»Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.« (Rim 14,9)

Autor: dr. sc. Oliver Jurišić

Profesor filozofije na KBF-u u Sarajevu i vicerektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu
Anksiozno kršćanstvo
Kroz filozofsku prizmu

Anksiozno kršćanstvo

Kada će nastupiti kraj svijeta je mnogima zanimljivo pitanje. Svatko nastoji pomoću različitih mehanizama i predviđanja od religijskih do znanstvenih dati konačan odgovor. Neki određen datum i godinu kada će sve što postoji nestati. Apokalipse su s razlogom najčitanija literatura i u religijama i književnosti. Kozmički znakovi (pomrčine, kretanja planeta, pojava kometa) često se uzimaju kao skori kraj svijeta. „Istraživači“ kraja svijeta svoju najavu sudnjeg dana utemeljuju u nekim samo njima poznatim „tehnikama“ čitanja religijskih tekstova gdje brojevi imaju najprivlačniju ulogu (sjetimo se samo broja 666 i njegove masovne upotrebe u književnosti i filmu) kojima se egzaktno i matematički dokazuje kada će nas sve uništiti oganj i sumpor. U novije vrijeme pojavio se nemali broj „predviđ...
Žena, muškarac, oproštenje
Kroz filozofsku prizmu

Žena, muškarac, oproštenje

Oproštenje nije trenutačno. Nije bezuvjetno. Nije privatno. Laž i nepravda su zloupotreba oproštenja kada smo prisiljeni na temelju laži i nepravde oprostiti. Time se nepravda i laž produbljuju. Kada opraštamo? Opraštamo onda kada je drugi u našoj potpunoj vlasti. Kada drugi prizna istinu o onome što nam je učinio i traži od nas da budemo pravedni prema njemu i preda se potpuno našem sudištu. Osveta je naša prirodna potreba u takvom trenutku. Osveta bi mogla izbalansirati našu bol i patnju na jednoj strani s onim koji je uzrok boli i patnje. Osveta neće donijeti oproštenje. Ona će se širiti poput spirale zla jer će netko drugi u ime onoga kojemu smo se osvetili tražiti nas da nam se osveti za bol i patnju koju sada on osjeća. Oproštenje nije mehanizam zaborava niti je povezano sa zabora...
Dvolično kršćanstvo
Kroz filozofsku prizmu

Dvolično kršćanstvo

Dominanto intelektualno-političko je ono što u određenom  povijesnom trenutku pretendira biti sveukupno objašnjenje ljudske stvarnosti, trenutak pokušaja upijanja religioznog i svetog u imanentne sfere političkog. Iz ovog intelektualno-političkog pokušaja osvajanja stvarnosti proizlaze i pokušaji (zlo)upotrebe crkvenih osoba u svrhu podrške političkom. Ukoliko crkvena osoba služi političkom, onda se kršćansko kao religiozno prihvaća kao sveto koje je dio političkog. Crkvena osoba kao pojedinac je korporativna osobnost koja podrškom političkom postaje sveto koje se predaje da bude upravljano i kontrolirano od strane političkog. Samo ako je političkom dopušteno kontrolirati sveto kroz moćnog i istaknutog crkvenog pojedinca cijela kršćanska zajednica biva označena kao zajednica koja se pod...
Birokratsko kršćanstvo
Kroz filozofsku prizmu

Birokratsko kršćanstvo

U rječniku političke korektnosti izričaji poput izražavanja zabrinutosti ili pomnog praćenja razvoja događaja ili izražavanje blizine su bezlične značenjske formulacije kojima je svrha da se ništa aktivno i stvarno ne čini i ne mijenja. Bezlični rječnik bez aktivnog odnosa prema stvarnosti površno je opravdanje za nerad, nečinjenje i izbjegavanje odgovornosti. U slučaju nasilja i ubojstava politički se korektno izražava zabrinutost da se ne bi aktivno djelovalo u sprječavanju zločina. U slučaju progona i zlostavljanja neistomišljenika pomno se prati razvoj događaja da se ne bi moralo ništa praktično činiti da se pomogne. U slučaju prirodnih katastrofa i stradanja velikog broja ljudi deklarativno se izražava blizina da se ne bi moralo materijalno pomagati stradalima. Bezlični i dvolični ...
Predrasudno kršćanstvo
Kroz filozofsku prizmu

Predrasudno kršćanstvo

U najširem poimanju predrasuda je neistinit sud ili mišljenje o nečemu ili nekomu, utemeljeno na neznanju i lijenosti da se stječe znanje o onomu o čemu se imaju predrasude. Predrasude mogu biti izvanjski fenomen kada se recimo jedna grupa ljudi tretira s predrasudama u odnosu na neku drugu zatvorenu grupu. Predrasude mogu biti i nutarnje kada se unutar jedne grupe ljude razumijeva i poima kroz predrasude. Govoriti o predrasudnom kršćanstvu znači govoriti o specifično unutarnjem fenomenu koji se događa u samoj Crkvi među vjernicima. Predrasudno kršćanstvo susrećemo u evanđeljima u dvije različite verzije. Jednu verziju onu blažu ili relativnu susrećemo među samim apostolima. Predrasuda Jude Iškariotskog o Isusu kao političkom osloboditelju. Predrasuda Zebedejevih sinova o Isusu kao kral...
Žena, muškarac, žrtva
Kroz filozofsku prizmu

Žena, muškarac, žrtva

Žrtva se manifestira konkretno. Njezina teška zahtjevnost javlja se kao spoznaja da se sve ono što se govori i obećava mora jednom i učiniti. Ako se ne učini žrtva će biti prijevara ili laž. Uvijek može postojati spremnost na žrtvu koja će se morati dokazivati konkretnim činom i dijelom. U odnosu muškarca i žene ponekad postoji pretjerivanje i megalomanija u onome što se obećava kao žrtva ako se bude trebalo ili moralo. Učinit ću za tebe sve je dobar način da se pridobiju simpatije i ljubav. Može postojati i dobra volja i iskrena želja da se žrtvuje. Ali tek će konkretan život i njegove okolnosti pokazati iskrenost nečijeg obećanja da će učiniti sve. Zna se dogoditi da se od žrtve pobjegne ili da se za nju nema hrabrosti, čime se obećanje učinit ću za tebe sve pretvori u bezočnu laž i l...
Amnezijsko kršćanstvo
Kroz filozofsku prizmu

Amnezijsko kršćanstvo

Različiti su oblici amnezije kao što su i različiti njeni uzroci. Za čovjeka koji je izgubio pamćenje život je prilično težak. Ponekad je još teži za one koji ga znaju, a kojih se on ne sjeća ili ih više ne prepoznaje. Mogući su i osobni i kolektivni gubitci pamćenja. Amnezije koje zaboravljaju prošlost, tradiciju. Moguće su amnezije koje i ne znaju da su nešto zaboravile. Dogode se i zaboravi samog zaborava. U onoj evanđeoskoj zgodi o deset gubavaca od kojih se tek jedan vratio da zahvali Isusu susrećemo iskustvo vjerničke amnezije. Devetorica čim su ozdravila obolijevaju od kolektivnog gubitka pamćenja. Nijedan od njih se ne sjeća tko ih je ozdravio. Jedan ne gubi pamćenje i vraća se zahvaliti Isusu. Iz ovog evanđeoskog događaja zaključuje se da je moguć zaborav Boga i onda kada je B...
Konstatacijsko kršćanstvo
Kroz filozofsku prizmu

Konstatacijsko kršćanstvo

Kad Sin Čovječji dođe hoće li naći vjere na zemlji? Ova Isusova rečenica u vrijeme kad je izgovorena morala je zvučati nestvarno njegovim suvremenicima. U svijetu židovstva i drugih religija misao kako bi jednog dana došao trenutak kada neće biti vjere nije mogla biti razumljiva čak niti kao mogućnost. Vjere će uvijek biti potajno su mislili Isusovi suvremenici. Vjera nije nužna kao uvjet da bi se vjerovalo u postojanje određenih stvarnosti. Neke stvari postoje bez pozivanja na vjeru ili nevjeru. Tu su pred čovjekom bez obzira na njegov vjernički habitus. U životu vjere stvari mogu nestati i prestati postojati jer se u njih prestalo vjerovati. Ili im se može dati drugačije značenje i sadržaj. Gubitkom osobne vjere za kršćanina stvarnosti koje su s njom povezane ili prestaju postojati ...
Populističko kršćanstvo
Kroz filozofsku prizmu

Populističko kršćanstvo

Populizam nije novost. Kruha i igara iz rimskog doba zadržao se i danas kao jedan od njegovih izričaja. Jednim od preteča populizma mogli bismo označiti i Poncija Pilata. Pilat ima sve elemente jednog suvremenog populiste. U odnosu prema rimskoj vlasti kojoj služi spreman je na sve. U odnosu prema onima kojima upravlja je nemilosrdan. U odnosu prema istini i stvarnosti pravi se nemušt i nevješt. U odnosu prema masi mudro uočava pogodan trenutak kada joj treba ispuniti zahtjeve. Kada mu se prijeti Rimom, Pilat obećava ispuniti sve zahtjeve svojih neprijatelja. Kada treba upravljati podređenima, nemilosrdno i bez trunke milosti daje se na progone, ubijanja i kažnjavanja. Kada je odgovoran, vješto izbjegava odgovornost pranjem ruku. Kada se populistički igra s masom koga da im pusti - Isu...
Histerično kršćanstvo
Kroz filozofsku prizmu

Histerično kršćanstvo

Američki teoretičar književnosti egipatskog porijekla Ihab Hasan postmoderno vrijeme označit će kolektivnim terminom: histerična subjektivnost ili histerija subjektivnosti. Histerizacija čovjeka je individualizacija ili subjektivizacija kao temeljni sadržaj antropološkog poimanja čovjeka. Čovjek nije ništa osim individua ili pojedinac. U sadržaju ovog termina zrcali se apsolutna prevlast pojedinca ili subjekta nad bilo kojim kolektivom ili zajednicom. Tako možemo govoriti o histeričnom subjektu, pojedincu koji apsolutizira samog sebe čak i onda ako to znači da cijelu zajednicu ili neku većinu treba ukloniti i ukinuti, kako pojedinac ne bi bio zakinut ni za jedno pravo za koje misli da mu pripada. Histerični subjekt je nedodirljivo božanstvo dok je grupa, kolektiv, zajednica uvijek izl...