je istina. Ono što si mi donio u život brutalna je istina o meni samom. Nepodnošljivost istine o samom sebi me rascijepila i podijelila moje biće. Rascijepljenost me svakodnevno p...

Nastavi čitati