Blaženuj vječno u Bogu! Proslov Pismima pape Ivana Pavla I.
U povodu beatifikacije Albina Lucianija (1912.-1978.), pape Ivana Pavla I., 4. rujna 2022. Prije 25 godina u hrvatskom prijevodu T. Klarića (Zagreb, Moderna vremena, 1997.) izišla su njegova Pisma – Illustrissimi, koja je svojedobno kao mletački patrijarh pisao povijesnim i suvremenim osobama. Na zamolbu prevoditelja knjigu sam popratio ovim predgovorom.
Sveti Oče,
moj nekadašnji učenik iz dubrovačke gimnazije pozvao me da napišem proslov Tvojim Pismima – Illustrissimi koja si kao kardinal i mletački nadbiskup slao raznim povijesnim uglednicima, naslovljenim Illustrissimi. Pisma si izvorno objavljivao svakoga mjeseca u padovanskom franjevačko-konventualskom glasilu Messaggero di Sant’Antonio, a spomenuti učenik kasnije ih je prevodio na hrvatski te po nekim našim listovima i časopisima objavljivao. Kao što su Tvoja pisma uvezana u jednu knjigu i u više izdanja, slično je naumio i Tvoj prevoditelj u Hrvatskoj. On bi želio da se u teološko-pastoralnom obliku iznese koja riječ čitateljima, pretpostavljajući da će ih biti ponajviše iz crkvenih stanova i kuća. Nisam se skanjivao prihvatiti sugestiju. A i kako bih? Ali ne bih se držao teološko-pastoralnoga motrišta, nego Ti jednostavno i spontano pišem pismo kao što si i Ti napisao tolikima.
Kada sam se prije nekoliko godina našao u jednoj njemačkoj bolnici, naišao sam na Tvoj bestseller na njemačkom jeziku Ihr ergebener… – Vaš odani… – tako su Nijemci preveli Tvoje Illustrissime. Dade mi ga, taj bestseller, jedan liječnik, protestant. Očito si i liječnike zainteresirao za svoja Pisma. I protestante! Knjigu sam pročitao s radošću, što se ono kaže, tijekom deset dana bolničarenja. Meni se čini da onaj liječnik, dr. Tilman Hilber, daje Tvoja Pisma svim svojim pacijentima iz zdravstvenih razloga, da se duševno osvježe i nasmiju. Vratio sam se u Rim oporavljen i lijekovima i Pismima i nabavio Tvoju knjigu na izvornom talijanskom. Tvoji su me Illustrissimi poticali da Ti i prije napišem Pismo zahvalnosti kao svomu učitelju, i bez ovoga poziva svoga učenika. Sada to doista ne mogu odgađati.
Ne znam što me više oduševilo: ljepota jezika i izraza, Tvoj književni stil, oblik Pisama, s jedne strane novinarski lagan, a, s druge, teološki ozbiljan, ili metoda modernoga poučavanja i evangelizacije. Tvoja načitanost, pamćenje i sveobuhvatnost tematike učinili su Te prikladnim i čitanim suvremenim apostolom, novim navjestiteljem.
Uzeo si jednostavan oblik obraćanja starima, srednjovjekovnima, modernima, uopće poznatim svijetlim likovima ljudske povijesti, Illustrissimima, združujući vješto i umješno ondašnje ozračje s današnjim. Zacijelo si vjerovao da će čovjek lakše posegnuti za osobnim toplim pismom, nego za službenim hladnim dopisom. Broj čitatelja ovih Tvojih Pisama i onih Tvojih nadbiskupskih okružnica nikada ne će biti isti. U prisnim se pismima ne iznose toliko službeni stavovi koliko se otkriva izvorna puna duša i bogato srce: ima tu i prijateljskog oslovljavanja i ljudskih pitanja, i slike, i više svježa srca nego suhoparne logike, s puno srdačnosti. I konačno s vlastitim su potpisom. Uostalom, zar Pavlova, Petrova, Jakovljeva ili Ivanova Pisma pojedinim osobama ili zajednicama nisu postala pravim Svetim Pismom, što sami nikada nisu ni slutili. I zar sve sedamdeset i tri biblijske knjige ne nazivamo Svetim Pismom, pisanom porukom koju je Otac nebeski preko zemaljskih poštara uputio sinovima ljudskim?
Ti pišeš prigodno, u povodu kakva jubileja, obljetnice, iskrsla problema, filma, festivala, nekoga medijskoga događaja, onoga za čim se svijet toga mjeseca najviše povodio, a što su televizija, radio ili dnevnici senzacionalno registrirali. I evangeliziraš li, evangeliziraš. Moderno, evanđeoski, književno, ne zaboravljaš čak ni krilatice svoga vremena: „kulturnu revoluciju“, Beatlese, „smrt Božju“.
Svakom se svom naslovniku predstavljaš, bilo da kažeš kako si o njemu čuo, bilo da si nešto iz njegova života ili djela pročitao (obično nešto antologijsko, što je noble i nobelovsko). Na taj način zahvatiš u srž naslovnikova problema, uspoređujući to s današnjim vremenom i zaključiš s nekim uzdignućem pameti u providnost, u pouzdanje, u povjerenje u Boga, koji sve uzdržava i svima nama ravna. Ti zapravo obrađuješ svoga sugovornika, usmjerujući žarište svoga umnog aparata na neku scenu, detalj, iskricu ili rečenicu koja Ti postaje pokretačem razmišljanja i zaključivanja o božanskome.
Dotičeš gotovo sva užarena pitanja suvremena svijeta: ljudskoga rada (pismo Dickensu), potrebna odmora (Pavlu đakonu), čovjekove isprazne umišljenosti i ispravne mjere (Twainu), pravde na ovome svijetu (Chestertonu), ispraznosti ženske mode (carici Mariji Tereziji). Govoriš o bolesti, lijeku i temperamentu (Hipokritu), o ulozi filma (Goetheu), o patnji (a komu o tome ne pišeš?), o katekizmu vjere (Dupanloupu), o neugasivoj nadi (Péguyu), o vjernoj ljubavi (Penelopi, koja danju sukno tka, a noću ga para, da bi dočekala svoga lutajućeg Odiseja), o ispravnu poimanju rodoljublja (Hoferu), o borbi protiv oholosti (Davidu).Tu si izrekao jednu veliku misao, koju ne mogu stavljati u zagrade. Kada nam ljudi kade ili nas kude – govoriš to kao biskup – valjalo bi imati na pameti ovu Tvoju neobičnu sliku: „Kad mi se iskaže neka pohvala, osjetim potrebu da se usporedim s magarcem koji je Krista nosio na Cvjetnicu. Pa kažem sebi: da se magarac uzoholio čuvši pljesak mnoštva, pa počeo – magarac kakav jest – zahvaljivati lijevo i desno naklonima poput kakve primadone, koliko bi veselja izazvao!“ Pišeš o kajanju i oproštenju grijeha (Petrarki). Tu isto tako imaš jednu duboku misao. Svaki dan molimo: Sveta Marijo, moli za nas grješnike…; Oče naš… otpusti nam duge naše…; Jaganjče Božji…, smiluj nam se, ali to činimo prilično površno i neuvjerljivo. A kada bi nam to netko drugi kazao, raspalili bismo se i dokazivali da to nije točno… Time bismo natovarili grijeh na grijeh. Ali Tebi se, očito, najviše sviđa sv. Franjo Saleški, biskup i crkveni naučitelj. Nanizao si mnoštvo njegovih izreka u svojim Pismima. U malo kojemu ga nisi spomenuo. Naravno, i njemu si poslao Pismo, onako od srca, kao najvjernijemu prijatelju.
Ne mogu propustiti reći da si se, nakon što su se na Tvoja Pisma bili zaredali osvrti s raznih strana, napokon javio četrdesetim Pismom Kristu Gospodinu. Tu si prikazao život Isusov prema njegovim kratkim rečenicama, sloganima, lozinkama, činjenicama. Vjerni učenik božanskom Učitelju.
Kada su Te kao uzoritoga iz Mletaka uzoriti kardinali birali u konklavi za Namjesnika Učiteljeva dana 26. kolovoza 1978., čini se da su neki od njih imali Tvoju knjigu Illustrissimi (Padova, 1976.), drugi drugo izdanje 1977., treći treće izdanje 1978. Znali su da si bio u 66. godini svoga života, da si proživio 43 godine čista svećeništva, 11 godina biskupstva, 9 godina nadbiskupstva, a od toga 5 godina kardinalstva u Mlecima. U Pismima si se predstavio tako otvoren i svestran za sva vremena i sve teme i probleme. Iz knjige su kardinali mogli uočiti Tvoj osjećaj za osobu, za povijest, za vrijeme, za činjenice, za ona tri goruća ovozemna pitanja: Tko sam? Odakle dolazim? i Kamo idem? Nudio si jasne odgovore, one božanske, Isusove. Vidjeli su kardinali kako shvaćaš stvarnost, kakva rješenja daješ. I svi su mogli reći: To je pravi čovjek na pravome mjestu u pravi trenutak! Stoga nije bilo nikakvo čudo da se odmah prvih dana glasovanja izvio bijeli dim iz vatikanskoga dimnjaka i da su se čule riječi: Habemus Papam qui nomen sibi imposuit Johannes Paulus – Imamo Papu koji je uzeo ime Ivan Pavao! Upravo se svijet poveselio zbog sretna izbora. Ali trideset i trećega dana Tvoga pontifikata, na Miholjdan 1978., pronije se svijetom crni dim: Preminuo nam papa Ivan Pavao. U Božje ruke, Sveti Oče, o kojima si tako lijepo pisao u svojim Pismima!
Ako je nomen omen – ime po sebi neki nagovještaj – onda Tvoje ime i prezime nose lijepe oznake. Albino uključuje u sebi riječ Alba – Zora, a Luciani Luce – Svjetlo. Ti si to bio ne samo svojim imenom i prezimenom, nego i perom i životom: Svijetli i Presvijetli u punom smislu riječi Illustrissimo! I svima nama treba što više Božje zore i Božjega svjetla u ovim našim zemaljskim mrakovima i tunelima. Ti si nam toga svjetla ostavio i svojom osobom i svojim Pismima.
Hvala Ti što si u svojoj knjizi donio obilje poslovica, poruka, preporuka i savjeta. Pun si duhovitosti i domišljatosti. Kako i ne bi kada si pun duhovnosti. Zahvaljujem Ti na tolikim srdačnim pismima i umnim mislima i iskreno Te pozdravljam: Blaguj i blaženuj vječno u Bogu!
I sjeti nas se svojim zagovorom kod Boga, kao što si mnogima pomagao svojim Pismima dok si hodao po zemlji. Napose ne zaboravi svoga prevoditelja, koji je uložio podosta truda da Te približi hrvatskomu čitatelju!
