Bogojavljenje – nacrt za homiliju

Čitanja: Iz 60,1-6; Ps 72,1-2.7-8.10-13; Ef 3,2-3a.5-6; Mt 2,1-12

Nekako je u našoj naravi da stvaramo određene skupine. Tu je, u prvom redu obitelj, ona uža i šira. Osjeća se također i svijest pripadnosti određenoj gradskoj četvrti, određenom naselju. Snažan je i često simpatičan i određeni “lokalpatriotizam”. S druge se strane baš ne ponosimo nasilničkim skupinama. Istina je: pripadnost određenoj skupini može biti izraz naše kulture, ali i povod sukobima i neljudskom ponašanju. Današnji nas blagdan i Božja riječ između ostaloga poučavaju da pripadnost određenoj zajednici za pravog Božjeg čovjeka ne znači zatvaranje od ostalih, nego naprotiv međusobno obogaćivanje svih.

Današnje je drugo čitanje iz Poslanice Efežanima. Bila je to kršćanska zajednica sastavljena od različitih naroda, baš kao što su veći gradovi u ondašnjem Rimskom carstvu uglavnom i bili kozmopolitski. Od samih početaka, naime, pojavila se određena napetost među kršćanima. Mnogi su se Židovi pokrstili, nazvani kasnije judeokršćani. Oni su bili svjesni da je Isus Mesija, obećan od davnine židovskom narodu. Židovi su bili nositelji Božjih obećanja, baš kao što Pavao u drugom jednom spisu veli:

Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove (Rim 9,5).

I gle, sad se javljaju nežidovi, pogani, oni koji nemaju nikakve proročke tradicije, koji nisu bili baštinici Svetoga pisma ni Saveza. I oni se krste, postaju članovi Crkve kao i judeokršćani. I tako se javlja netrpeljivost i razdijeljenost u prvoj Crkvi. Zato se u današnjem drugom čitanju veli:

Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas: objavom mi je obznanjeno otajstvo, (…) koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima: da su pogani subaštinici i “sutijelo” i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju.

Upravo to. Bog se ne želi zamarati tko je bio što, odakle dolazi i kakav je život prije provodio. Bog po Isusu u Duhu Svetome poziva čovjeka na obraćenje sada, u ovome trenutku. Tako je i Isus postupao. Pohvalio je vjeru rimskoga satnika, prihvaćao je carinike i grešnike, za apostole je uzeo obične ljude iz puka, a ne nekoga od farizeja i pismoznanaca…

O tome nam govori i današnji blagdan. Prvi su se novorođenom Isusu poklonili pastiri, koji su bili na dnu ondašnje društvene ljestvice. I onda su došli mudraci, s istoka, dakle, stranci, nežidovi. Bog ne gleda tko je tko, nego gleda u srce čovjekovo.

Za nas je poruka jasna. Naći ćemo se kao protivnici Božji i Isusovi, budemo li s prezirom gledali na čovjeka zato što pripada drugoj skupini, zato što je drugačiji, zato što se ne uklapa u neke naše okvire, zato što se nekidan krstio, zato što mu je otac ovaj ili onaj, zato što je iz miješanog braka, zato što mu je stric kriminalac, zato što je još do jučer bio sasvim drugačiji.

Smijemo li suditi ljudsko srce, smijemo li stavljati u pitanje Božje milosrđe?

Mudraci su došli s istoka. Dao Bog da svi narodi: s istoka i zapada, sa sjevera i juga dospiju do Božjeg kraljevstva i do Božjeg Lica.