»Svi smo jednim Duhom napojeni.« (1 Kor 12,13)
Shadow

Bl. Marija Propetog Isusa Petković

Marija Propetog Isusa Petković


Bl. Marija Propetog Isusa Petković rođena je 10. prosinca 1892. god. u mjestu Blato na otoku Korčuli, u vrlo imućnoj obitelji Antuna i Marije, rođene Marinović. Nakon što mu je rodila dvije kćeri, prva je Antunova žena preminula, pa se oženio Marijinom majkom, s kojom je imao osmero djece, a bl. Marija je bila šesta po redu.

Antun je bio vrlo pobožan čovjek, koji se odlikovao iznimnim vrlinama, a posebno vidljivima u pomaganju siromasima. Tu je veličinu svoga oca Marija zarana uočila i kada je Antun 1911. god umro, nastavila je njegovim stopama brinuti o onima kojima je pomoć bila potrebna.

Osim što im je pomagala u materijalnom pogledu, Marija je okupljala siromašnu djecu čije su obitelji radile na posjedima njezina oca i poučavala ih u glavnim školskim predmetima i u vjeronauku.

Upravo takva njezina solidarnost i zauzetost za siromašne, bilo je ono što je prepoznao tadašnji dubrovački biskup Josip Marčelić i poticao ju na aktivno djelovanje i osnivanje družbe, iako je ona osjećala više sklonost prema kontemplaciji i htjela se povući u takav oblik samostanskog života.

U to je vrijeme u Blatu, kao i u drugim mjestima, vladalo veliko siromaštvo, neznanje i duhovna zapuštenost, pa ju je biskup molio da se s prijateljicama posveti upravo brizi oko takvih i tako pomogne obnovi mjesta i u duhovnom i u materijalnom smislu.

Poslušala ga je i zajedno s pet djevojaka iz Blata i Vele Luke na Blagovijest 1919. god. uselila u Zavod talijanskih sestara Službenica Milosrđa, koje su do kraja Prvog svjetskog rata djelovale u Blatu (i bitno utjecale na bl. Mariju), ali su ga po završetku napustile. Takav zajednički život naredne je godine doveo do utemeljenja Družbe Kćeri Milosrđa svetoga Franje – 4. listopada 1920. god.

Sestre su nastojale svojim radom, a nerijetko i proseći po Slavoniji i Vojvodini, kucajući na razna vrata institucija i ureda, skrbiti o što većem broju siromašnih i udovica, a kojih je bilo u velikom broju. Tolika njihova zauzetost nadahnjivala je mnoge djevojke, pa su im pristupale, a područje apostolata se širilo. Osim što su djelovale u samostanu, radile su na župama, vodile vrtiće i druge odgojne institucije, te se njihov opseg rada sve više povećao. Najprije su preuzele brigu za stotinjak djece u subotičkom dječjem vrtiću, a potom su svoje djelovanje proširile po Slavoniji, Vojvodini, Srbiji i Makedoniji. Svuda gdje bi se ukazala potreba, sestre su spremno odlazile, a posebno su se pokazale značajne u odgojno-obrazovnom radu s djecom i mladima, te kao njegovateljice bolesnih i starijih osoba.

Na poziv za pomoć, kojega je bl. Mariji Petković uputio misionar otac Leonard Rusković, Marija šalje nekoliko svojih sestara u Argentinu, gdje su se skrbile o djeci u vrtićima i školama, te posebno o onoj koja su bila bolesna, slijepa i s mentalnim poteškoćama u razvoju. S vremenom su se proširile i na druge latinoameričke države, pa tako danas u Argentini, Čileu, Peruu i Paragvaju djeluje oko 250 sestara, mahom iz onih krajeva, a ta brojka čini više od polovice svih sestara Družbe Kćeri Milosrđa bilo gdje u svijetu.

Kada je 1940. god. Marija kao poglavarica pohodila svoje sestre u Južnoj Americi, ratna zbivanja su joj spriječila povratak u Europu, te je ondje ostala punih 12 godina. Njezina je nazočnost ondje i njezino djelovanje posebno bilo poticajno, te se njihov rad sa siromašnima i onima u potrebi značajno proširio.

Kad se 1952. god. vraćala u Europu, odlučila je, umjesto u Blato i Hrvatsku, gdje je komunizam represivno priječio svaki oblik crkvenog djelovanja, otići u Rim i ondje postaviti sjedište Družbe, koja je bila poprimila međunarodne razmjere, te je tako i učinila.

U svojoj 62. god., 1958. god., doživjela je moždani udar i ostala djelomično oduzeta, te je tri godine poslije ulogu vrhovne poglavarice prepustila s. M. Julijani Franulović.

Umrla je 9. srpnja 1966. god. i pokopana u Rimu, ali su kasnije, u studenom 1998. god., na poticaj Postulature za proglašenjem blaženom i svetom, koja je utemeljena 1989. god., njezini zemni ostaci preneseni u rodno Blato i pokopani u kripti samostanske kapelice Krista Kralja. Za vrijeme trećeg pohoda pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, u Dubrovniku je 6. lipnja 2003. god. Marija proglašena blaženom. 

Spomendan joj se slavi na dan smrti – 9 srpnja.


MOLITVA BL. MARIJI PROPETOG ISUSA PETKOVIĆ


Vjerni Oče, u svojem neizmjernom milosrđu htio si, da Krist za nas trpi sramotu križa, da nas njegovom sinovskom poslušnošću oslobodiš od vlasti Zloga. Udijeli nam da iskusimo žarku ljubav prema Kristu i Crkvi, koja je obilježila život i djela tvoje Službenice Marije od Propetog Isusa. Dopusti nam, da se radujemo plodovima milosti koji izviru iz drveta Spasiteljeva slavnog križa, da mognemo zajedno sudjelovati u tvojoj vječnoj slavi. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.