Biskup Rafael Zornoza: papa Franjo nije odobrio da transseksualac bude krsni kum
Na mrežnim stranicama (ovdje, ovdje i ovdje) Cádiške i ceutske biskupije (Cádiz y Ceuta; najjužnija biskupija u Španjolskoj; Cádiz je područje pokraj Gibraltara, a Ceuta španjolski vršak u Africi, sjeveroistočno od Maroka) dana 1. rujna 2015. mjesni biskup msgr. Rafael Zornoza Boy objavio je priopćenje vjernicima svoje biskupije u kojem ističe kako papa Franjo nije odobrio da kum na krštenju bude osoba koja se predstavlja kao transseksualna. Razlozi za to su: 1. kum treba biti čvrst i predan vjernik, 2. život mu treba biti u skladu s vjerom, 3. transseksualnost se javno suprotstavlja katoličkoj vjeri, 4. prihvaćanje svoga tijela u njegovoj muškosti ili ženstvenosti nužno je za prepoznavanje sebe u susretu s drukčijim, 5. ljude treba prihvaćati s ljubavlju, ali ne poricati pri tom istinu, 6. uskrata kumstva nije diskriminacija, nego objektivno prepoznavanje da netko ne ispunjava pretpostavke nužne za preuzimanje crkvene odgovornosti kuma.
U vezi s izjavama koje su se pojavile u različitim medijima s obzirom na odbijanje ili prihvaćanje za krsnoga kuma osobe koja se predstavlja kao transseksualac, imam pastoralnu dužnost javno i definitivno izjaviti sljedeće.
Kumovi na sakramentu krštenja pred Bogom i Njegovom Crkvom te u odnosu na krštenika preuzimaju dužnost surađivati s roditeljima u njegovu kršćanskom odgoju, osiguravajući da vodi život u skladu s krsnom vjerom i vjerno ispunjava s tim nerazdvojive obveze. S obzirom na tu odgovornost, Katekizam Katoličke Crkve traži da kumovi budu „postojani vjernici, sposobni i spremni pomoći novokršteniku… na putu kršćanskoga života“ (br. 1255). Zbog svega toga, budući da je riječ o crkvenoj službi (officium), crkveni zakon zahtijeva, između ostalih pretpostavki, da samo oni koji imaju sposobnost ozbiljno preuzeti te odgovornosti i ponašati se na način koji je s tim u skladu, budu pripušteni kao kumovi ili kume (usp. Zakonik kanonskoga prava, kanon 874. § 1. točka 3.). Ako se ne može pronaći osoba koja ispunjava potrebne osobine, župnik može podijeliti krštenje bez kumova, koji nisu nužni za slavlje toga sakramenta.
S obzirom na zbunjenost koju su među nekim vjernicima izazvale riječi koje su mi pripisane, a koje nisam izgovorio te složenost i medijsku važnost koju je postiglo ovo pitanje, uzimajući u obzir moguće dušobrižničke posljedice svake odluke u tom pogledu, zatražio sam službeno savjetovanje sa Zborom za učenje vjere, čiji je odgovor bio:
„U ovoj stvari obavještavam Vas kako nije moguće da bude pripuštena kumovanju. Samo transseksualno ponašanje javno otkriva stajalište koje se suprotstavlja ćudorednomu zahtjevu razrješenja vlastita problema spolnoga identiteta prema istini svoga spola. Stoga je očito kako ta osoba ne ispunjava potreban zahtjev za životom u skladu s vjerom i obvezom kuma (Zakonik kanonskoga prava, kan. 874. § 1., točka 3.) te stoga ne može biti pripuštena u službu ni kume ni kuma. U tome se ne vidi diskriminacija, nego samo prepoznavanje objektivnoga nedostatka uvjetâ koji su po svojoj naravi nužni za preuzimanje crkvene odgovornosti kuma.“
Zapravo, papa Franjo je u nekoliko navrata, u neprekinutosti s Učiteljstvom Crkve, ustvrdio kako je takvo ponašanje protivno ljudskoj naravi. U okružnici Laudato si’ napisao je:
„Ljudska ekologija također podrazumijeva nešto vrlo duboko: nužan odnos života ljudskih bića s ćudorednim zakonom upisanim u njihovoj vlastitoj naravi, nužan za stvaranje dostojanstvenijega okoliša. Benedikt XVI. rekao je da postoji ‘ekologija čovjeka‘ jer ‘i čovjek ima narav koju mora poštovati i kojom ne može manipulirati po svojoj volji’. U tom smislu, vrijedno je prepoznati da nas vlastito tijelo stavlja u izravan odnos s okolinom i drugim živim bićima. Prihvaćanje vlastita tijela kao Božjega dara nužno je da se obuhvati i prihvati cijeli svijet kao Otčev dar i kao zajednički dom, dok se logika vlasti nad vlastitim tijelom pretvara u ponekad jedva primjetnu logiku vladanja nad stvorenjem. Naučiti prihvatiti vlastito tijelo, njegovati ga i poštovati njegova značenja bitno je za istinsku ljudsku ekologiju. Isto tako vrjednovanje vlastita tijela u njegovoj ženstvenosti ili muškosti nužno je za prepoznavanje sebe u susretu s drukčijim. Na taj je način moguće s radošću prihvatiti poseban dar drugoga, djelo Boga stvoritelja, te se međusobno obogatiti. Stoga nije zdravo stajalište koje nastoji poništiti spolnu razliku jer se više ne zna s njom suočiti“ (br. 155).
Iz navedenih razloga zainteresirani su obaviješteni da se njihova zamolba ne može prihvatiti.
Crkva sve ljude prima s ljubavlju, želeći milosrdnim srcem pomoći svakomu u njegovu stanju, ali ne niječući pri tom istinu koju propovijeda, a koju svima predlaže kao hod vjere koji se slobodno prihvaća.
s kastilskoga preveo Petar Marija Radelj
