Božić, misa ponoćka – homilija


Uvod i pokajnički čin


Čudesno je ovo, predraga braćo i sestre, što se noćas događa među nama, u nama i u našim srcima! Napolju je duboka zimska noć, a ovdje smo, evo, okupani blještavom svjetlošću. Napolju je hladna noć, a naša su srca ispunjena posebnom toplinom, posebnom nadom i posebnom radošću. Sin se Božji rađa među nama kao jedan od nas, kao čovjek! Posebna je ovo, jedinstvena i nenadmašna noć, ispunjena pjesmom i radošću koju ne možemo do kraja opisati. O ovoj noći drevno proroštvo govori: Dok je mirna tišina svime vladala i noć brzim tijekom stigla do sredine puta svog, jurnula je tvoja svemoguća riječ s nebesa, s kraljevskih prijestolja (Mudr 18,15). Ta vječna riječ, Sin Božji, među nama je postao čovjekom. To je radost za sve nas i za sve ljude. Tu radost noćas na poseban način izražavamo u ovom lijepom slavlju, u euharistiji koja je proslava Božje blizine i Božje ljubavi u Isusu Kristu, noćas za nas rođenu.

  • Gospodine, ove je noći jurnula s neba tvoja svemoćna riječ i prosvijetlila nas novim svjetlom. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, svojim rođenjem ispunjaš svjetlošću i mirom svakog čovjeka dobre volje. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, ti i nas činiš nositeljima tvoje svjetlosti i tvoga spasenja. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Ova je noć, predragi, ispunjena posebnim žarom, posebnom toplinom i posebnom svjetlošću. Sve nas obasjava svjetlost, mir i radost novorođenoga Spasitelja. Preko trinaest stoljeća je u našem narodu ova noć bila ispunjena radošću, nadom i božanskom svjetlošću. Upravo onako kako započinje noćašnje prvo čitanje (Iz 9,1-6).


Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku


Čuli smo kako noćas govori prorok: Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku. Valja imati pred očima, braćo i sestre okolnosti u kojima je ova rečenica od Boga nadahnuta i napisana. Prorok govori o narodu koji je bio prognan, pobijeđen i ponižen od svojih neprijatelja. Nažalost, još među nama živi sjećanje što znači biti prognan. Prognaniku pred oči dolaze njegovi mili i dragi koje je vihor rata odnio, pred očima mu se odvijaju sretni događaji mladosti prije rata i prognanstva. Sve to znade unijeti puno tuge u srce povratnika. Svaki prognanik je blizu tome da se osjeća manje vrijednim, zaboravljenim, nesretnim, odbačenim poniženim. U ona davna vremena čovjek, odnosno, čitav narod nije se mogao pouzdavati ni u Ujedinjene narode niti u bilo kakvu humanitarnu organizaciju. Imali su pogled usmjeren isključivo u Boga. I sada, prorok upravo takvima naviješta povratak. Koliko god povratak nakon prognanstva izgledao pun nade, imali smo, vjerojatno, iskustva kako povratak u porušena i sela i gradove zna biti izuzetno bolan i težak. Pa ipak – i to ovdje valja zapaziti! – prorok govori o radosti. Veli: Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku. Bog po proroku ne dâ narodu da se prepusti tugovanju, nego ga poziva na radost.

Važno je imati ovo na pameti, predragi. Bog nas noćas pohađa, Bog nas noćas obasjava svjetlošću velikom, Bog nas ispunja rođenjem svoga Sina Isusa Krista. Od Boga je svjetlost i radost, od Krista je Evanđelje – radosna vijest. Naprotiv, od Napasnika, od Božjeg je neprijatelja kuknjava, mrmljanje, mrzovolja, nezadovoljstvo, zloguka proroštva. Kao vjernici, kao kršćani znamo i vjerujemo da je Bog jači od svakoga zla, nesreće i loše slutnje. Čovjeka koji se u Boga uzda svjetlost Gospodnja obasjava. Kršćanin je zato uvijek ispunjen svjetlošću, nadom, radošću. Katastrofične vijesti na televiziji i u žutom tisku (a koji nije žut?) daleko su od Duha Božjega. Duh Božji nas ispunja nadom, svjetlošću, snagom, milošću i radošću. Upravo to želimo ponijeti kući iz ove noćašnje euharistije.


Ti si radost umnožio, uvećao veselje


Prorok noćas u oduševljenju kliče svome i našemu Bogu. Veli: Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se ljudi raduju žetvi, k’o što kliču kad se dijeli plijen. Od Boga je mir i radost. Samo on umnaža radost i uvećava veselje. Sve ono izvan Boga i protiv Boga, što trenutačno može naizgled razveseliti čovjeka, ubrzo ostavljaju u čovjeku pustoš i prazninu. Svako pijančevanje, nadmetanje, oholost, nadutost, trčanje za slavom i uspjehom po svaku cijenu, traženje samo ovozemnih užitaka vrlo brzo nas ostavljaju razočaranima, ispražnjenima, nesretnima. Naprotiv, onaj tko s Bogom i u Bogu traži svoju radost, taj nalazi pravu i duboku sreću. Zato nas sveti Pavao noćas opominje (Tit 2,11-14): Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu. To je radost ove noći, predragi u Kristu. I onda, naravno, onaj tko svoju sreću prvenstveno traži u Bogu, taj onda sa zahvalnošću prima od Boga različite darove. I taj se onda, svakako, može radovati i običnim, svakodnevnim, ljudskim stvarima. Božja milost i Božji mir prožima i našu svakodnevnicu i ulijeva duboku i trajnu radost u naš život.


Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast


Na čemu se temelji naša radost? Rekosmo na Bogu, naravno. Međutim, Bog nam svoju naklonost pokazuje na najveći mogući način: on nam daje svoga Sina koji se među nama rađa kao čovjek, kao jedan od nas. On je sam Bog s nama, on je onaj Emanuel, on u svojoj osobi sjedinjuje božansku i ljudsku narav, on u potpunosti pomiruje i povezuje čovjeka s Bogom, on nas uzdiže u nebeske visine, po njemu smo nebesnici, jer smo dionici njegove božanske naravi.

Noćas započinje naše spasenje. Sin se Božji rađa za nas i radi našega spasenja. U njemu je i od njega je naša radost, naša nada, naša vječna sreća. Slavimo noćas Božju ljubav i zahvaljujemo mu za darove koje nam daje. Neka noćas, neka sutra i ovih svetih božićnih dana iz nas isijava ta duboka, duhovna radost. Neka Gospodin učini da naš život bude znak radosti ovome svijetu. Jer smo spašeni dobrotom i ljubavlju Božjom po rođenju njegova Sina, što je početak našega spasenja. Božji smo spašenici, Božja djeca, Božji miljenici. Zato se i noćas i ovih dana radujemo i veselimo. Zato želimo od srca s anđelima pjevati: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!