Blažena Djevica Marija – uzor vjere i Majka Crkve

Unutar katoličke pobožnosti i učenja Katoličke Crkve, Blažena Djevica Marija, uz posebno štovanje koje ide samo Bogu, zauzima istaknuto mjesto, pa joj se tako znaju pridijevati različiti nazivi kako bi se istaknula njezina posebna uloga u povijesti spasenja. Ona je, naime, jedina od svih ljudi rođena bez ljage istočnoga grijeha, odnosno od svojega je začeća izuzeta i Bog joj je namijenio uzvišenu zadaću i poslanje – biti Majka Božjem Sinu. Pri tome je njezina sloboda u potpunosti bili očuvana pa je prihvaćanje toga Božjeg poziva poseban pokazatelj Marijine spremnosti i suradnje na Kristovu djelu otkupljenja. Treba imati u vidu da je dakako Krist jedini posrednik između Boga i ljudi, odnosno da smo otkupljeni samo njegovom žrtvom križa, ali i da je u tom djelu spasenja bitnu i nezamjenjivu ulogu odigralo i Marijino neka mi bude po riječi tvojoj. U tom smislu katolici ističu kako samo Bogu pripada obožavanje, ali i da je štovanje Blažene Djevice Marije i opravdano i važno, upravo zbog njezine uzvišene zadaće, kako se to i iščitava u Marijinu hvalospjevu (Veliča), gdje se kaže: odsad će me evo svi naraštaji zvati blaženom. Takav oblik štovanja Marije, koji je niži od štovanja Boga, a viši od štovanja ostalih svetaca, naziva se hiperdulija, a podrazumijeva dogmatsku stranu, odnosno učenje i definiranje istina o Blaženoj Djevici Mariji, zatim njezino čašćenje u liturgiji, te štovanje unutar pučke pobožnosti.

Iako Sveto pismo ne govori puno o Blaženoj Djevici Mariji, ipak se iz svetopisamskih tekstova može itekako iščitati njezina uzvišenost i temelj za štovanje, što je već jasno prepoznala prva Crkva, koja je upravo bila okupljena oko apostola u zajedništvu s Marijom. Prvi svetopisamski događaj koji govori o njezinoj posebnoj ulozi opisan je u navještenju anđela Gabrijela Mariji po kojem joj je nagoviješteno da će začeti po Duhu Svetom i roditi Sina Božjeg. Iako joj je, čini se, tada moglo biti tek kojih 12 ili 13 godina, Marija je spremno prihvatila Božju volju, izražavajući svoju neznatnost i zahvaljujući Bogu jer joj je iskazao toliku milost. Marija se spominje u Svetom pismu i kada je, trudna, išla u pohod svojoj također trudnoj starijoj rođakinji Elizabeti, majci Ivana Krstitelja, zatim opisuje u kakvim je okolnostima rodila Isusa u Betlehemu i kako je morala zbog Herodova pokolja nevine dječice, s Isusom i Josipom u Egipat, potom kako je bila žalosna dok je tražila dvanestogodišnjeg Isusa koji se bio izgubio, a pronašli su ga kako poučava u Hramu, spominje Blaženu Djevicu Mariju i kod opisa prvog Isusovog čuda u Kani Galilejskoj, kao i u nekim drugim zgodama, a svjedoči i da je ona stajala pod Kristovim križem, kao i da je bila okupljena s ostalim učenicima kada se sila Duha Svetoga spustila na blagdan Pedesetnice.

Na temelju svetopisamskih tekstova Crkva je tijekom stoljeća oblikovala svoje učenje o Blaženoj Djevici Mariji, koje se velikim dijelom može sažeti u ove četiri vjerske istine: da je ona Bogorodica, ona koja je rodila Sina Božjega, a istovremeno čovjeka (definirano na Efeškom saboru 431. god.), da je vazda Djevica (definirano na Lateranskom saboru 649. god.), da je Bezgrešno začeta, tj. izuzeta od istočnoga grijeha (kao dogmu, proglasio papa Pio IX. 8. prosinca 1854. god.), te da je na nebo uznesena (papa Pio XII. proglasio dogmu 1. studenoga 1950. god.).

Imajući u vidu takav nauk, Crkva je tijekom povijesti uvela veći broj blagdana posvećenih Blaženoj Djevici Mariji, a neki od značajnijih su: Marija Bogorodica (1. siječnja), Navještenje Gospodinovo ili Blagovijest (25. ožujka), Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo ili Velika Gospa (15. kolovoza), Rođenje Blažene Djevice Marije ili Mala Gospa (8. rujna), Ime Marijino (12. rujna) i Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije (8. prosinca). Uz njih se mogu spomenuti i: Gospa Lurdska (11. veljače), Majka dobrog savjeta (26. travnja), Gospa Fatimska (13. svibnja), Marija Pomoćnica (24. svibnja), Pohod Blažene Djevice Marije (31. svibnja), Marija – Majka Crkve (na Duhovski ponedjeljak), Bezgrešno srce Marijino (subota nakon druge nedjelje poslije Duhova), Majka Božja Bistrička (13. srpnja), Gospa Karmelska (16. srpnja), Gospa Snježna (5. kolovoza), Blažena Djevica Marija – Kraljica (22. kolovoza), Gospa Žalosna (15. rujna), Gospa od Otkupljenja (24. rujna), Blažena Djevica Marija od Krunice (7. listopada), Prikazanje Blažene Djevice Marije u Hramu (21. studenoga), Gospa Loretska (10. prosinca), Naša Gospa od Guadalupe (12. prosinca) itd. Osim toga, Blaženoj Djevici Mariji su posvećeni mjeseci svibanj i listopad, a štovanje kroz to vrijeme naziva se svibanjske, odnosno listopadske pobožnosti.

Tijekom povijesti nastala su i mnoga marijanska svetišta, od kojih među poznatija u svijetu spadaju: Lourdes, Fatima, Loreto, Guadalupa, Częstochowa itd., dok ih u Crkvi u Hrvata ima preko 100. Od hrvatskih marijanskih svetišta mogu se spomenuti Marija Bistrica, Trsat, Sinj, Aljmaš, Voćin, Ilača, Krasno, Dragotin, Pleternica, Pojišan, Vepric, Olovo, Komušina, Hrasno, Tekije itd.

Postoji i više marijanskih molitava koje se mole u liturgiji i unutar pučke pobožnosti. Osim Zdravo Marijo, mogu se spomenuti Zdravo Kraljice, Veliča, Anđeo Gospodnji, Pod obranu se tvoju, Rajska kruno, Slavna Majko Spasitelja, Kraljice neba, Litanije lauretanske itd. Također, i smisao pobožnosti križnog puta vodi nas da zajedno s Blaženom Djevicom Marijom oplakujemo pregorku Isusovu muku pa nas i ta molitva potiče da razvijamo pobožnost nasljedujući Bezgrešno srce Marijino.

Posebno njegovana među vjerničkim pukom je molitva krunice. Uobičajeno je da se radosna otajstva mole ponedjeljkom i subotom, žalosna utorkom i petkom, slavna srijedom i nedjeljom, a otajstva svjetla četvrtkom. Krunica se moli tako da se najprije, držeći križ ružarija, izmoli Vjerovanje, potom se na prvo zrno izmoli Oče naš, te na tri naredna zrna slijede ovi zazivi, nakon Zdravo Marijo:

1. Koji neka nam umnoži vjeru.
2. Koji neka nam učvrsti ufanje.
3. Koji neka nam usavrši ljubav.

Na narednom zrnu se moli Slava Ocu, a potom na “medaljici”, koja je stjecište ostalih zrna, moli se Oče naš. Potom slijede po deset Zdravo Marija i njihovih zaziva, a na kraju svakog se na zasebnom zrnu moli Slava Ocu (s ovim ili sličnim dodatkom: O, moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od ognja paklenoga i dovedi u nebo sve duše, osobito one kojima je najviše potrebno tvoje smilovanje) te na istom i Oče naš. Sami zazivi ovise o otajstvu krunice koje se moli, odnosno svako od otajstava podijeljeno je po ovim zazivima:

Radosna otajstva:

1. Koga si, Djevice, po Duhu Svetom začela.
2. Koga si, Djevice, Elizabeti u pohode nosila.
3. Koga si, Djevice, rodila.
4. Koga si, Djevice, u hramu prikazala.
5. Koga si, Djevice, u hramu našla.

Žalosna otajstva:

1. Koji se za nas krvavim znojem znojio.
2. Koji je za nas bičevan bio.
3. Koji je za nas trnjem okrunjen bio.
4. Koji je za nas teški križ nosio.
5. Koji je za nas raspet bio.

Slavna otajstva:

1. Koji je od mrtvih uskrsnuo.
2. Koji je na nebo uzašao.
3. Koji je Duha Svetoga poslao.
4. Koji je, tebe Djevice, na nebo uzeo.
5. Koji je, tebe Djevice, na nebu okrunio.

Otajstva svjetla:

1. Koji je na rijeci Jordan kršten bio.
2. Koji nam se na svadbi u Kani objavio.
3. Koji nam je kraljevstvo Božje navijestio i na obraćenje nas pozvao.
4. Koji se na gori preobrazio i svoju nam slavu objavio.
5. Koji nam se u otajstvu euharistije darovao.

Unutar bogoslužja i pučkih pobožnosti postoji i veliki broj marijanskih pjesama, od kojih među najpoznatije spadaju: Čuj nas Majko, O mila Majko nebeska, Lijepa si lijepa, Djevice nevina, Sred te se pećine, Hoćemo Boga, Kraljice svete krunice, Ljiljane bijeli, Majko Božja Bistrička (Aljmaška…), Marijo, svibnja Kraljice, O, Marijo mila, O divna Djevice, Zdravo budi Marijo, Zdravo Djevo itd.

Toliko bogatstvo u štovanju Blažene Djevice Marije pokazuje kako ona zaslužuje posebno mjesto i kako ju vjernici doživljavaju kao svoju Majku i najizvrsniji uzor u vjeri. Samo je ona od svih ljudi bila odabrana imati čast postati Majkom Spasiteljevom i to je svoje poslanje u potpunosti ispunila, a svojom poslušnošću pridonijela našem otkupljenju. Zato se njoj rado utječemo tražeći njezin zagovor i razumijevajući kako je ona posrednica i naša zagovornica kod Boga.

---

Svi nastavni materijali za 2. razred SŠ