Bogoslužje Velikoga tjedna
Promjene prema Trećem izdanju Rimskog misala
Treće tipsko izdanje Rimskog misala iz 2002. donosi mnoge novine u odnosu na prva dva izdanja iz 1970. i 1975. koji se međusobno tek neznatno razlikuju. Dogodilo se – iz različitih objektivnih i subjektivnih razloga – da su se prijevodi ovog izdanja misala razmjerno kasno počeli pojavljivati. Tako je talijanski prijevod izišao tek 2020., dakle, osamnaest godina poslije tipskog izdanja. Evo, uskoro ćemo slaviti obrede Velikoga tjedna. Zbog toga bismo htjeli ovdje ukazati na neke novine u bogoslužju Velikoga tjedna prema spomenutom tipskom izdanju iz 2002.[1] Te odredbe, naime, vrijede, ali su u nas nepoznate, jer mi još uvijek nemamo hrvatskog prijevoda trećeg tipskog izdanja. Naš je sadašnji prijevod nastao na osnovu drugog tipskog izdanja iz 1975. Po sebi bismo, dakle, te novine mogli uvrstiti u slavlja Velikoga tjedna. Prikazat ćemo ono što je novo i što se razlikuje od obreda kako stoji u našem važećem misalu, odnosno u našem važećem izvatku „Veliki tjedan“.[2] U daljnjem ćemo tekstu za Treće tipsko izdanje iz 2002. uzimati termin „Novi misal“, a za važeće hrvatsko izdanje iz 1990. „Važeći misal“.
1. Cvjetnica
U Novom misalu našli smo šest novina kojih nema u Važećem misalu. Navodimo ih kurzivom. Na početku ophoda, nakon što se otpjeva antifona „Hosana Davidovu sinu“, svećenik započne službu znakom križa govoreći „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga“. Kod navještaja evanđelja o svečanom Kristovu ulasku može se kaditi. U procesiji đakon svečano nosi evanđelistar. U crkvi se misa može – ako je zgodno – započeti s „Gospodine, smiluj se“. Na koncu mise umjesto uobičajenog blagoslova kaže se molitva nad narodom (koje nema u Važećem misalu).
2. Veliki ponedjeljak, utorak i srijeda
Na koncu mise može se po volji umjesto uobičajenog završnog blagoslova uzeti molitva nad narodom (koje nema u Važećem misalu).
3. Veliki četvrtak
Rubrika izrijekom veli da se danas zabranjuju sve mise bez naroda.
a) Misa posvete ulja
Za misu posvete ulja u Novom misalu izrijekom stoji da se po običaju bolesničko ulje blagoslivlja poslije euharistijske molitve, dok se blagoslov katekumenskog ulja i posveta krizme slavi poslije pričesti. Napominje se ipak da se iz pastoralnih razloga ovi blagoslovi i posveta mogu slaviti na koncu bogoslužja riječi, kako to i stoji u Rimskom pontifikalu iz 1971.[3] te u Biskupskom ceremonijaru još od 1984.[4]
Izrijekom se kaže da biskup ima homiliju na osnovu čitanja u bogoslužju riječi u kojoj puku i prezbiterima progovara o svećeničkom pomazanju.
Na koncu se kaže da primanje ulja u pojedinim župama može biti prije mise Večere Gospodnje ili, prema potrebi, u neko drugo vrijeme.
b) Napomene uz Sveto trodnevlje
Novi misal napominje da se otajstva Svetoga trodnevlja imaju najsvečanije slaviti. Naglašava se svetost posta na Veliki petak, a po mogućnosti bilo bi dobro post produžiti i na Veliku subotu, da bi vjernici s većim poletom duše mogli slaviti Vazmeno bdjenje.
Za ovo slavlje potreban je dostatan broj poslužitelja laika koji prethodno trebaju biti valjano i poučeni o tome kako se pojedino slavlje ima odvijati. Važno je da i pjevanje bude valjano pripravljeno. Pastiri sa svoje strane trebaju puku tumačiti značenje pojedinih obreda i tako im pomoći da plodonosnije sudjeluju u samom slavlju.
Slavljenje Svetog trodnevlja ima biti u stolnim i župskim crkvama, kao i u onima gdje ima dovoljan broj poslužitelja i u kojem sudjeluje veći broj vjernika. Dolikuje da se manje zajednice vjernika pridruže većoj (župskoj) zajednici da bi slavlje bilo dostojanstvenije.
c) Misa večere Gospodnje
Četiri su novosti u odnosu na Važeći misal. Novi misal kaže da se oltar ima umjereno ukrasiti cvijećem kako to odgovara ovome slavlju. Nadalje, podsjećamo da dekretom Kongregacije za bogoslužje i disciplinu sakramenata od 6. siječnja 2016. za pranje nogu više ne stoji da se uzimaju „viri electi“ to jest „izabrani muževi“, nego sada stoji „izabrani iz naroda Božjega“, što znači, govori dalje dekret, da to mogu biti muškarci i žene, mladi i stari, zdravi i bolesni, laici i klerici kao i posvećene osobe.[5]
Kod pranja nogu nakon prve antifone uvrštava se nova:
Gospodin Isus, pošto je večerao sa svojim učenicima opra im noge i reče im: „Razumijete li što sam vama učinio ja, Gospodin i Učitelj? Primjer sam vam dao da i vi činite“.
Za vrijeme prijenosa Svetootajstva izrijekom se veli da križ nosi poslužitelj laik.
Novi misal konačno određuje sljedeće: ako se u crkvi gdje se slavila misa večere Gospodnje ne slavi bogoslužje Velikoga petka, misa se završi na uobičajeni način a Svetootajstvo se pohrani u svetohranište.
4. Veliki petak
Izrijekom se veli da se na Veliki petak ne slave sakramenti osim sakramenta pomirenja i bolesničkog pomazanja.
a) Početak bogoslužja
Novi misal kaže da uz svećenika i, ako ga ima, đakon ide do oltara. Nadalje, u Važećem misalu stoji da svećenik prvu molitvu govori sklopljenih ruku, a Novi misal određuje da je govori raširenih ruku.
b) Sveopća molitva
Tri su novine u Novom misalu. Kao prvo Novi misal određuje da đakon ili ako ga nema, služitelj laik, stojeći za ambonom govori (pjeva) poziv na molitvu.[6] Svećenik sa svog sjedišta ili, ako je zgodno, s oltara, govori samu molitvu.
Nadalje, svećenik, ako je zgodno, može, prema drevnoj tradiciji prije molitve (a nakon poziva na molitvu) reći: „Prignimo koljena“ tako da svi kleknu i u tišini se pomole, nakon čega svećenik kaže: „Ustanite“ i onda govori molitvu. Za sve pozive donesene su note.
Konačno, u molitvi za sve redove vjernika, kod spomena biskupa može se dodati ime biskupa koadjutora i pomoćnih biskupa.
c) Klanjanje križu
Nalazimo šest novosti u Novom misalu. Izrijekom se kaže da je križ zastrt ljubičastim platnom. U obredu klanjanja križu vrednuje se uloga đakona. Naime, đakon, ili, ako ga nema poslužitelj laik, ide u sakristiju po križ.[7] U Važećem misalu stoji samo „križ se nosi“. Nadalje, đakon pomaže svećeniku pjevati „Evo drvo križa“.
Izrijekom se kaže da se prvo klanja prezbiter. On prije toga „ako je zgodno“, odloži misnicu i izuje se. Zatim dolazi kler, poslužitelji i vjernici. Novost je također da se za vrijeme klanjanja križu uz prijekore može iz pastoralnih razloga pjevati posljednica „Stala plačuć“.[8]
d) Pričest
Dvije su novosti. Ponovno se uvodi jedan stari običaj: đakon ili, ako ga nema, svećenik, ogrnuvši se velom ide po Svetootajstvo. Nova je također mogućnost da se za vrijeme pričesti pjeva Psalam 22. („Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“) ili druga prikladna pjesma.
e) Završetak obreda
Za završetak obreda dvije su novosti. Prije molitve nad narodom, ako je zgodno, može đakon ili, ako ga nema, sam svećenik pozvati puk: „Naklonite se na blagoslov“, a na samom koncu slavlja svi pokleknu pred križem i raziđu se.
5. Velika subota
Izrijekom se veli da na Veliku subotu Crkva uz muku i smrt razmatra također Kristov silazak nad pakao i to u molitvi i postu.
6. Vazmeno bdjenje
Rubrike izrijekom daju određena tumačenja i upute koje su se u Važećem misalu nekako pretpostavljaju. Kaže se da je bdjenje ove noći najveće i najodličnije od svih bdjenja te može biti samo jedno u pojedinoj crkvi. Ono zamjenjuje Službu čitanja nedjelje uskrsnuća Kristova (kako što to već piše u Časoslovu). Nadalje, pojašnjava se kako u bdjenju redovito sudjeluje đakon, a ako ga nema, ono što bi bila njegova služba, preuzima predslavitelj ili koncelebrant, osim ako izrijekom nije drugačije određeno, kao što će se kasnije vidjeti.
a) Služba svjetla
Zanimljivo je da prije blagoslova ognja ne stoji da se u crkvi ugase svjetla (kao što piše u Važećem misalu). Međutim, nešto kasnije stoji da se upale svjetla onda kada đakon postavi uskrsnu svijeću na svijećnjak, pa se onda pretpostavlja da su svjetla prethodno ugašena.
Novi misal donosi više novosti. Kao prvo, na početku Službe svjetla svećenik i vjernici se prekriže uz riječi: „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga“. Nova je i odredba da molitvu blagoslova ognja svećenik govori raširenih ruku. U Važećem misalu jednostavno se kaže da svećenik blagoslovi novi oganj.
U Važećem misalu dvaput se kaže da se upali uskrsna svijeća: prvi puta nakon blagoslova ognja, a drugi puta prije usklika „Svjetlo slavno uskrsloga Krista raspršilo tmine pameti i srca“, što je nelogično. Sada stoji da se svijeća pali tek nakon usklika: „Svjetlo slavno uskrsloga Krista raspršilo tmine pameti i srca“. Izrijekom se kaže da se od novoga ognja uzme žerava i stavi u kadionicu, a svećenik stavi tamjan na žar.
Velika je novost u unošenju vazmene svijeće u crkvu. Kaže se da đakon, ili ako ga nema, drugi služitelj uzme svijeću i unosi je u crkvu a uz njega ide kadioničar, dok svećenik ide iza njih a đakon, ili ako ga nema, drugi službenik pjeva „Svjetlo Kristovo!“ Čini mi se da to baš i nije sretno rješenje. Važnu ulogu unošenja svijeće i svjetla u crkvu ima nepostavljeni „ad hoc“ službenik, dakle, ni đakon ni svećenik ni akolit… U važećem misalu stoji da đakon ili ako ga nema, sam svećenik nosi svijeću i pjeva „Svjetlo Kristovo!“, što mi se čini primjerenijim. U ovom dijelu bogoslužja prvi puta se izrijekom veli da Vazmeni hvalospjev može pjevati i koncelebrant.
b) Služba riječi
Novi misal kaže da treba čitati svih sedam starozavjetnih čitanja te uz to poslanicu i evanđelje i to obrazlaže činjenicom da ovo bdjenje po naravi stvari treba dulje trajati. Zato se kaže da se iz teških razloga može smanjiti broj čitanja, dok u Važećem misalu stoji da se broj starozavjetnih čitanja može smanjiti iz pastoralnih razloga. Nadalje, Novi misal nema odredbe da se u prijekoj potrebi mogu uzeti samo dva starozavjetna čitanja, kako to stoji u Važećem misalu. Glede homilije Novi misal veli da se ne ispušta makar kratka homilija, dok u Važećem misalu jednostavno stoji: „Nakon evanđelja slijedi homilija.“
c) Krsna služba
U Novom misalu se donose rubrike obreda krštenja odraslih.
d) Euharistijska služba
Novi misal veli da prije poziva: „Evo Jaganjca Božjega“ svećenik može novokrštenike potaknuti da shvate da je ova pričest vrhunac i ispunjenje sakramenata inicijacije. Nadalje, kao što stoji u Redu pristupa odraslih u kršćanstvo, i u Novom misalu se kaže kako dolikuje da novokrštenici, njihovi kumovi, kume rođaci i katolički bračni drugovi prime pričest pod objema prilikama te kako također dolikuje da, po prosudbi dijecezanskoga biskupa, svi vjernici prime pričest pod objema prilikama. Konačno Novi misal kaže, ako ima novokrštenika, da slavlje se može završiti završnim blagoslovom iz Reda krštenja odraslih ili djece.
Zaključimo. Kad se – nadamo se uskoro – pojavi novo izdanje misala, valjat će ponovno iščitavati rubrike i odredbe. U međuvremenu ništa ne priječi da spomenute novine iz Trećeg izdanja Rimskog misala, iz pastoralnih razloga, uvedemo u predstojeće slavlje Velikoga tjedna.
[1] Usp. Missale Romanum ex decreto Sacrosancti eocumenici Concilii Vaticani II instauratum auctoritate Pauli PP. VI promulgatum Ioannis Paul PP. cura recognitum, Editio tertia, Typis Vaticans 2002., 271-376
[2] Usp. Rimski misal. Veliki tjedan, Zagreb 1990.
[3] Usp. Pontificale Romanum. Ordo benedicendi Oleum catechumenoerum et infirmorum et conficiendi chrisma, Typis Polygrottis Vaticanis, 1971., br. 12.
[4] Usp. Biskupski ceremonijar, Zagreb, 1987., 84-85 (br. 277).
[5] Usp. Notitiae, Nova Series 1 (= 593) Vol. 52 (2016), str. 9-21.
[6] Naravno, u tipskom izdanju napisane su note za svih deset poziva na molitvu, a ne kao što u našem Važećem misalu ispod nota stoji neobičan tekst: „Početak zaziva pjevaj ovako, ovako se zaokružuje daljnja misao a ovako je pozivu završetak“. Vjerojatno su htjeli štedjeti boju i papir…
[7] Nažalost, ovdje se ne vrednuju postavljene službe. Po sebi bi taj poslužitelj trebao biti postavljeni akolit, ali se rubrike očito mire s činjenicom da je postavljenih službenika malo, te da njihove službe u najvećem broju slučajeva preuzimaju laici uzeti „privremenim odabirom“.
[8] Ta je posljednica u bogoslužju predviđena na spomendan BDM Žalosne, 15. rujna, a inače se pjeva kod pobožnosti križnoga puta.
