Skip to content

Božić, ponoćka (B) – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku. Ponoć je, a naša su srca okupana svjetlošću. Ova noć se ne može usporediti ni s jednom drugom noći. Bog se rađa među nama, rađa se kao maleno, slabo dijete, a nama tako blisko, tako drago. Ako smo i svjesni svojih slabosti i svoje bijede, večeras likujemo. Jer: “Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku.” Mi smo taj Božji narod i radost Gospodnja naša je snaga.

  • Gospodine, ti si radost umnožio, uvećao veselje. Gospodine smiluj se!
  • Kriste, o tvom su rođenju anđeli navijestili mir svim ljudima dobre volje. Kriste smiluj se!
  • Gospodine, ti želiš da blagovijest tvoga utjelovljenja i rođenja odzvanja čitavom zemljom. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Danas trebamo i želimo govoriti o radosti. Cijela ova noć bruji od radosti i veselja. Mimo svih onih koji bukom, galamom i pucnjavom žele isprazno i bučno ispuniti praznine vlastitog srca, vjerničko srce noćas posebno treperi. To je radost i to je veselje. Preslušajmo još jednom radosni navještaj današnje Božje riječi.


Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku


Tko će kao Bog! Prorok Izaija govori narodu koji je politički poražen, koji je izgubio i svoju samostojnost i koji je u napasti da izgubi i vlastiti ponos i svijest o vlastitom dostojanstvu (Iz 9,1-6). Bog poziva svoj narod da uzdigne svoje srce, da uzdigne svoj pogled iznad teških prilika u kojima živi. Jer, Bog ne zaboravlja svoj narod. Obećava mu izbavljenje i proslavu. Naravno, izbavljenje izabranog naroda u političkom smislu tek je slika izbavljenja i spasenja koje ima doći za sve narode I, upravo one noći kad se Isus rodio, ispunjavaju se te riječi.


Evo javljam vam blagovijest


Pastiri s betlehemskih poljana bili su posljednji siromasi – nadničari, koji su, da bi preživjeli, čuvali tuđa stada. Kao takvi bili su prezirani i smatrani nevrijednima do te mjere da se njihovo svjedočanstvo na sudu uopće nije uzimalo u obzir. Evo, takvima, od ljudi prezrenima, javlja se anđeo i navješćuje im radosnu vijest – evanđelje o Kristovu rođenju (Lk 2,1-14). Veli anđeo: “Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.” Anđeo veli da se njima rodio Spasitelj, Krist Gospodin.

Evo nam znaka, braćo i sestre! Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku! Danas smo mi taj narod. I svaki pojedini od nas može se osjetiti u koži onog pastira kojemu anđeo progovara: “Ne boj se! Danas ti se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin!” Tebi se rodio, dragi brate, draga sestro, meni se rodio i rodio se svakom čovjeku dobre volje.

Noćas, dragi brate i draga sestro, ne možeš se osjećati sam ili odbačen. Ako se možda osjećaš malen, slab, nemoćan, grešan, odbačen – ne boj se! Upravo takve malene i slabe prihvaća i traži Bog. Takve pohoditelje, takve posjetitelje i takve klanjatelje traži Isus. Možda smo ovih dana bili i tjeskobni i zabrinuti i nesigurni… Ali, evo, noćas, osjećamo Božji dah, Božji prolaz, Božju blizinu, Božju vjernost, ljubav i nježnost. Bog je među nama kao maleno dijete. Tu nema mjesta crnim mislima, osjećajima nemoći i bezizlaznosti. Mi nismo odbačeni. Mi nismo na rubu neke velike civilizacije. Nismo zaboravljeni. Bog nas pohađa.

Poklonimo mu se. Poklonimo se njegovoj jednostavnosti, njegovoj dobroti, njegovoj nenametljivosti. I otvorimo mu noćas svoje srce. I mi bismo, Isuse, htjeli biti maleni u nekoj ljudskoj mudrosti ili snazi, ali veliki u jednostavnosti, dobroti i ljubavi. Htjeli bismo, Isuse, da nas obuhvati tvoja dobrota i tvoja ljubav. Ti, vječni i svemogući Bog, htio si nas pohoditi kao maleno dijete. I tako si nam otvorio nebesa, tako nas zaodijevaš svojim božanstvom. Zato, poput onog drevnog i potlačenog naroda, poput onih pastira i mi ti od srca kličemo: Hvala ti što si nas iz tame izveo, hvala ti što si nas prosvijetlio! Hvala ti što nas noćas ispunjaš svojim posebnim svjetlom i radošću! Hvala ti što si naš i mi tvoji! Hvala ti za ovu noćašnju radost i veselje! I daj da nas ono prati sve do konca našega života, kroza svu vječnost! S tobom, Isuse! Amen.

dr. Zvonko Pažin

dr. Zvonko Pažin

Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu
dr. Zvonko Pažin

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Bog naše radosti – razmišljanje uz božićnu p... Božja riječ koja nam je upravljena u ovoj svetoj noći proslave rođenja našega Spasitelja opisuje u kratkim crtama povijesne okolnosti u kojima...
Božić, ponoćka (B) – homilija Uvod i pokajnički čin Anđeo nebeski naviješta pastirima, ali naviješta noćas i svima nama: Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, v...
Rođenje Gospodinovo – misa ponoćka (B) Car August bio je slavan zbog svoje smionosti, skromnosti, pobožnosti i pravednosti. No, ponajviše stoga što je nakon mnogih ratova uspio na š...
Izljev Božje radosti – razmišljanje uz ponoć... Čitamo u ovoj svetoj noći riječi proroka Izaije, riječi pune nade svom narodu koji je čekao oslobođenje. Prorok u viziji koja nadilazi vrijeme...
Započeti od Početka – razmišljanje uz Božić ... Svatko od nas je bio u situaciji pričati ili slušati priče ili događaje, ili pak mnogi od nas bili su u situaciji drugima pojašnjavati ili tum...