Bogojavljenje – nacrt za homiliju
Uvod i pokajnički čin
Današnji blagdan uglavnom svi zovemo Sveta Tri Kralja i jedva da se čuje službeni naziv: Bogojavljenje. Ovaj naziv i na crkvenom Zapadu i Istoku upućuje na otajstvo Krista koji se objavio ne samo jednom narodu, nego svim narodima, a čiji su predstavnici upravo ti mudraci s istoka. Naznaka je to kasnijeg Isusovog djelovanja i djelovanja njegove Crkve koja se širi i raste po cijelome svijetu. Htjeli bismo ovu evanđeosku poruku spremno čuti i s vjerom prihvatiti. Zato ćemo zamoliti Gospodina da nas oslobodi od svake naše sebičnosti i zatvorenosti.
- Gospodine, ti si stvorio svakoga čovjeka i svi su ljudi tvoja ljubljena djeca. Gospodine, smiluj se!
- Kriste, tebi su se poklonili mudraci s istoka i po njima ti se klanjaju svi narodi svijeta. Kriste smiluj se!
- Gospodine, ti i nas pozivaš da svakoga čovjeka gledamo tvojim dobrostivim očima. Gospodine, smiluj se!
Nacrt za homiliju
Od početka čovječanstva ljudi su se udruživali u obiteljske i plemenske zajednice i poistovjećivali su se sa svojom skupinom. To je poticalo duh natjecanja u odnosu na druge i duh zajedništva u odnosu na vlastite skupine. I u našem su narodu poznate šale i nadmetanja između pojedinih sela ili pojedinih krajeva i sve to može biti dio zanimljivog folklora i narodnih običaja. Međutim koji puta to znade i prijeći neke granice, tako da se ljudi isuviše zatvaraju u svoje skupine a one druge gledaju s nepovjerenjem, pa čak i neprijateljstvom. Božja nam riječ danas višestruko govori upravo o tome kako se trebamo otvarati i drugim ljudima, baš kao što Bog svoju ljubav ne krati ni jednom čovjeku.
Izdaleka
U prvom čitanju (Iz 60, 1-6) prorok slavi grad Jeruzalem u koji se vraćaju prognanici, ali po Božjem nadahnuću prorok vidi Jeruzalem kao mjesto gdje će se stjecati svi narodi, svi ljudi koji Boga traže iskrena srca. Veli prorok svetom gradu Jeruzalemu: “A tebe Gospodin obasjava, i slava se njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi i kraljevi k sjaju zore tvoje”. Za starozavjetne Židove bila je ovo čudesna najava. Iako su oni stvarno bili izabrani Božji narod, iako je Bog njima po prorocima progovarao onako kako nije ni jednom drugom narodu, ipak se Božja riječ i Božje spasenje ne iscrpljuje samo u tome narodu. Grad Jeruzalem kao znak pravog bogoštovlja stjecište je svih bogotražitelja, svih Božjih ljudi, svih ljudi dobre volje iz svih mogućih naroda iz svih mogućih vremena. Valja napomenuti da ovaj biblijski nauk nije baš u potpunosti “sjeo” ondašnjim Židovima, jer nisu mogli tako lako razumjeti da bi Bog jednako primao i one koji nisu Abrahamovog roda. To je ona vječita napast samozatvaranja.
Pogani su subaštinici
U poslanici Efežanima (Ef 3, 2-3a.5-6) ovaj se nauk jako naglašava. Veli Pavao: “Objavom mi je objavljeno Otajstvo koje ne bi objavljeno sinovima drugih naraštaja. Ono je sada u duhu objavljeno svetim Kristovim apostolima i prorocima: da su pogani subaštinici i ‘sutijelo’ i sudionici obećanja…” Kad se veli “pogani”, misli se na ne-židove. Prva je Crkva u potpunosti shvatila, prihvatila i provodila načelo da više ne treba biti nikakve razlike među ljudima, bez obzira je li netko Židov ili nije, je li netko bogat ili siromašan, je li netko muško ili žensko, je li netko rob ili slobodan čovjek. Evanđelje je otvoreno svakome čovjeku i svakome ga je čovjeku prva Crkva i naviještala. Nije to bilo uvijek lako ni u prvoj Crkvi. Bilo je i trvenja i nadmetanja i nerazumijevanja, i nepoštovanja jednih od drugih, ali su apostoli ustrajavali u tome nauku da ne smije biti razlika. NA tome se svakako i temelji veliki uspjeh i širenje prve Crkve.
Otvoriše svoje blago
Evanđelje nam donosi lijepo izviješće o mudracima s istoka (Mt 2, 1-12). Oni su prevalili dug i naporan put da pronađu novorođenog Isusa. Zanimljivo je da su se djetetu Isusu poklonili samo pastiri, oni najsiromašniji i najprezreniji u židovskom društvu i ovi mudraci – potpuni stranci. I evo, upravo ti mudraci otvaraju svoje blago i daruju Isusu zlato, tamjan i smirnu, daju mu simbolične darove koji označavaju ono što Krist jest i ono što će od njega biti. Znamo da zlato označava Krista kao velikog kralja, tamjan kao pravoga Boga, s smirna onu pomast kojom je bilo pomazano Isusovo mrtvo tijelo. Pol tim su darovim mudraci pokazali da su razumjeli ono što su apostoli shvatili tek nakon silaska duha Svetoga. Doista su ti mudraci, stranci svojom vjerom i mudrošću mogli postidjeti sve pismoznance u Izraelu.
Mi u Crkvi – otvoreni ili zatvoreni?
Važna je to poruka danas za nas i za cijelu Crkvu. Naša je Crkva katolička, a to u prijevodu s grčkog doslovno znači “sveopće”, tj. otvorena svakom čovjeku dobre volje bez obzira na podrijetlo, na njegovu prošlost, na društveni ugled, bez obzira na bilo kakve podjele kojima se mi ljudi dijelimo. Kristovo evanđelje i njegovo spasenje jednostavno ne poznaje granice. Međutim, iako mi pripadamo upravo toj katoličkoj, dakle, sveopćoj Crkvi, ipak smo i mi skloni i podjelama i isključivostima. Današnji nas blagdan poziva i opominje da se riješimo svih podjela i svih isključivosti. Takav stav nema nikakve veze s evanđeljem. Zato ne želimo dopustiti da gledamo tko je u Crkvi od jučer, a tko od rođenja, tko je školovan, a tko nije, tko je muško a tko žensko, tko daje velike doprinose Crkvi, a tko ne, tko je u Crkvi svećenik ili redovnik, a tko ne… Svi smo djeca Božja, a boga doista ne možemo zadiviti ni svojom naobrazbom, ni svojom ljepotom, ni svojim bogatstvom, ni svojim spolom ni svojom službom u Crkvi. Čovjek gleda što je izvana, a Bog gleda ono što je u srcu i samo tako sudi čovjeka.
Krist se rodio za svakoga od nas i za svakoga čovjeka ponaosob. Njemu se klanjaju nebo i zemlja. Neka nam dade mudrosti, dobrote i ljubavi da mu se i mi klanjamo zajedno sa svim ljudima dobre volje.
