Petak, 17 rujna

Blagoslivljanje istospolnih zajednica


Mnoge države su legalizirale istospolne brakove. Crkva ih, dakako, ne odobrava, ali se otvara pitanje: Može li Crkva blagoslivljati takve zajednice?

Evo o tome službenog stajališta Crkve, objavljenog na talijanskom (Responsum della Congregazione per la Dottrina della Fede ad un dubium circa la benedizione delle unioni di persone dello stesso sesso) i više drugih jezika. S talijanskog preveo Velimir Blažević.


KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE

Odgovor Kongregacije za nauk vjere
na upit o blagoslivljanju zajednica osoba istog spola


Na postavljeno pitanje:
Raspolaže li Crkva vlašću podjeljivanja blagoslova zajednicama osoba istoga spola?

Odgovara se:
Niječno.

Objašnjavajuća napomena

U nekim crkvenim okruženjima šire se projekti i prijedlozi za blagoslivljanja istospolnih zajednica. Ne rijetko, takvi projekti se motiviraju iskrenom voljom da se prihvate i prate homoseksualne osobe, kojima se preporučuju putovi rasta u vjeri, „kako bi oni koji pokazuju homoseksualne sklonosti mogli imati nužne pomoći da shvate i ostvare u svome životu potpuno volju Božju“[1].

Na takvom putu, slušanje Božje riječi, molitva, sudjelovanje u crkvenim bogoštovnim činima i vršenje ljubavi mogu zauzeti važnu ulogu u cilju da se podrži nastojanje čitanja vlastite povijesti i  slobodno i odgovorno pristajanje na vlastiti krsni poziv, jer „Bog ljubi svaku osobu i tako čini Crkva“[2], odbacujući svaku diskriminaciju.

 Među crkvenim bogoštovnim činima jedinstvenu važnost zauzimaju blagoslovine, „sveti znakovi, kojima se, s određenim oponašanjem sakramenata, označuju i na zagovor Crkve postižu učinci, naročito duhovni. Po njima se ljudi raspoložuju da prime glavni učinak sakramenata i posvećuju se razne životne situacije“[3]. Katekizam Katoličke Crkve označava, zatim, da „blagoslovine ne podjeljuju milost Duha Svetog na način sakramenata; ipak, po molitvi Crkve pripravljaju za primanje milosti i čine raspoloživim za suradnju s njom“ (br. 1670).

Vrsti blagoslovina pripadaju blagoslovi kojima Crkva „poziva ljude da hvale Boga, potiče ih da traže njegovu zaštitu, te ih opominje da svetošću života zaslužuju njegovo milosrđe“[4]. Oni, k tome, ustanovljeni na određeni način kao oponašanje sakramenata, uvijek i prvenstveno proizvode duhovne učinke, koje primaju po molitvi Crkve“[5].

Posljedično, da bude koherentno s naravi blagoslovina, kada se zaziva blagoslov na neke ljudske odnose treba – osim ispravne nakane onih koji u njemu sudjeluju – da ono što se blagoslivlja bude upravljeno objektivno i pozitivno na primanje i izražavanje milosti, u funkciji Božjih planova utisnutih u stvaranju i potpuno objavljenih od Isusa Krista. Stoga su s biti blagoslova koje Crkva upućuje spojive  samo one stvarnosti koje su po sebi uređene da služe tim planovima.   

Zbog toga, nije dopušteno podjeljivati blagoslov odnosima, ili partnerstvima također stabilnim, koji uključuju spolnu praksu izvan braka (to znači, izvan nerazrješive zajednice jednog muškarca i jedne žene otvorene po sebi prenošenju života), kao što je slučaj zajednice između osoba istog spola[6]. Prisutnost pozitivnih elemenata u takvim odnosima, koje po sebi valja cijeniti i vrednovati, nije ipak u stanju da ih opravda i učini zakonitim predmetom crkvenog blagoslova, budući da se takvi elementi nalaze u službi zajednice koja nije po Stvoriteljevom planu.              

Osim toga, jer se blagoslovi nad osobama povezuju sa sakramentima, blagoslovi homoseksualnih zajednica ne mogu se smatrati dopuštenim pošto bi sačinjavali na određeni način oponašanje ili analogno upućivanje na zaručnički blagoslov[7], koji se zaziva na muškarca i ženu koji se ujedinjuju u sakramentu ženidbe, budući da „ne postoji temelj za izjednačavanje ili uspostavljanje analogija, ni daljnjih, između homoseksualnih zajednica i Božjeg plana o ženidbi i obitelji“[8].

Izjava o nedopuštenosti blagoslova zajednica osoba istoga spola nije, i ne namjerava biti, nepravedna diskriminacija, koliko pak ukazati na istinu bogoštovnog obreda i koliko duboko odgovara biti blagoslovina, onako kako ih Crkva razumijeva.

Kršćanska zajednica i pastiri su pozvani da osobe s homoseksualnim sklonostima prihvate s poštovanjem i obzirnošću, i neka znaju naći najprikladnije modalitete, sukladne s crkvenim naučavanjem, za naviještanje evanđelja u njegovoj punini. Ove, u isto vrijeme, neka prepoznaju iskrenu blizinu Crkve – koja moli za njih, prati ih, dijeli njihov hod kršćanske vjere[9] – i prihvate s iskrenom raspoloživošću njezine pouke.

Odgovor na postavljeno pitanje ne isključuje da se blagoslovi podjeljuju pojedinim osobama s homoseksualnim sklonostima[10], koje pokazuju volju da žive u vjernosti objavljenim Božjim planovima tako kako su predloženi od crkvenog učenja, ali izjavljuje da je nedopušten svaki oblik blagoslova koji smjera priznavanju njihovog sjedinjavanja. U tom slučaju, uistinu, blagoslov bi očitovao nakanu ne da povjeri zaštiti i pomoći Božjoj pojedine osobe, u smislu o kojem gore, nego da odobri i potakne izbor i praksu života koji ne mogu biti priznati kao objektivno upravljeni na objavljene planove Božje[11].

U isto vrijeme, Crkva podsjeća da sam Bog ne prestaje blagoslivljati svako od svoje djece koje putuje  ovim svijetom, jer za Njega „važniji smo od svih grijeha koje mi možemo počiniti“[12]. Ali ne blagoslivlja niti može blagoslivljati grijeh: blagoslivlja čovjeka grešnika, da prizna da je dio njegovog plana ljubavi i da se pusti da ga on promijeni. On uistinu „uzima nas kakvi smo, ali nas nikada ne ostavlja onakvima kakvi smo[13].   

Zbog gore navedenih motiva, Crkva ne raspolaže, niti može raspolagati vlašću da blagoslivlja zajednice osoba istoga spola u smislu naprijed shvaćenom.

Vrhovni svećenik Franjo, u tijeku audijencije udijeljene niže potpisanom sekretaru ove Kongregacije, upoznat je i dao svoj pristanak za objavljivanje gore rečenog odgovora na upit, uz priloženu objašnjavajuću napomenu.

Dano u Rimu, iz sjedišta Kongregacije za nauk vjere, 22. veljače 2021., na svetkovinu Katedre svetog Petra, apostola.

Luis F. Card. Ladaria, S.I.
Prefekt

✠ Giacomo Morandi
Nasl. nadbiskup Cerveterija
Sekretar


[1] Franjo, Post-sinodalna ap. pob.: Amoris laetitia, n. 250.

[2] Sinoda biskupa, Završni dokument XV. Redovite opće skupštine, n. 150.

[3] Drugi vatikanski sabor, Konst. Sacrosanctum Concilium, n. 60.

[4] Rimski obrednik uređen prema odluci Svetog ekumenskog sabora Drugog vatikanskog a proglašen vlašću Ivana Pavla II, Blagoslovi, Opće napomene, n. 9.

[5] Ondje, n. 10.

[6] Usp. Katekizam Katoličke Crkve, n. 2357.

[7] Zaručnički blagoslov, ustvari, upućuje na pripovijedanje o stvaranju, u kojem je Božji blagoslov nad čovjekom i ženom u relaciji na njihovo plodno sjedinjenje (usp. Post 1, 28) i na njihovo upotpunjavanje (usp. Post 2, 18-24).

[8] Franjo, Post-sinodalna ap. ap. pob.: Amoris laetitia, n. 251.

[9] Usp. Kongregacija za nauk vjere, pismo: Homosexualitatis problema sulla cura pastorale delle persone omosessuali, n. 15.

[10] Blagoslovi predstavljaju ustvari širok popis situacija za zazivanje Gospodnjeg blagoslova.

[11] Usp. Kongregacija za nauk vjere, pismo: Homosexualitatis problema sulla cura pastorale delle persone omosessuali, n. 7.

[12] Franjo, Opća audijencija 2. prosinca 2020., Katekeza o molitvi: blagoslov.

[13] Ondje.