»Ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista.« (Iv 17,3)
Shadow

Briga za okoliš u svjetlu učenja Katoličke Crkve


Uvod


Suvremeni razvoj društva donosi mnoge negativnosti za okoliš, a na to utječe i način razmišljanja današnjega čovjeka, koji više nije usmjeren na dobro zemlje i dobro drugoga, nego na vlastitu korist. Takav način razmišljanja proistekao je iz sve većeg odbacivanja Boga i zanemarivanje njegove uloge kao Stvoritelja, kao i njegove zapovijedi da čuvamo zemlju. Ipak, danas se sve više ljudi okreće važnosti očuvanja Zemlje, no ponekad takva potreba ide i bez Boga, pa čak i protiv Boga. Naime, mnogi ističu važnost djelovanja svih ljudi u očuvanju okoliša, ali bitno je da to djelovanje bude na načelima pravde i solidarnosti, a Sveto Pismo i nauk Crkve tu donose važne smjernice kojih bi se bilo važno pridržavati.


Ekologija i temeljni ekološki problemi


Pojam ekologija dolazi od. grč. oikos – kuća, dom + logos – riječ, govor, a podrazumijeva znanost koja proučava odnose među živim organizmima, njihov odnos prema okolišu te utjecaj okoliša na njih. U svjetlu učenja Katoličke Crkve važno je razvijati brigu za okoliš, jer ona proizlazi iz Stvoriteljeve odluke da povjeri čovjeku brigu za Zemlju. Tu brigu za Zemlju i sve stvoreno posebno iščitavamo u Knjizi Postanka: 

I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!« Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.

I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!« I doda Bog: »Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života – neka je za hranu sve zeleno bilje!« I bi tako. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan šesti (Post 1, 26-31).

Danas se ističu različiti oblici nepoštivanja te Božje zapovijedi, pa se tako među temeljne ekološke probleme mogu navesti npr. klimatske promjene, problem pitke vode, zagađivanje tla kemikalijama, uništavanje flore i faune, zagađivanje zraka, nekontrolirana proizvodnja GMO hrane, nepravedna raspodjela dobara, odlaganje opasnog otpada itd., a glavni uzroci takve nebrige za okoliš vide se u promjeni mentaliteta današnjega čovjeka, jer on više ne živi od zemlje i za zemlju, zatim u mentalitetu potrošačke kulture, u gubitku osjećaja za nadnaravno i Boga, jer nema ni straha ni strahopoštovanja pred Božjim zapovijedima, u gubitku osjećaja za svetost zemlje kao dara koji smo dobili iz Stvoriteljeve ruke da ga čuvamo, u okrenutosti materijalnom i ekonomizmu i slično.


Odgoj za ekološku odgovornost u svjetlu učenja Katoličke Crkve


Zato je važan ekološki odgoj, odnosno razvijanje svijesti o potrebi očuvanja okoliša, ali ne na način bez poštovanja Božjih zapovijedi, nego u strahopoštovanju pred Bogom. U tom smislu, takav odgoj podrazumijeva mijenjanje svijesti o važnosti svega stvorenoga, a odnosi se ponajviše na poštovanje prirode i poštovanje civilizacijsko-kulturnog okruženja. Takvo poštovanje pred stvorenim  treba biti utemeljeno na pravdi i solidarnosti, posebno u zajedničkoj svijesti svih da ne bi smjelo biti onih, ni pojedinaca ni država, koji bi išli za iskorištavanjem slabijih i onih koji nemaju pristup prirodnim resursima. Drugim riječima, ekološka nastojanja mogu imati svoju vrijednost samo ako vode računa o Bogu kao Stvoritelju svega, o ljubavi prema drugim ljudima, o brizi za ostala živa bića i o brizi o ostalom svemu što je Bog stvorio. U suprotnom, ekološka će nastojanja u sebi imati mehanizme različitih nepravdi i nikada neće dovesti do pravoga ekološkog razmišljanja i djelovanja.

Danas se u tom smislu često govori o održivom razvoju, koji ima za cilj povezati okoliš, društvo i ekonomiju, a podrazumijeva društveni i gospodarski napredak bez štete za okoliš, tj. u okvirima onoga što je prihvatljivo i pravično za sve, a uz to je i izvedivo bez štete za ikoga. Naglasak se pri tome stavlja na korištenju prirodnih i obnovljivih izvora, a cilj mu je ostaviti budućim naraštajima što zdraviji okoliš. To je, još jednom valja istaknuti, lijep i važan pokušaj zdravog odnosa prema okolišu, no ukoliko nije utemeljen u Božjoj volji, može dovesti i do zastranjenja.

S obzirom na mogućnost zastranjenja na području ekologije, danas se posebno govori o radikalnom antropocentrizmu i radikalnom biocentrizmu. Tako radikalni antropocentrizam prenaglašava ekonomsku stranu i sve što čini, čini na način da pogoduje čovjeku, dok su zanemarena sva ostala živa bića. Drugim riječima, opravdava iskorištavanje i prirodnih dobara i životinjski i biljni svijet, a kako bi čovjek od toga imao korist, zanemarujući pri tome Božju zapovijed da se brine za sve stvoreno. Radikalni biocentrizam ide u suprotnom smjeru. On prenaglašava prava neljudskih bića i želi ih izjednačiti s ljudskim pravima. To se posebno odnosi na prava životinja, koja su time uzdignuta na razinu čovjeka, što znači da se čovjek više ne gleda kao kruna i vrhunac svega stvorena, kako nas to uči Sveto pismo. Oba, dakle, pravca zagovaraju krajnosti koje su oprečne Božjem stvoriteljskom djelu i Kristovoj žrtvi po kojoj je otkupio sve ljude od grijeha, dok je na određeni način svu prirodu posvetio. 

Zato je važno imati na umu što uči Sveto pismo. Ono nas tako poučava da ekološka etika svakako treba voditi računa o vrijednosti okoliša, kao i o vrijednosti neljudskih bića, međutim treba imati na prvom mjestu čovjeka, jer je jedini on stvoren na sliku Božju i njemu je Bog zapovjedio da se brine za zemlju. Drugim riječima, potrebno je poštovati hijerarhiju stvorenja.

Iako se Crkva oduvijek bavi ekološkim pitanjima, posebno se u tom smislu ističe papa Franjo. Između ostaloga, valja istaknuti njegovu encikliku Laudato si (Hvaljen budi) koja je objavljena 2015. god. Hvaljen budi su početne riječi Pjesme stvorova svetog Franje Asiškoga, zaštitnika ekologije, a u toj enciklici Papa upozorava na velike ekološke probleme, kao što su klimatske promjene, onečišćenje voda, nesolidarnost među zemljama i sl., i ističe potrebu ekološkog obraćenja, tj. posvješćuje svakom čovjeku, a posebno vjernicima kako imaju obvezu biti odgovorni prema svemu stvorenju, jer to proizlazi iz Stvoriteljeve zapovijedi i vjernosti Kristu.


Zaključak


Briga za okoliš treba biti zajednička briga svih ljudi, a svaki je čovjek pozvan zemlju čuvati i obrađivati u onom smislu kako nam je to Stvoritelj naredio. Također, podrazumijeva i poštovanje prema svim stvorenjima, ali pri tome on sam ne smije biti podređen niti izjednačen s prirodom ili životinjama, jer je samo on onaj koji ima razum i slobodnu volju, odnosno samo je čovjek kruna svega stvorenoga.


Uz temu “Briga za okoliš”, kao dijelu gradiva namijenjenoga za nastavu Katoličkoga vjeronauka u 4. razredu srednje škole, donosimo nekoliko priloga:


Ostali materijali za četvrto godište:


Svi materijali za sva četiri godišta: