Subota, 23 listopada

Autor: dr. sc. Oliver Jurišić

Profesor filozofije na KBF-u u Sarajevu i župnik katedralne župe Srca Isusova u Sarajevu
Žena, muškarac, percepcija
[Novo]

Žena, muškarac, percepcija

Brak muškarca i žene promatra se kroz formu razvoda. Iz statističkih podataka o broju razvoda trebalo bi zaključiti da je brak između muškarca i žene institucija koja je sazrela za ukidanje i dokidanje. Nema istraživanja o bračnoj ustrajnosti. Nema istraživanja koliko muškaraca i žena uspijeva sačuvati svoj brak, nema istraživanja o tolikim žrtvama tihih supruga koji se u privatnosti i skrovitosti svog obiteljskog života uspijevaju izboriti s nerijetko teškim poteškoćama preko bolesti do velikih odricanja kako bi brak nastavio živjeti. Nema istraživanja o sretnim i zadovoljnim muškarcima i ženama koji desetljećima skladno i ispunjeno žive svoj bračni život. Tek tu i tamo stidljivo se napomene negdje u dnu poslije svih loših i negativnih slika braka o nekom starijem bračnom paru koji su ...
Kršćanstvo brige
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo brige

Ray Bradbury, pisac znanstvene fantastike (mnogima poznat po kultnom romanu Fahrenheit 451 iz koje se često citira ona rečenica da za uništenje kulture nije potrebno spaljivanje knjiga, dovoljno je ljude uvjeriti da ih prestanu čitati, poznat i po Marsijanskim kronikama, mješavini filozofije i znanstvene fantastike), autor je jedne kratke i vrlo zanimljive horor priče Noć, iz njegove zbirke kratkih priča Mračni karneval. Priča je vrlo jednostavna. Majka priprema večeru, ali mlađi sin Skiper još uvijek ne dolazi. Agoniju i strah majke Bradbury opisuje kratkim i snažnim rečenicama kojima dominiraju noć i tama i nešto bezimeno i neopisivo jezivo što vreba čovjeka. Kada se Skiper iznenada pojavi na kraju priče sav onaj horor očaja odjednom prestaje i tama se povlači. Rijetko je tko uspio po...
Kršćanstvo odrastanja
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo odrastanja

U zreloj i odrasloj dobi čovjek nerijetko poželi biti ponovo dijete. Maglovito negdje u njemu žive osjećaji ljubavi, blizine, topline, sigurnosti, nježnosti i zaštite. Kad bi mogao želio bi zadržati svoju zrelost i znanje i iskustvo i vratiti se natrag. Ili ponekad razmišlja da bi najbolje bilo jednostavno biti ono bezbrižno ljudske biće o kojem su svi drugi brigu vodili i nad kim su svi strepili. Odrastanjem se nešto izgubi i nešto se novo stekne. Gubi se znatiželja, osjećaj uzbuđenja, nije ama baš sve zanimljivo što nas okružuje. S odrastanjem i vremenom zrenja postajemo racionalniji, hladniji i ravnodušniji i bajke sada pričamo svojoj djeci i čudimo se kako ona u njih istinski vjeruju, jer mi više ne možemo vjerovati u takve priče. Ne odrastamo samo fizički. Sazrijevamo i psihološki ...
Kršćanstvo smrti
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo smrti

Pisanje o smrti izaziva dvostruki otpor. Jedan je posve osoban i intiman. Pisati o njoj nekako uključuje i mišljenje o našem osobnom umiranju o kojem izbjegavamo misliti. Drugi se odnosi na druge i njihovo razumijevanje nas kao osobe. Možemo biti smatrani morbidnima jer pišemo o nečemu tako užasnom i mučnom. Strah i otpor prema smrti ipak nisu spriječili filozofa Vladimira Jankélévitcha da napiše jednu obimnu knjigu jednostavnog naslova Smrt. Jankélévitch razlikuje tri čovjekova odnosa prema smrti koje možemo nazvati smrt, smrt koja me se tiče i moja smrt. Prva među njima jednostavnog imena smrt je neosobna. Ona nije odnos prema smrti nepoznatih ljudi. Nije uopće odnos. Ona je konstatacija. Tvrdnja i izričaj o tome kako postoji smrt. I ništa više. S njom nije moguć nikakav odnos osim na...
Kršćanstvo služenja
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo služenja

Rasprava među apostolima tko je među njima najveći smješta se negdje između teološkog traktata o oholosti i filozofije služenja. Služenje nerijetko dolazi kao dvostruko loša pomisao. Služenje biva na silu jer postoji autoritet, moć i strah. Služenje je izrabljivanje jer egzistencija onoga koji služi ovisi o samovolji onoga komu služi. Biti prisiljen služiti i biti porobljen služenjem. Ozbiljne rasprave među nama na kraju znaju završiti ključnim argumentom: Nisam ja tvoj sluga! Nisam ja tvoja sluškinja! Isusova gesta u kojoj među apostole stavlja dijete govori o razlici između odraslog i djeteta kada se govori o služenju. Pomisao odraslog može biti i ta dijete ne može služiti roditelju temelji se na pomisli o bespomoćnosti. Bespomoćno dijete ne može služiti, ono je osoba kojoj se služi. ...
Kršćanstvo razdobljâ
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo razdobljâ

Životna razdoblja se ne mogu vratiti. Naravno, između nekih od njih nije moguće povući strogu granicu, ali između nekih jest, recimo između djetinjstva i starosti, ako ništa barem u fizičkom smislu. Ne možemo se vratiti unatrag osim kroz promišljanje o vlastitom životu i onomu kako se koje razdoblje u nama rađalo, raslo, i na kraju odumiralo i nestajalo. Život osobne vjere također ima svoja razdoblja, koja ne samo da se međusobno smjenjuju i suprotstavljaju, nego se i nerijetko vraćaju u naš život. Kao što živimo život i osjećamo njegove mijene i promjene, i mijene osobne vjere se ponekad doživljavaju i svjedoči se njihovom rađanju, rastu, odumiranju i nestajanju. Proživljavamo iskustvo ili fenomen kršćanstva razdoblja. Iskusit ćemo u nekom trenutku Izaijino razdoblje. O njemu slušamo u...
Kršćanstvo ponude
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo ponude

Institucija koja dobije slobodu povremeno zaboravi na fenomen slobodnih pojedinaca koji joj pripadaju. Ljudi se vežu uz instituciju u onim okolnostima kada ih institucija štiti, brine o njima, čuva njihov identitet, i na kraju njihov život. U uvjetima kada je institucija progonjena lakše se s njom identificirati i pripadati joj. Zajednički neprijatelj, istovjetna opresija, identični progoni pojedinca i instituciju drže čvrsto zajedno. U uvjetima kada nema slobode pojedinac ne postavlja pitanja o instituciji, njezinoj naravi, njezinim možebitnim pogreškama i propustima. U okolnostima opresije, progona i zatvaranja institucija gubi donekle odlike realnog objekta i prirodno biva promatrana kao velika, uzvišena, na trenutke i bezgrešna. U odnosu između institucije i pojedinca uslijed stjeca...
Kršćanstvo anarhije
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo anarhije

I među katolicima možete sve češće susresti one koji ističu kako se smatraju katolicima, ali pravila, zakoni i propisi koji se odnose na religiozni život u Crkvi ne smatraju potrebnima. Susrest ćete i one koji će za brak istaknuti kako je riječ o formalnosti i kako im ne treba papir. Okruženi ste ljudima koji smatraju da se za određeni odnos ne treba držati nikakvih pravila i odredbi. Ponekad je u pitanju iskreno uvjerenje da se odnos prema Bogu i prema drugima ostvaruje nekakvim oblikom anarhije. Počnimo od braka. I oni koji brak nazivaju papirom živeći zajedno i dalje će slijediti određena pravila, obveze i dužnosti, skoro ona ista koja egzistiraju i u braku. Vjernost, povjerenje, podrška, međusobno razumijevanje ostaju pravila odnosa između muškarca i žene, makar se oni hvalili slobo...
Kršćanstvo evidentnosti
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo evidentnosti

Spoznaja stvarnosti uvijek će za čovjeka biti nerješiv problem. Koliko god otkrivao stvarnost, čovjek ne može definitivno dokazati kako je napose empirijski poznaje, a da nešto od nje ne bi od čovjeka ostalo skriveno. U jednoj od ponajboljih studija filozofije religije o odnosu čovjeka i Boga Xavier Zubiri će na jednom mjestu u svojoj knjizi Man and God govoriti kako se čovjeku dogodio zaborav stvarnosti. Tom tvrdnjom Zubiri će se suprotstaviti, na tragu kritike koju Heidegger upućuje suvremenom svijetu tehnologije, određenim znanstvenim tumačenjima stvarnosti. Ne dovodi se u pitanje mogućnost pozitivne znanosti da dokaže stvarnost objekta svog istraživanja, nego njezine metafizičke pretenzije da njezin objekt bude stvarnost izvan koje više ništa ne postoji, nešto što je u svoje vrijeme...
Kršćanstvo usmjerenosti
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo usmjerenosti

Dugotrajna usmjerenost postoji jer ono na što smo usmjereni smatramo vrijednim i važnim. Nešto utječe na nas na tako dubok i intenzivan način da gubitak usmjerenosti za nas znači djelomični gubitak smisla. Dugotrajna usmjerenost se ne oslanja na snažne osjećaje euforije i entuzijazma, nego se oslanja na svakodnevne i obične životne događaje u kojima nastoji prepoznati ono važno prema čemu je čovjekov život usmjeren. Nakon nestanka onog početnog oduševljenja, ono što bi trebalo ostati je ozbiljna, svakodnevna i tiha usmjerenost na ono što smo izabrali kao cilj i svrhu življenja. To stanje obične i svakodnevne usmjerenosti Isus će nazvati skrovitošću. Skrovitost bismo mogli opisati i kao čvrstu i stabilnu usmjerenost na izbor koji smo napravili. Skrovitost ne mora biti puka kontemplacija ...