Benedikt XVI., Crkva i sablazan spolnih zlostavljanja [knjiga]

Nakladnička kuća Tonimir iz Varaždinskih Toplica u svibnju 2019. objavila je knjigu Benedikta XVI. „Crkva i sablazan spolnih zlostavljanja“. Tako je tiskan ogled s popratnim objašnjenjima koji je prethodno objavljen na portalu katoličkih teologa Vjera i djela.

Papa je u 92. godini života napisao iznimno pronicave teološke i povijesne Bilješke o spolnom zlostavljanju maloljetnika u Katoličkoj Crkvi, koja ne smiju pasti u zaborav. Riječ je o temeljnom dokumentu koji oštroumno identificira uzroke pojave:

• revolucionarni tijek koji je brzo zadao vrlo težak udarac tradicionalnoj privrženosti ljudi katoličkomu učenju i vrjednotama,
• širenje teze prema kojoj se ćudoređe mora definirati samo na temelju ciljeva ljudskoga djelovanja,
• unutarnje osporavanje Učiteljstva Crkve i posljedično raspad kršćanskoga poimanja ćudoređa,
• nedovoljna ljudska i duhovna formacija u bogoslovijama i novicijatima i, u konačnici, odsutnost Boga: „Čak ni mi kršćani i svećenici radije ne govorimo o Bogu, jer se taj govor ne čini praktično korisnim“ (str. 24).

Knjiga temeljito i neumoljivo raščlanjuje podrijetlo i širenje toga zločina u svijetu općenito i u Crkvi. Istodobno Benedikt XVI. poziva na suočenje s korijenima toga zla koje je dovelo do duboke krize. Predlaže konkretna rješenja:

• staviti Boga u temelje osobnoga i javnoga života,
• obnoviti plodan odnos sa svetootajstvom Euharistije,
• izbjeći diskreditaciju Crkve koja je i dalje sredstvo kojim nas Bog spašava te pokazati da u njoj koja je danas – „više nego ikad Crkva mučenikâ“ (str. 30) – ima mnogo onih koji vjeruju, mole i neprestano rade za dobro i u kojima nam se pokazuje pravi Bog, Bog koji ljubi.

Pri tom je dakako nezaobilazno središnje mjesto obitelji i potreba promicanja Evanđelja života, odgajajući djecu u autentičnim ćudorednim vrjednotama, ukorijenjenima u dostojanstvu ljudske osobe, i pošteđujući ih ponižavajućih očitovanja i vulgarne manipulacija seksualnošću.

Knjiga ima logiku i racionalnost koje ukazuju na odgovornosti i procese koji su pogodovali zlorabama; a među njima poglavito klima homoseksualne družine ili klike (str. 16) u sjemeništima i bogoslovijama. Razložan i lucidan dokument koji ističe ispraznost argumenata koji se povremeno, generički i općenito spominju u diskursu crkvenih velikodostojnika: klerikalizam, ljudska narav, moć. Sve do potpuna izostavljanja, pa ukidanja i brisanja riječi: homoseksualnost. Ona, naime, s uznemirujućom, neugodnom tvrdoglavošću izbija iz značajki žrtava, iz vrste zlostavljanja i iz brojki: najčešći oblik spolnoga zlostavljanja u Crkvi je sodomstvo klerika s dječacima (81 % žrtava zlostavljanja muškoga je spola, a oblik zlostavljanja homoseksualni čini).

No, sekularističkoj propagandi i eksponentima „naprednjaštva“ nije bilo prihvatljivo dopustiti da se išta lijepo piše o čovjeku koji je u Crkvi prvi odlučno intervenirao na fenomen, prije svega zaoštravanjem kanonskih odredaba o tom pitanju. Tako su i prigodom objave ovoga Papina teksta u medijskim prikazima izvrnuli njezin sadržaj prije i bez čitanja, kako bi Benediktovo objektivno tumačenje problematike pedofilije ostalo što nedostupnije i da bi se nastavilo koristiti za nanošenje štete Crkvi i vršenje pritiska na nju da promijeni svoj ćudoredno učenje.

U prvom poglavlju Papa predočava opći društveni kontekst nužan za razumijevanje problema. Govori o seksualizaciji društva 1960-ih godina, što je rezultirao time da su do 1980. urušena sva dotad vrjedeća mjerila u pitanjima spolnosti. Istodobno s tim, u samoj Crkvi došlo je do sloma moralne teologije i prestanka primjene kaznenih odredaba kanonskoga prava.

Smatralo se da Crkva ne smije biti uređena zajednica, nego zajednica ljubavi; da ne smije kažnjavati. Tako se trnula svijest da kazna može biti izraz ljubavi. Zbog gubitka osjećaja za grijeh, zasjenjivanja prava i nužnosti kazne došlo je i do suženja pojma ljubavi, koja nije samo osjećaj, privrženost i bliskost, nego i istina. A istini pripada da opačina povlači kaznu.

U drugom poglavlju naznačuje učinke toga stanja na svećenički odgoj i na život svećenika i redovnika. Stanje je drugdje bilo i puno gore, ali zlo se time ne umanjuje, jer je Crkva Kristova Zaručnica. Stoga je osobito težak grijeh kad onaj tko ljudima treba pomoći da dođu do Boga, zlorabi povjerenu mu djecu i odvodi ih od Njega. Time vjera postaje nevjerodostojna, a Crkva se ne može uvjerljivo predstavljati kao Gospodinova navjestiteljica.

U trećem poglavlju predlaže pravi odgovor Crkve i Kristovih vjernika.

Knjiga se u digitalnom obliku može listati i skinuti ovdje ili klikom na sliku.