Srijeda, 8 prosinca

Blagdan svetih Ćirila i Metoda

U Vlastitom misalu Đakovačke i Srijemske biskupije (1990.) svakako je značajan blagdan sv. Ćirila i Metoda, zaštitnika donedavno Hrvatske-slavonske metropolije i (uz sv. Benedikta) suzaštitnika Europe. Vrijedi naglasiti da je širenju njihova kulta mnogo pridonio biskup Strossmayer. Budući da se ovdje radi o svecima koji nisu značajni samo za našu biskupiju niti samo za hrvatski narod, te budući da je njihov kult u općoj Crkvi zaživio koncem 19. st., javljaju se različiti misni formulari. Čini nam se zanimljivim prikazati razvoj molitvenih obrazaca od konca 19. st. do danas.


Sveti-ćiril-i-Metod


1. Povijest


Ovaj se blagdan u nas slavi 5. srpnja, dopuštenjem Pija IX. (dok se prije slavio 9. ožujka) dok je u općem kalendaru 14. veljače.[1] Naš vlastiti časoslov ne donosi ništa o Ćirilu i Metodu, nego upućuje na naš “redovni” Časoslov. O životu ove dvojice velikana može se, naravno, puno pisati, ali donosim samo ono što stoji u Časoslovu:

Ćiril je rođen u Solunu a u Carigradu je stekao vrsnu izobrazbu. S bratom Metodijem uputio se u Moravsku propovijedati vjeru. Obadvojica su na staroslavenski preveli liturgijske obrasce napisane glagoljskim pismom. Kad su bili pozvani u Rim, ondje je Ćiril umro 14. veljače godine 869, a Metodije je posvećen za biskupa; Zatim je pošao u Panoniju i ondje je naviještao evanđelje. Mnogo je pretrpio od zavidnika ali su mu rimski pape pomagali. Umro je 6. travnja 885. u Velehradu u današnjoj Čehoslovačkoj.[2]

Spomenimo također da je Leon XIII., na poticaj Strossmayera i Račkog, u poznatoj enciklici Grande munus Ćirila i Metoda uvrstio u Opći kalendar Katoličke crkve i proglasio ih apostolima slavenskih naroda.[3] Pio XI. ih je apostolskim pismom Quod Sanctum Cyrillum, nazvao “sinovima Istoka, bizantske domovine, grčkog podrijetla, po svojoj misiji Rimljani, po apostolskim plodovima Slaveni”. Konačno, Ivan Pavao II. ih je apostolskim pismom Egregiae


2. Molitve


Važnost ovoga blagdana vidimo i po tome što za nj imamo više serija misnih molitava: tri za zbornu te po četiri za darovnu i popričesnu. Već je iz toga vidljivo koliko je rasla važnost ovog blagdana, kao što smo prethodno vidjeli. Prva se serija misnih molitava nalazi u Rimskim misalima prije 1880.[5], u našim vlastitim misalima iz 1885.[6], 1919.[7], i 1932[8]., druga u Rimskim misalima poslije 1880. (a prije 2. Vat. sabora),[9] što preuzimaju naši Vlastiti misali te u našim vlastitim misalima iz 1967./68.[10], a treća su serija važeće molitve nalazimo u Rimskom misalu iz 1973.[11] i 1980.[12], te našem Vlastitom iz 1990.[13] Za darovnu i popričesnu molitvu imamo i četvrti izvor: Rimski misal iz 2002.[14]


a) Zborna


(1) Najstarija (Rimski misal 1842.; Vlastiti iz 1885., 1919., 1932.)

Omnipotens sempiternae Deus, qui nos per beatos Pontifices et Confessores tuos Cyrillum tet Methodium ad unitatem fidei christiane vocare dignatus es: praesta, quaesumus, ut, qui praesenti eorum festivitate laetamur, ipsorum etiam meritis gloriam consequi meraeamur aeternam.[15]

(2) Prethodna (Rimski misali poslije 1880.; Vlastiti iz 1967. i 1968.)

Svemogući vječni Bože, koji dao slavenskim narodima, da po tvojim blaženim priznavaocima i biskupima Ćirilu i Metodu dođu do spoznanja tvoga imena: podaj, da se i mi, koji slavimo njihov blagdan, pridružimo njihovu društvu.[16]

(3) Važeća (Rimski misali 1973. i 1980., Vlastiti iz 1990.)

Bože, po svetoj braći Ćirilu i Metodu prosvijetlio si slavenske narode. Daj da svim srcem prihvatimo tvoj nauk te budemo narod ujedinjen u pravoj vjeri i ispovijedanju tvoga imena.[17]

U prvoj se molitvi rad svete braće vidi se pod vidom jedinstva Kristove Crkve. Oni, iako rođenjem i odgojem Grci, vjerni su Rimskoj stolici, pa tako predstavljaju primjer kako se skladno može povezati Istok i Zapad. U molitvi se, što je u starini bilo uobičajeno, ističe njihov stupanj: ispovjedaoci i biskupi (iako je u stvarnosti samo Metoda bio biskup). Prozbeni dio molitve je stereotipan: vjernici, slaveći spomen svete braće mole da budu dionici njihovih zasluga.

Druga molitva izrijekom spominje (sve) slavenske narode. To je očito na tragu enciklike Grande munus. Budući da trenutno nisu svi slavenski narodi članovi jedne Crkve, spominjanje (svih) slavenskih naroda neizravno pretpostavlja molitvu za jedinstvo. I ovdje je prozbeni dio stereotipan: vjernici koji slave ovaj blagdan mole da se u nebu pridruže slavi svete braće.

Treća molitva spominje kako je rad svete braće prosvijetlio slavenske narode. U prozbenom se dijelu moli da svi prihvatimo pravi Božji nauk te budemo ujedinjeni u ispovijedanju Božjeg imena. I ovdje se blagdan svete braće uzima kao povod da se moli za jedinstvo Crkve, jer su ga oni svojim životom savršeno pokazivali i ostvarili.


b) Darovna


(1) Najstarija (Rimski misal 1842; Vlastiti iz 1885., 1919., 1932.)

Sanctorum Cyrilli et Methodi, Confessorum tuorum atque Pontificium, quaesumus, Domine, annua solemnitas pietati tuae nos reddat acceptos: ut per haec piae placationis officia et illos beata retributio comitetur, et nobis gratiae tuae dona conciliet.[18]

(2) Prethodna (Rimski misali poslije 1880.; Vlastiti iz 1967. i 1968.)

Molbe naše i prinos tvojih vjernika, molimo, Gospodine, pogledaj, da ti budu mili o blagdanu tvojih svetaca, a nama prizovu pomoć tvoga milosrđa.[19] 

(3) Važeća (Rimski misali 1973. i 1980., Vlastiti iz 1990.)[20]

Primi, Gospodine, darove koje ti puk tvoj prinosi o svetkovini tvojih svetih Ćirila i Metoda. Daj da ti omilimo iskrenošću srca.[21] 

(4) Missale Romanum iz 2002.

Respice, Domine, munera quae in commemoratione beatorum Cyrilli et Methodii maistati tuae deferimus, et praesta, ut signum fiant humanitatis novae in dilectionie caritatis tibi reconciliatae.[22]

Prve tri molitve su stereotipne i ne iznose ništa što bi bilo osobito baš za ovu svetkovinu:[23] Jednostavno se moli da Bog milostivo prihvati darove o blagdanu svojih svetaca, a vjernicima poda svoju milost. Osim toga, važeća molitva nije pripravljena baš za ovaj blagdan, nego je preuzeta iz zajedničkog slavlja pastira. Četvrta je molitva pripravljena za ovaj blagdan: u prozbenom dijelu moli da misni darovi budu znakom novog čovječanstva koje se s Bogom pomiruje u ljubavi.[24] Razumljivo je da je ova molitva sadržajnija, jer je i pisana baš za ovaj blagdan: svojim radom sveta su braća od poganskih Slavena učinili nova stvorenja, služeći im u poniznosti i, iznad svega, u ljubavi.


c) Popričesna


(1) Najstarija (Rimski misal 1842; Vlastiti iz 1885., 1919., 1932.)

Deus fidelium remunerator animarum, praesta: ut beatorum Cyrilli et Methodii, Confessorum tuaorum atque Pontificium, quorum venerandam celebramus festivitatem, praecibus indulgentiam consequamur.[25]

(2) Prethodna (Rimski misali poslije 1880.; Vlastiti iz 1967. i 1968.)

Molimo, svemogući Bože, da ti, koji si se udostojao dati nam nebeske darove, dadeš po zagovoru svetih svojih Ćirila i Metoda da preziremo zemaljske.[26] 

(3) Važeća (Rimski misali 1973. i 1980., Vlastiti iz 1990.)[27]

Obradovalo nas, Gospodine, tvoje spasenje što ga o svetkovini svetih Ćirila i Metoda, primismo s tvoga oltara. Tvojom dobrotom potaknuti danas slavimo početke svoje vjere i u svetima tvojim naviještamo čudesna tvoja djela.[28] 

(4) Missale Romanum iz 2002.

Deus, cunctarum Pater gentium, qui nos de uno pane et uno Spiritu participes efficis ac aeterni heredes convivii, in hac festivitate beatorum Cyrilli et Methodii benignus concede, ut tuorum multitudo filiorum, in eadem fide perseverans, unanimis regnum iustitiae et pacis aedificet.[29]

Prve su dvije molitve stereotipne: Moli se za dar oproštenja, odnosno da vjernici preziru zemaljske stvari. Treća molitva spominjući početke naše vjere (jer je i uzeta iz zajedničkog slavlja za utemeljitelje mjesnih Crkava) moli da u svetima naviještamo Božja djela.

Četvrta je molitva puno bogatija. Bog je Otac svi naroda (kako često govori Sveto pismo). Po jednom kruhu (i kaležu) postajemo jedno tijelo,[30] dioničari vječne baštine.[31] U prozbenom se dijelu moli da mnoštvo Božje djece ustraje u jednoj vjeri da bi jednodušno izgradili kraljevstvo pravde i mira.[32]

Kao što se vidi, ove dvije molitve iz Misala iz 2002. puno su bogatije i primjerenije ovome blagdanu, tako da se možemo nadati da će biti uvrštene u novo izdanje našeg Vlastitog misala.


3. Čitanja


Važeći Vlastiti misal ne donosi vlastita čitanja, nego upućuje na čitanja iz Zajedničkih čitanja za pastire (misionare) ili za svece i svetice. Zato navodimo čitanja koja se nalaze u prethodnom Vlastitom misalu iz 1967./68. Tekst je prema sadašnjem službenom prijevodu.[33]


a) Prvo čitanje


Dosadašnji Vlastiti misal imao je čitanje Heb 7,23-27 gdje se govori o Isusu kao Velikom svećeniku koji je jednom zauvijek prinio sama sebe, što nije prikladno za ovaj blagdan.[34] Čini nam se puno prikladnijim tekst iz Ef 4,1-7-11-13 koji govori i o jedinstvu vjernika, ali i o posebnim službama u Crkvi. Misionarsko djelovanje ćirila i Metoda znak je i primjer kako se može djelovati za jedinstvo Crkve u različitosti naroda i kultura:

Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima! A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. On i “dade” jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove


b) Evanđelje (Lc 10,1-9)[35]


U ono vrijeme: odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: “Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću. Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’

Evanđeoski odlomak govori o misijskom poslanju Crkve. Ćiril i Metoda su uza sve svoje ljudske sposobnosti prvenstveno ponijeli silnu ljubav prema Bogu koji ih je poslao i prema narodima kojima su bili poslani. Kao takvi, velik su primjer apostolskog rada, samoprijegora i istinske ljubavi prema jednoj i jedinstvenoj Kristovoj Crkvi. Svojim životom obilježili su svoje razdoblje, a i danas su poveznica Istoka i Zapada.


4. Zaključak


U velikoj mjeri zahvaljujući Strossmayeru, Crkva je ponovno otkrila iznimnu važnost života i djelovanja svete braće Ćirila i Metoda. Oni, rođeni i odgojeni na Istoku, otišli su na Zapad i sami su sebe predali za narode kojima su propovijedali. U isto su se vrijeme silno trudili ostati povezani sa Svetom Stolicom. Donijeli su i ostvarili najveću vrednotu evanđelja: jedinstvo i mir među narodima. U Europi i u svijetu razdijeljenima različitim interesima te među kršćanima koji već stoljećima nisu članovi jedne Crkve, ova dvojima velikana stoje kao uzor i zagovornici. Nije čudo da ih je Crkva ponovno otkrila, uzdigla i postavila suzaštitnicima Europe. Zajedno s ostalim slavenskim narodima mi možemo biti ponosni što smo na poseban način baštinici njihova apostolskog rada.


[1] U starom je to misalu bilo 7. srpnja. Zanimljivo je da u jednom starom mađarskom misalu iz 1771 g. navodi se datum slavljenja 11. ožujka, a za Poljsku taj isti blagdan 9. ožujka.

[2] Časoslov rimskoga obreda, 3, Vrijeme kroz godinu, KS, Zagreb, 1984., str. 1180. Velehrad se danas nalazi u Češkoj.

[3] Usp. Grande munus, lettera enciclica di Sua Santità Leone PP. XIII, u: http://www.vatican.va/holy_father/leo_xiii/encyclicals/documents/hf_l-xiii_enc_ 30091880_grande-munus_it.html

[4] Usp. Kateheza pape Benedikta XVI. na općoj audijenciji u srijedu , 17. lipnja 2009: http://www.vatican.va/holy_father/benedict_xvi/audiences/2009/documents/hf_ ben-xvi_aud_20090617_hr.html

[5] Npr. Missae propriae SS. Patronum Germaniae, Hungariae, Bohemiae, Poloniae, Styriae, Carinthiae, Moraviae, silesiae, partim Italiae nec non aliarum provinciarum, str. 25, u: Missale Romanum ex decreto sacrosanctum concilii Tridentini iussu editum S Pii V. Pontificis Maxim restitutumm, Clementis VIII. et Urbani VIII. auctoritate recognitum, cum missis sanctorum usque ad hanc diem per Summos Pontifices concessis, accurate suis locis dispositis, impressum, Viennae, 1842.

[6] Proprium Missarum dioecesium Bosnensis et Sirmiensis, Đakovo, 1885., str. [8]-[9].

[7] Proprium Missarum dioecesium Bosnensis et Sirmiensis, Đakovo, 1919., str. 5-6.

[8] Missae propriae dioecesis Bosniensis et Sirmiensis cum approbatione… Antonii Akšamović… editae, Turonibus Typis Mame Sanctae Sedis apostolicae et sacrae Rituum congregatione tipographorum, 193., str.26-27.

[9] Usp. npr. Missale Romanum ex decreto sacrosanctum concilii Tridentini iussu editum S Pii V. Pontificis Maxim restitutumm, Clementis VIII. et Urbani VIII. auctoritate recognitum, Ratisbonae, Romae Neo Eboraci & Cincinnati, sumptibus et typis Friderici Pustet, S. Sedis apost. et. S. Rit. Congr. Typographi, 1909., str. 510-512.

[10] Missae propriae dioecesis Diacovensis seu Bosniensis et Sirmiensis, Diacovae 1967., str. 26-28; Vlastite mise Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije, Đakovo, 1968., str. 26-28. Svjedočanstvo da su ove molitve preuzete iz tada važećeg misala nalazimo i u arhivu: Missa Ss. Cyrilii et Methodii p. 11 sumpta est e Missali Romano praeterquam classis, Credo et Praefatio propria, vidi: Vidi: Misae propriae dioecesis Diacovensis, str. 33-34, Arhiv biskupskog ordinarijata u Đakovu, br. 1300/1965., str. 35.

[11] Rimski misal obnovljen prema odluci svetog ekumenskog sabora Drugog vatikanskog a proglašen vlašću pape Pavla VI. Misni obrasci, KS, Zagreb, 1973., str. 58* i 164*.

[12] Rimski misal obnovljen prema odluci svetog ekumenskog sabora Drugog vatikanskog a proglašen vlašću pape Pavla VI., drugo hrvatsko izdanje izdano prema drugom tipskom izdanju, K, Zagreb, 1980., str, 519-520.

[13] Vlastiti misal Đakovačke i srijemske biskupije, Biskupski ordinarijat, Đakovo, 1990., str. 68. – 69

[14] Missale Romanum ex decreto Sacrosancti oecumenici concilii Vaticani II instauratum, auctoritaet Pauli PP. VI promulgatum, Ioannis Pauli PP. II cura recognitum, Editio typica tertia, Typis Vaticanis, 2002, str. 727.

[15] Ovo je novosastavljena molitva. Ne nalazimo je u drevnim liturgijskim vrelima. Usp. J. DESHUSSES B. DARRAGON (prir), Concordances et tableaux pour l’étude des grands sacramentaires, 1-6, Fribourg, 1982.; za Misal Pija V.: P. BRUYLANTS (prir.), Les oraisons du Missel Romain. Texte et Histoire, 2. Orationum textus et usus juxta fontes, Centre de Documentation et d’Information liturgiques Abbaye du Mont César, Louvain, 1952.

[16] Usp. latinski tekst: Omnipotens sempiterne Deus, qui Slavoniae gentes per beatos Confessores tuos atque Pontifices Cyrillum et Methodium ad agnitionem tui nominis venire tribuisti: praesta, ut, quorum festivitate gloriamur, eorum consortio copulemur. I ovo je novosastavljena molitva koju ne nalazimo u drevnim liturgijskim izvorima. Usp. J. DESHUSSES B. DARRAGON (prir), Nav. dj.; P. BRUYLANTS (prir.), Nav. dj.

[17] Usp. latinski tekst: Deus, qui per beatos fratres Cyrilum et Methodium Slavoniae gentes illuminasti, da cordibus nostris tuae doctrinae verba percipere, nosquae perfice populum in vera fide et recta confessione concordem. Usp. Missale Romanum ex decreto Sacrosancti oecumenici concilii Vaticani II instauratum, auctoritaet Pauli PP. VI promulgatum, Editio typica altera, Libreria editrice Vaticana, 1975., str. 529. Ovo je novosastavljena molitva, nadahnuta djelom Vita Constantini slavica, pogl. 18. Usp. A. DUMAS, Les sources du Missel Romain, 1,u: Notitiae 60(1971), str. 41. Hrvatski tekst slijedi prvo hrvatsko izdanje Misala: Rimski misal obnovljen prema odluci svetog ekumenskog sabora Drugog vatikanskog a proglašen vlašću pape Pavla VI. Misni obrasci, KS, Zagreb, 1973., str. 58*. Zanimljivo je da u ovom izdanju ovaj blagdan (prema Rimskom misalu) stavljen 14. veljače.

[18] Izvor ove molitve nalazimo u Gelazijevu sakramentaru br.813 (o spomenu sv. Marcella). Usp. L. MOHLBERG (prir.), Liber sacramentorum Romanae Aeclesiae ordinis anni circuli (Sacramentarium Gelasianum), Casa editrice Herder – Roma, 1981.

[19] Usp. latinski tekst: Preces nostras, quaesumu, Domine, et tuorum respice oblationes fidelium: ut tibi grata sint tuorum festivitate Sanctorum, et nobis conferant tuae propitiationis auxilium. Izvor ove molitve jest Gelazijev sakramentar br.1092.

[20] Molitva je preuzeta iz Zajedničkog slavlja pastira, br. 9: Za utemeljitelje mjesnih Crkava. Molitva je identična molitvi za spomen sv. Timoteja i Tita. Prijevod je, međutim, prema prvom izdanju misala: Rimski misal obnovljen prema odluci svetog ekumenskog sabora Drugog vatikanskog a proglašen vlašću pape Pavla VI. Misni obrasci, KS, Zagreb, 1973., str. 164*

[21] Usp. latinski tekst: Suscipe, quaesumus, Domine, munera populi tui, pro sanctorum tuorum N. et N. festivitate delata, et sincero nos corde perfice benignus acceptos. (Missale…, 1975, str. 701.)

[22] Ovo je novosastavljena molitva. Ne nalazimo je ni u starim vrelima, ni u prethodnom misalu, a u ovom se Misalu se nalazi samo na ovom mjestu (nije preuzeta iz zajedničkog slavlja). Usp. J. DESHUSSES B. DARRAGON (prir), Nav. dj.; P. BRUYLANTS (prir.), Nav. dj.

[23] To je razumljivo, jer su preuzete iz zajedničkog slavlja.

[24] Nadahnuće za ovu molitvu nalazimo u Ef 4, 22-24: da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.

[25] Izvor za ovu molitvu su Misal iz Avinjona s početka 14. st., Misal po zakonu Rimskog dvora iz 1474.

[26] Usp. latinski tekst: Quaesumus, omnipotens deus: ut, qui nobis munera dignaris praebere caelestia, intercedentibus sanctis tuis Cyrillo et Methodio, despicere terrena concedas. Molitva je novosastavljena. Dijelom je nadahnuta molitvama iz Veronskog sakramentara br. 34: L. C. MOHLBERG, (prir.), Sacramentarium Veronense, Herder editrice e libreria – Roma, 1978. i Gelazijeva sakramentara br. 1124: L. MOHLBERG (prir.), Liber sacramentorum…

[27] Molitva je novosastavljena i preuzeta iz Zajedničkog slavlja pastira, br. 9: Za utemeljitelje mjesnih Crkava. Prijevod slijedi prvo hrvatsko izdanje misala: Rimski misal obnovljen prema odluci svetog ekumenskog sabora Drugog vatikanskog a proglašen vlašću pape Pavla VI. Misni obrasci, KS, Zagreb, 1973., str. 164*.

[28] Usp. latinski tekst. Laetificet nos acceptum de altari salutare tuum, Domine, in sanctorum N. et. N. festivitate, qua, de tuis beneficiis solliciti, pretiosa fidei nostrae initia veneramur, et te in Sanctis tuis mirabilem praedicamus.

[29] I ovo je novosastavljena molitva. Ne nalazimo je ni u starim vrelima, ni u prethodnom misalu, a u ovom se Misalu se nalazi samo na ovom mjestu (nije preuzeta iz zajedničkog slavlja). Usp. J. DESHUSSES B. DARRAGON (prir), Nav. dj.; P. BRUYLANTS (prir.), Nav. dj.

[30] Usp. 1 Kor 10,16-17: Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha.

[31] Usp. 2 Pt 1,4: Time smo obdareni dragocjenim, najvećim obećanjima da po njima postanete zajedničari božanske naravi.

[32] Usp. predslovlje Krista Kralja svega stvorenja: …regnum iustitiae, amoris et pacis: Missale romanum… 2002., str. 499.

[33] Opet se očituje da su prethodna (vlastita) izdanja (uz skromne izdavačke mogućnosti) bogatija nego sadašnje.

[34] Jedina poveznica bi mogla biti riječ “Pontifex” koja se ovdje uzima za Krista, a u molitvi se Ćiril i Metoda spominju kao “potifices”

[35] Prethodna izdanja iz 1885. 1919., 1932. imala su tekst: Mt 24,42-47: Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi… Novi je odlomak  svakako prikladniji.